GOSPODARSTVENICI u Srbiji tvrde kako njihovi radnici vole zabušavati i teško podnose ritam posla i radne obveze koje sobom donose strani investitori koji u toj zemlji otvaraju svoje pogone, prenosi beogradski dnevni list Danas.
Ta vijest, kako se čini, većinu srpskih gospodarstvenika nije iznenadila, a većina njih listu je izjavila kako slučaj kragujevačke Zastave nije usamljen, već da je to gotovo pravilo u poduzećima u koja ulazi novi, inozemni poslodavac, koji sobom donosi i zapadnjački način rada i zahtjeve u odnosu na radnike, koje ovi često nisu spremni ispunjavati.
U Srbiji od 90-ih nema radne atmosfere
Stranci sobom donose i svoje radne navike i svoj ritam rada, a tada se pokaže da su godine provedene u propalim poduzećima, u kojima je proizvodnja jedva preživljavala, a zaposlenih bilo mnogo više nego što je bilo potrebno, ostavile dubok trag u mentalitetu srpskog radnika, koji često nije spreman raditi ni približno onoliko koliko to od njega traži novi poslodavac.
Generalni direktor tvornice Sintelon Nikola Pavičić tvrdi da od devedesetih godina u Srbiji nema radne atmosfere, a u to su vrijeme zbog međunarodnih sankcija prema Srbiji tvornice radile sa samo 30 posto kapaciteta, a zaposleni su primali kakve-takve plaće, zbog čega su razvili logiku da ne treba mnogo raditi jer će im u svakom slučaju biti isto.
Pavičić tvrdi kako je ovaj problem postao sve više i moralni problem čitavog društva, jer zahtjev za intenzivnijim radom među radnicima nailazi na neprihvaćanje, a u poduzećima u kojima je ionako previše zaposlenih intenzitet rada je mali, pa radnici samo gledaju kako izbjeći radne zadatke.
No Pavičić tvrdi i kako se posljednjih godina situacija ipak polako mijenja, jer na radna mjesta dolaze mladi ljudi koji žele raditi, no oni stariji radije će prihvatiti i manje otpremnine i otići u mirovinu nego preuzeti novo radno mjesto.
Radnici u Srbiji nisu navikli na zapadnjačke uvjete rada
Direktor za korporativne poslove grupe Duhan hrana Rade Pribićević tvrdi da se svijest ljudi i njihov odnos prema radu najteže mijenjaju, te podsjeća da su, kad su prije nekoliko godina ušli u to poduzeće, nailazili na situaciju da dio radnika nije bio zainteresiran za svoje radno mjesto, odnosno tražili su da rade pod istim uvjetima koji su vladali do tada, a značajan problem predstavljala su im i masovna bolovanja u sezoni poljskih radova.
Direktor Galeb grupe Radoslav Veselinović upozorava da radnici u Srbiji nisu navikli na normalne uvjete rada kakvi vladaju na Zapadu, što podrazumijeva efektivan rad od bar sedam sati dnevno od osam provedenih na radnom mjestu, te da dobar dio radnika nije spreman raditi nekoliko sati u Kontinuitetu. Većina ih misli da je dovoljno na poslu provesti osam sati da bi se dobila plaća.
Veselinović kaže i kako veliki problem predstavljaju zaposleni koji nisu navikli raditi u svojim dotadašnjim poduzećima, pa im je sada, kao u slučaju Fiata, daleko lakše prebaciti se u poduzeće u kojem će nastaviti ništa ne raditi, ali će iz državne kase redovno dobivati plaću.