Walter Nowotny rođen je 7. prosinca 1920. u austrijskom Gmündu. Odrastao je u vrijeme političkih previranja u Austriji, a nakon Anschlussa pridružio se njemačkoj Luftwaffe 1939. godine. Rano je pokazao izniman talent za letenje i hrabrost, što ga je brzo istaknulo među mladim pilotima.
Na Istočnom frontu služio je u poznatoj eskadrili Jagdgeschwader 54, poznatoj po nadimku "Grünherz". Prvu pobjedu ostvario je u srpnju 1941., ali je i sam tada srušen te tri dana proveo u malom čamcu plutajući po Baltičkom moru prije nego što se uspio spasiti. Taj događaj kasnije je postao dio legendi koje su se širile o njemu.
Nowotny je postao jedan od najuspješnijih lovačkih pilota Drugog svjetskog rata. Na Istočnom frontu oborio je više od 250 neprijateljskih aviona, što ga je učinilo jednim od najefikasnijih pilota u povijesti. U nekoliko je navrata u jednom danu srušio više od deset protivničkih zrakoplova, što je za sobom povlačilo ogromnu propagandnu vrijednost za nacistički režim.
Letio je na zrakoplovima Messerschmitt Bf 109 i Focke-Wulf Fw 190, a poznat je bio po izuzetno preciznom nišanjenju i instinktu u zračnim bitkama. Bio je prvi pilot Luftwaffea koji je premašio granicu od 250 potvrđenih pobjeda, zbog čega je postao nacionalni heroj u Njemačkoj 1943. godine.
U jesen 1944. postavljen je na čelo eksperimentalne postrojbe Kommando Nowotny, prve jedinice opremljene revolucionarnim mlaznim lovcima Messerschmitt Me 262. Njegov zadatak bio je ispitati mogućnosti novog oružja u stvarnim borbenim uvjetima.
Iako je i u toj fazi postigao nekoliko pobjeda, novi mlazni avioni bili su tehnički nesigurni i teško upravljivi. Dana 8. studenoga 1944., tijekom povratka s misije, Nowotnyjev Me 262 srušio se kod mjesta Achmer u Donjoj Saskoj. Imao je samo 23 godine.
Nakon smrti, Nowotny je prikazan kao uzor njemačkoj mladosti. Pokopan je uz vojne počasti u Beču, a Luftwaffe je čak osnovala eskadrilu koja je nosila njegovo ime - Jagdgeschwader 7 "Nowotny". Međutim, nakon rata njegovo naslijeđe postalo je predmet rasprava.
Dok ga jedni smatraju tehnički briljantnim pilotom i pionirom mlaznog zrakoplovstva, drugi ističu da je bio simbol režimske propagande koji se ne može odvojiti od konteksta nacističke ideologije. Godine 2003. gradske vlasti Beča ukinule su status njegova groba kao "počasnog", uz objašnjenje da takva čast ne može pripadati osobi čije je djelovanje bilo povezano s nacističkim ratnim naporima.