GLAVNI DRŽAVNI odvjetnik Mladen Bajić zna biti nemilosrdan. Uz pomoć zagrebačkog Županijskog suda predsjedniku Dalmatinskog komiteta Tonču Majiću želi navući luđačku košulju. Majić ima, naime, neka zanimljiva saznanja o ratnim zločinima u Lori i Bajićevoj ulozi u svemu tome.
Kako znamo, Bajić je bio vojni tužitelj u doba počinjenih zločina, vodio je istrage i nije ništa napravio dok vrijeme nije sazrelo. Bilo je to desetljeće kasnije u doba premijera Račana, kada je hrvatsko pravosuđe konačno smoglo snage da procesuira zločine. Odradio se, međutim, samo manji dio zbivanja u Lori.
Iskidana zastava za predsjednika Josipovića i njegovu pravednu Hrvatsku
Majić i njegov Dalmatinski komitet imali su veliku ulogu u istraživanju zbivanja u Lori i do prije koju godinu, on i Bajić bili su na istoj strani. No, danas Majić kao da je postao glavni Bajićev neprijatelj. Glavni državni odvjetnik želi ga diskreditirati po svaku cijenu što je vrlo vidljivo u postupku kojeg vodi istražni sudac Marko Benčić.
Postupak je poveden zbog toga što Majić već gotovo godinu dana predsjedniku Josipoviću šalje iskidanu hrvatsku zastavu. Ne šalje je bez razloga, već iz protesta zbog neažurnosti pravosuđa, koje već 30 godina nije u stanju riješiti spor kojeg Majić vodi za naknadu štete. Sa slanjem dijelova državnog barjaka započeo je na 30. obljetnicu prometne nesreće. Bilo je to prije 10 mjeseci. Premda Majić zastavu predsjedniku Josipoviću šalje svaki mjesec, spor i dalje nije riješen.
Da vidimo jel' drogiran i lud, ostalo nas ne zanima...
Bajić je protiv Majića poveo postupak kako bi utvrdio je li slanjem iskidane zastave počinio kazneno djelo. Čitateljima Indexa predstavljamo na koji način Državno odvjetništvo i sudac Marko Benčić žele utvrditi činjenice.
Benčić je prvo naložio psihijatrijsko vještačenje Majića, i to uz obrazloženje da se sumnja da konzumira droge. Majić se odazvao pozivu na vještačenje. To očito nije bilo dovoljno, jer je Benčić naložio novo psihološko vještačenje. Toliko mu se žurilo da uopće nije obrazložio zašto ga traži, dok je za poziv Majić saznao svega 20 sati prije zakazanog termina?! Ne namjerava se odazvati. Dosta mu je maltretiranja.
Čuli smo se danas sa Benčićem. Prilično nas je iznenadio kada nam je kazao da uopće nema namjeru ispitati Majića. Dakle, njega uopće ne zanima što Majić kao osumnjičenik ima za kazati.
Bajićeve metode
Iz priložene dokumentacije i tijeka postupka vidljivo je da Benčić zapravo ponajprije želi dokazati da Majić nije normalan. To bi valjda obrazložilo slanje iskidane zastave Josipoviću, ali bi zapravo još više koristilo Mladenu Bajiću da sve uvjeri kako je Majić lud i kako mu se ne smije pokloniti vjera kada bude iznosio svoja saznanja o Lori. Nekako se čini da je to zapravo i pravi razlog za poduzimanje postupka i sud kojeg uopće ne zanima osumnjičenikova izjava te motivi za činjenje možebitnog kaznenog djela već isključivo o potvrda o njegovoj neubrojivosti, da ne kažemo, poremećenosti.
S Benčićem se, nažalost, nije moglo detaljnije o postupku, jer je istraga - tajna! Normalno, tajno je samo ono što Bajiću treba biti tajnovito, ono što ne treba biti, poput iskaza Barišića, Jurak, Mačeka, Thompsona i ostatka Sanaderove svite, lako već nađe svoj put do medija.
Situacija je više nego ozbiljna jer zorno pokazuje kakvim se metodama služi glavni državni odvjetnik. Nije baš za pohvalu jer podsjeća na neka ne tako davna vremena.
Otvoreno pismo sucu Benčiću
Majić je sucu Benčiću uputio otvoreno pismo. Donosimo ga u cijelosti.
"Poštovani gospodine, Vi i ja se nikada nismo vidjeli, čak se nismo nikada ni čuli. Nemam kriminalni dosje. Nije Vas to ni najmanje zasmetalo da istražni postupak protiv mene pokušate pretvoriti u politički proces i progon. Vaš zahtjev za psihijatrijskim i psihološkim vještačenjem zbog sumnje da se drogiram, štoviše da bi me zato trebalo izolirati, najblaže govoreći, promašen je i redikulozan. S obzirom da ste zaista ustrajni s nalogom da se podvrgnem vještačenju, bit ću otvoren, taj nalog nije dan u funkciji istrage, temelji se na uvredljivoj izmišljotini DORH-a i cilj mu je blaćenje. Zato ne samo da mu se nisam odazvao, nego neću ni ubuduće. Pod uvjetom da ste sigurni da je to što radite ispravno, imate silu, preostaje da je upotrijebite. U protivnom, prihvatite činjenicu da mi je hrvatsko pravosuđe već nanijelo dovoljno zla, neću dozvoliti da me još i ponižava.
