Foto: Index, FAH
TEMELJNA zadaća i cilj središnje banke je održavanje stabilnosti cijena. U pravilu, sve središnje banke ciljaju stabilnu nisku inflaciju od oko 2% godišnje jer takvo okružje potiče zdravu potrošnju i investicije. Visoka inflacija, ili s druge strane deflacija, a zbog nesigurnosti koje generiraju, nisu poželjne jer imaju negativan utjecaj na rast i zaposlenost.
Ako pogledamo kretanje cijena u Hrvatskoj u zadnjih 15-ak godina, vidimo da je prosječna godišnja stopa inflacije u razdoblju od 2000. do 2015. godine iznosila 2,5%, što znači da je HNB vrlo uspješno odrađivao svoju temeljnu zadaću.
Deflacija - pad opće razine cijena
Međutim, ako gledamo samo recentno razdoblje, vidimo da deflacija, odnosno pad opće razine cijena, u Hrvatskoj traje već 2 godine i ovo će vjerojatno biti treća godina zaredom. To već može biti opasno jer ako deflacija potraje, postoji opasnost da kućanstva i poduzeća ugrade u svoja očekivanja daljnji pad cijena pa posljedično odluče odgađati potrošnju očekujući da će cijene biti još niže u budućnosti. To dovodi do smanjenja prihoda poduzeća, koja su potom prisiljena smanjivati svoje troškove, a to u pravilu dovodi do otpuštanja radnika ili smanjenja plaća; to pak utječe na nastavak smanjivanja potražnje kućanstava za dobrima i uslugama, izazivajući daljnji pritisak na pad cijena što može dovesti do pojave deflacijske spirale, a ista može imati dugotrajne negativne posljedice na gospodarstvo.
Iako je zbog svoje otvorenosti i veličine ekonomije vjerojatnost za takvo što u Hrvatskoj mala, ne treba niti u potpunosti zatvarati oči pred takvom opasnosti jer već možemo čuti kako neki domaći proizvođači traže zaštitu od „dampinških cijena izvana“ jer će u protivnom biti prisiljeni zatvarati pogone, što znači da se jako teško nose s kontinuiranim padom cijena.
Međutim, i bitnije od samih potencijalno negativnih posljedica deflacije, ova situacija također predstavlja priliku da HNB dodatno olabavi monetarnu politiku i tako potakne zamah gospodarstva.
Ekspanzivne monetarne politike
Sve velike centralne banke zadnjih godina provode iznimno ekspanzivnu monetarnu politiku: ne samo s ciljem kako bi izbjegle rizik deflacije već i da daju svoj obol gospodarskom rastu i zapošljavanju jer su im to također zakonom zadani ciljevi.
HNB, iako ne u toj mjeri, također provodi ekspanzivnu monetarnu politiku: u više navrata je od 2008. spuštana stopa obvezne pričuve, likvidnost u financijskom sustavu je relativno visoka itd. Međutim, HNB ne može voditi ekstremno labavu monetarnu politiku poput europske ili američke središnje banke iz jednostavnog razloga jer kuna nije rezervna svjetska valuta kao što su to dolar ili euro te iza nje ne stoji snažno gospodarstvo. Ne treba ni spominjati da Hrvatska ima i previše iskustva s hiperinflacijom da bi se upuštala u neke rizične monetarne eksperimente.
Može li HNB ipak napraviti više?
No, ako znamo da se kućanstva od 2012. godine kontinuirano razdužuju te ako već treću godinu zaredom imamo deflacijsko okruženje, očito je da središnja banka ima prostora da dodatno olabavi svoju politiku. Ne treba zaboraviti niti da HNB ima zadatak, ne ugrožavajući svoj prvotni cilj, podupirati opću gospodarsku politiku EU u skladu s ciljevima EU koji uključuju ostvarivanje uravnoteženoga i održivoga gospodarskog rasta te postizanje visoke razine zaposlenosti.
