Hrvatska se suočava s problemom zbrinjavanja otpada koji više nema gdje odlagati, a istodobno je jedina članica Europske unije bez ijedne spalionice. U ostatku Europe radi ih više od 500. Spalionice, i to brojne, imaju i Švicarska, Norveška... Nakon afere s nepropisno odloženim otpadom u Gospiću, ponovno se postavlja pitanje gradnje energana, postrojenja za termičku obradu otpada.
Nakon slučaja u Gospiću, čini se da pitanje više nije može li Hrvatska izbjeći termičku obradu otpada, nego gdje će je provoditi. Odlagališta imaju ograničen kapacitet, a europska pravila nalažu sve manje odlaganje otpada koji se može drukčije obraditi.
Stav ministara
Ministar gospodarstva Ante Šušnjar ističe da hrvatske tvrtke grade takva postrojenja diljem Europe. "Ako ih sve države članice Europske unije imaju, samo ih Malta nema, ali ih gradi, i ako ih postoji 500, jesmo li mi najpametniji ili je tu neka druga tema? Kada je riječ o izgradnji spalionica, hrvatske kompanije danas ih grade diljem Europe - na Islandu, u Belgiji, Škotskoj i Njemačkoj. Ako to možemo raditi za cijeli svijet, mislim da bismo trebali i kod nas", rekao je Šušnjar, prenosi N1.
Energane spaljuju otpad i dobivenu energiju koriste za proizvodnju struje i grijanje. One nisu zamjena za recikliranje, nego rješenje za dio otpada koji preostaje. Njihovoj gradnji u Hrvatskoj godinama se protivi dio javnosti zbog zabrinutosti oko emisija, utjecaja na zdravlje i okoliš te zbrinjavanja ostataka nakon spaljivanja.
Ministrica zaštite okoliša Marija Vučković smatra da se zadani ciljevi u gospodarenju otpadom ne mogu postići bez energana. "Bih li ja prihvatila energanu u svom susjedstvu? Ako je procjena utjecaja na okoliš pokazala da je ona prihvatljiva, ako se redovito kontroliraju uvjeti iz dozvola i, naravno, ako nadzorni sustav potpuno funkcionira, nema nikakvog razloga ne imati energanu u svom susjedstvu", izjavila je Vučković.
Grmoja: Problem je u sustavu kontrole
Nikola Grmoja iz Mosta problem vidi u sustavu, a ne u samom modelu zbrinjavanja. "Ako nemamo sustav kontrole, ako se u Hrvatskoj mogao uvoziti opasan otpad, a da to nitko nije primijetio niti išta poduzeo, kako ćemo znati što se ondje spaljuje, odakle se to dovozi, koji je nusprodukt i gdje taj nusprodukt završava?", pita Grmoja.
On smatra da je ovo pitanje nefunkcioniranja sustava i korumpiranih ljudi na ključnim položajima. "Ako ćemo govoriti o modelu, nisam siguran kako se spalionice uklapaju u sve ciljeve koje nam je Europska komisija postavila u pogledu odvajanja otpada", poručio je.
Interes gradova i zagrebački projekt
Interes za izgradnju energana pokazali su Šibenik, Osijek i Rijeka, a o tome razmišlja i Zagreb, za koji je još 2024. napravljena projekcija isplativosti koja je pokazala da se takva postrojenja isplate.
Predsjednik Gradske skupštine Zagreba Matej Mišić za N1 potvrdio je stav gradskog SDP-a. "Gradski SDP i dalje se zalaže za izgradnju energane koja bi spaljivala gorivo iz otpada i time stvarala toplinsku energiju. Dapače, Gradska skupština još je 2024. godine donijela zaključak kojim se krenulo u izradu dokumentacije za izgradnju energane", rekao je Mišić.
Iako se u projekt krenulo, on nije realiziran. Ako energane postanu dio rješenja za otpad u Hrvatskoj, ostaje otvoreno pitanje hoće li potreba za zbrinjavanjem otpada na kraju prevladati otpor prema takvim postrojenjima.