S gotovo 9000 upisanih kulturnih dobara na oko 3,8 milijuna stanovnika, Hrvatska ima približno jedno registrirano kulturno dobro na svakih 425 stanovnika, odnosno oko 235 kulturnih dobara na 100.000 stanovnika, istaknulo je Ministarstvo kulture i medija.
Ministarstvo navodi da su u posljednjih tjedan dana trajno zaštićeni ljetnikovac Zamagna-Kisić u Dubrovniku, Umijeće pripreme tradicijske slastice Podremanca, vrapčanske slatke svadbene pogače te Memorijalni sklop Krematorija u Zagrebu, a privremeno i dva arheološka nalazišta u Brodsko-posavskoj županiji, Godinjak-Jug i Brđani-Jug, te Palača Rapicio u Pazinu i Župna crkva sv. Vida u Grožnjanu.
Premda zbog različitih nacionalnih sustava zaštite nije moguće izravno uspoređivati broj kulturnih dobara među europskim državama, napominju iz Ministarstva, navedeni omjer potvrđuje iznimnu gustoću i raznolikost hrvatske kulturne baštine.
"Posebnu vrijednost čini nematerijalna kulturna baština"
Od prapovijesti i antike, preko srednjovjekovnih gradova, raskošne renesansne i barokne arhitekture do industrijskog graditeljstva. Posebnu vrijednost čini i nematerijalna kulturna baština. Mnoga od tih dobara vlasništvo su građana, a ne isključivo države, jedinica lokalne samouprave, vjerskih zajednica i sličnih tijela.
Ministarstvo naglašava i da više od sedam od deset kulturnih dobara u Registru kulturnih dobara čine nepokretna kulturna dobra, "što potvrđuje bogatstvo hrvatske graditeljske, arheološke i povijesne baštine".
Ističe i da se čak četiristotinjak urbanih i ruralnih kulturno-povijesnih cjelina, kao što su Dubrovnik, Split ili selo Krapje, vode kao jedinstveni broj u registru, bez obzira na to koliko zgrada obuhvaćaju.
Hrvatska vodi jedinstveni nacionalni elektronički registar kulturnih dobara
Velik broj kulturnih dobara upisan je i na UNESCO-ove popise svjetske baštine, ukupno 31 kulturno dobro, a na popis UNESCO-ova programa Sjećanje svijeta upisane su četiri nominacije dokumentarne baštine.
Ukupno je upisano osam nepokretnih i 23 nematerijalna kulturna dobra, od čega 19 na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, jedno na Popis nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita te tri u Registar dobrih praksi.
Hrvatska je među rijetkim europskim državama koje vode jedinstveni nacionalni elektronički registar kulturnih dobara. Iz Ministarstva napominju da taj Registar predstavlja jedan od najcjelovitijih javno dostupnih informacijskih sustava jer na jednom mjestu objedinjuje podatke o nepokretnim, pokretnim i nematerijalnim kulturnim dobrima te dijelu arhivske i knjižnične građe.
Broj kulturnih dobara u Registru nije stalan
Javna dostupnost Registra omogućava građanima, specijalistima, istraživačima i svim zainteresiranim korisnicima jednostavno pretraživanje podataka. Registar vodi Ministarstvo i svakodnevno ga nadopunjuje i ažurira u skladu s promjenama koje proizlaze iz postupaka zaštite kulturnih dobara.
Zbog toga broj kulturnih dobara u Registru nije stalan, već se svakodnevno mijenja. Na dan 1. srpnja zabilježena su ukupno 8992 kulturna dobra, od čega se 8651 kulturno dobro nalazi na Listi zaštićenih kulturnih dobara, dok je 341 upisano na Listu privremeno zaštićenih kulturnih dobara.
Registar obuhvaća i Evidenciju dobara od lokalnog značenja, a sastavni mu je dio i inventarne knjige muzejskih predmeta koje vode javni muzeji, evidencije Hrvatskog državnog arhiva i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te katalozi javnih knjižnica koji sadržavaju zapise o knjižničnoj građi sa statusom kulturnog dobra.
Postupak utvrđivanja statusa kulturnog dobra može pokrenuti Ministarstvo
Za svako kulturno dobro dostupni su podaci o nazivu, pravnom statusu zaštite, registarskom broju, vrsti i klasifikaciji dobra, lokaciji, autoru, vremenu nastanka, nadležnom konzervatorskom odjelu, sažetom opisu, fotografiji, mjerama zaštite i obrazloženju njegove kulturne vrijednosti.
Prostorni podaci o nepokretnim kulturnim dobrima objavljuju se i u sustavu Geoportal kulturnih dobara RH na mrežnim stranicama Ministarstva. Postupak utvrđivanja statusa kulturnog dobra može pokrenuti Ministarstvo.
To čini po službenoj dužnosti ili na prijedlog fizičke ili pravne osobe. Tijekom postupka provodi se stručno vrednovanje dobra, a prema potrebi pribavljaju se i mišljenja stručnih tijela i drugih nadležnih institucija.