Kako sam postao kriminalac
Trideset godina sudu nije bilo dosta da završi parnicu kojom tražim odštetu za ozljede zadobivene u prometnoj nesreći. Naš pravosudni sustav ne omogućava građanima da se efikasno suprotstave korumpiranim sucima i vještacima. Time upravo vaše pravosuđe prisiljava ljude da svoja prava i samopoštovanje štite kršenjem zakona.
Točno na tridesetu godišnjicu te moje proklete nesreće, 14. listopada 2010. godine počeo sam realizirati dugo pripremanu i analiziranu zamisao te u znak protesta svaki mjesec kidati po jednu državnu zastavu i slati je predsjedniku Republike. Do sada je gospodin Josipović primio 10 takvih pošiljki. Zanimljivo, umjesto da se tužilaštvo zainteresira zašto jednostavna parnica traje 30 godina, da pročešlja spis koji smrdi do neba na korupciju te krivce odvede sa suda u lisicama, Vi, suče Benčiću, uz asistenciju DORH-a, smišljate što poduzeti protiv - žrtve.
A kako bi bilo da sud ipak završi moju parnicu i isplati novac koji mi već trideset godina pripada? Što je to tako teško shvatljivo u činjenici da nakon trideset godina hoću svoju odštetu i da me ni udarci ispod pojasa, za koje ste se nažalost opredijelili, neće odvratiti od toga da se za nju izborim?
Punitivna psihijatrija ili zloupotreba psihijatrije u političke svrhe
Zanimljivi enciklopedijski podaci pojašnjavaju što ste to Vi, suče Marko Benčiću, i Vaše kolege iz Državnog odvjetništva zapravo naumili. Punitivna ili kaznena psihijatrija, za razliku od one kojoj je svrha liječenja, razvijena je u Sovjetskom Savezu, a zloupotrebljavana je diljem nekadašnjeg Istočnog bloka. Rigidni komunistički režimi političke su protivnike proglašavali ludima i psihijatrija je korištena kako bi ih se ponizilo i izoliralo od ostatka društva, diskreditiralo njihove ideje te ih se slomilo fizički i mentalno. Kao takva, smatra se oblikom torture.
Ustrajući na objedi da se drogiram, Vi biste me dakle u nedogled fizički i financijski iscrpljivali, maltretirali i ponižavali? Moj rad i nastojanja moje organizacije na istrazi ratnih zločina stigmatizirali biste ludilom kako bismo izgubili na uvjerljivosti.
Nije li upadljiva podudarnost da tužilaštvo ustraje na difamaciji temeljem lažnih tvrdnji upravo jednog od najdosljednjijih kritičara njihova šefa Mladena Bajića na kojeg se već dvije godine dokumentirano ukazuje kao na osobu koja sprječava istrage i postupke za ratne zločine, osobito u logoru Lora? Možda je slučajno i to da me šaljete psihijatru baš onaj tjedan kada sam na poziv crnogorskog tužilaštva trebao u Podgorici predati dokumentaciju o masakru desetak Crnogoraca u Lori, za što Bajićevo tužilaštvo nema nikakvog interesa?
O stvarnom uzroku sukoba
Sve je jasnije da dosadašnje odbijanje suda da vodi i završi moju privatnu parnicu povezano s mojim društvenim angažmanom jer čak ni u Hrvatskoj odštetne parnice nakon tako ozbiljnih ranjavanja ne traju 30 godina. Zato sljedeće nije digresija nego upravo suština i objašnjenje čitave priče.
Predsjednik sam Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, organizacije specijalizirane za istraživanje ratnih zločina. U medijima i stručnim pravnim krugovima nerijetko nas se doživljava kao organizaciju bez koje pojedinih velikih istraga i suđenja za ratne zločine, prije svega Lore, ne bi uopće bilo, kao što se bez našeg pritiska na pravosuđe taj još uvijek nedovršeni posao ne bi nikada nastavio. Određeni dokumenti o ratnim zločinima zauvijek bi ostali skriveni u ladicama državnog odvjetništva.
Nadam se će ovo pismo potaknuti Županijski sud u Zagrebu da se barem u mom predmetu prestane blamirati, a nadam se da ćete se i Vi gospodine Benčiću uskoro uhvatiti onoga što je doista Vaš posao, a to je kaznena istraga", napisao je Majić sucu Benčiću.
"Bajić zna da nikada ne možeš uništiti sve kopije"
Hoće li do istrage ipak doći? Sudeći po izjavi suca kako ne namjerava ispitati osumnjičenika djeluje kao da neće. Majić zna zašto. "I slijepac vidi da se sud i tužilaštvo iz nekog razloga silno plaše provesti normalnu istragu i kazneni postupak, odnosno, omogućiti mi da kažem što imam reći. Zašto? Bajić dobro zna da kad se uništavaju dokumenti nikada ne možeš uništiti sve kopije. Da su mogli, uhapsili bi me u tišini. To je jedino što bi odagnalo njegove strahove", zaključio je Majić.