HNB je tako ove godine najavio 4 strukturne repo operacije, od kojih je jedna već održana, a čime otvara bankama pristup dugoročnijim izvorima kunske likvidnosti. Ovim operacijama se omogućava bankama da intenzivnije i uz povoljnije uvjete kreditiraju gospodarstvo i stanovništvo u domaćoj valuti.
Štednja kućanstava i poduzeća su glavni izvori financiranja banaka, no zbog preferencije stanovništva prema štednji u stranim valutama, nedostaju dugoročni izvori financiranja u kunama. Tako bi se strukturnim repo operacijama mogla blago smanjiti razina kreditne euroizacije u bankovnom sustavu, a posljedično i izloženost gospodarstva i potrošača valutnom riziku.
Strukturne repo operacije su stoga odličan instrument monetarne vlasti: međutim, ako znamo da se na prvoj aukciji nije javila niti jedna od većih banaka, postavlja se pitanje jesu li uvjeti kolaterala prestrogi i je li fiksna repo stopa od 1,8% možda previsoka?
Pad kamatnih stopa na štednju
Kamatne stope na štednju, koja je glavni izvor financiranja banaka, već nekoliko godina padaju i taj trend nije zaobišao niti štednju u kunama. Kao što možemo vidjeti na slijedećoj slici, prosječne kamatne stope na nove kunske depozite su pale ispod 1,5% (za dugoročna oročenja se može dobiti nešto veća kamata ali i one imaju sličan trend), pa stoga i ne čudi što nije bilo većeg interesa banaka na prvoj aukciji strukturnih repo operacija.
Raste potražnja za kreditima u kunama
Unatoč nastavku općeg razduživanja kućanstava, period koji traje od 2012. i u kojem su građani smanjili svoje kreditne obveze za nekoliko desetaka milijardi kuna, u zadnje dvije godine vidljiv je porast potražnje za kreditima u kunama. Nakon sage sa švicarskim frankom, krediti u kunama postaju sve traženiji.
Vidimo da je krajem ožujka ove godine bilo čak 2 milijarde kn više stambenih kredita u kunama nego u istom razdoblju prošle godine, a nenamjenskih kredita čak 7,5 milijardi kn više. Ovaj trend zaduživanja u domaćoj valuti će se vjerojatno nastaviti, no kako bi ti krediti bili još povoljniji za građane i poduzeća, HNB bi mogao strukturne repo operacije učiniti atraktivnijim poslovnim bankama (smanjenjem fiksne repo stope ili nižim kriterijem za kolateral i sl.).
Kuna zadnjih mjeseci jača
Zbog visokog utjecaja uvoza na hrvatsko gospodarstvo, tečaj kune je glavni instrument kojim HNB održava stabilnost cijena i zbog toga vlada oprez kako se povjerenje u domaću valutu ne bi poljuljalo. No, kako izvoz roba raste, izvoz usluga (ne sam turizma) još snažnije raste, a imamo i pojačan priljev sredstava iz EU fondova u financijski sustav, deviza u Hrvatskoj ne nedostaje. U kombinaciji s povoljnijim fiskalnim izgledima, pritisaka na kunu ne da nema nego ona čak i jača zadnjih mjeseci.
Tečaj EUR/HRK je s razina iznad 7,66 kn pao ispod 7,5 kn za euro i to unatoč najavi i početku novih monetarnih operacija, što je jasan signal da se može provoditi i ekspanzivnija monetarna politika u cilju snižavanja troška financiranja domaćeg sektora.
Strukturne reforme su ipak ključne
Naravno, strukturne reforme ne može ništa nadoknaditi i one su ključ u transformiranju hrvatskog gospodarstva kako bi moglo rasti visokim stopama. Doseg monetarne politike je krajnje ograničen u takvim okolnostima. Međutim, ako fiskalna politika bude restriktivna kao što su najave i javna potrošnja bude zamrznuta bar na neko vrijeme, tada ekspanzivnija monetarna politika može dati svoj dodatni obol restrukturiranju i rastu gospodarstva.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
*Ivica Brkljača je neovisni ekonomski analitičar, magistar ekonomije i MBA student