JEDINI vatrogasac koji je uspio preživjeti kornatsku tragediju, Frane Lučić, dvije godine nakon požara ni sam ne zna što se sve događalo i zašto su on i njegovi kolege poslani u gašenje kamenjara. Želi da se konačno otkrije prava istina o tragediji - kako bi mogao nastaviti normalno živjeti.
"Samo želim znati zašto sam na Kornatima čekao pet sati, zašto pomoć nije došla prije? Želim istinu i želim da se cijeli slučaj u potpunosti rasvijetli. Najviše me boli zataškavanje, nitko ništa ne zna. Želim nakon toga nastaviti živjeti normalno, a to isto želim i roditeljima mojih kolega koji su živote izgubili tog 30. kolovoza na Kornatima. Htio bih znati zašto smo i koga išli tamo spašavati, nigdje nije bilo žive duše, samo kamenjar i nisko raslinje. Da sam spasio barem jedan ljudski život, a da mi se dogodilo ovo što mi se dogodilo, sve bi mi bilo lakše, znao bih da je došlo s Božje strane, a ovako", rekao je Lučić u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.
"Ne dam se ja, dobro je, samo da nije gore. Jedino mi smeta što sam stalno u kući, naime, po suncu ne smijem izlaziti vani, ono loše djeluje na rane koje imam po tijelu. Zato svake večeri obvezno odem na more s ocem, nakon 18 sati mogu ići gdje god hoću. Volim izići van, nisam ja kućni tip, ne volim gledati televiziju, ne igram igrice na kompjutoru, starinski sam tip. Uvečer odem van s prijateljima, najčešće se zadržavamo ovdje u Tisnom, ne želimo ići nikamo dalje, jer ako se malo popije, može nas policija zaustaviti, a tko će tada plaćati kazne", naveo je Frane i dodao: "Puna mi je kapa operacija, korekcija i rehabilitacija. Ni sam ne znam koliko sam ih prošao u ove dvije godine. Želim biti samostalan, brinuti se sam za sebe, ali oporavak ide sporo, mislio sam da će sve to biti puno brže, tako da mi je malo i dosadilo".
Lučićev otac: Bole me glasine o tome da Frane i mi nešto znamo o kornatskoj tragediji i da to ne želimo reći
"Bole me glasine koje su do nas dolazile da Frane i mi nešto znamo o kornatskoj tragediji i da to ne želimo reći, odnosno da nekoga štitimo. U posljednje vrijeme takvih je glasina sve manje, ali želim otvoreno reći da nikoga ne štitimo i želimo da istina iziđe na vidjelo, nama je to u interesu. Ne želim da moj Frane zbog raznih priča i spekulacija cijeli svoj život nosi križ na leđima. Na moga Franu nitko nikada nije vršio nikakav pritisak. Svima onima koji šire takve neistine opraštam i ne zamjeram im, neka oni žive dalje sa svojim obrazom, a mi ćemo sa svojim", rekao je Franin otac Vilim Lučić te dodao: "Dražena Slavicu nisam ni vidio ni čuo otkada se dogodila kornatska tragedija. Neka tako i ostane, bolje je. Samo želim da mu Bog da snage da ovo sve promatra oko sebe, da ništa ne zna i da se ničega ne sjeća".
Prisjetio se i dana tragedije: "Gledao sam Hajdukovu utakmicu na TV-u kad nas je nazvala jedna prijateljica i rekla mi da je na Kornatima požar i da ima mrtvih. Pitala je gdje je Frane, ja nisam znao. Tada sam otišao u DVD Tisno i rekli su mi da je Frane živ i da je lakše ozlijeđen. Samo mi nije jasno zašto su ih prevezli u zadarsku bolnicu, a ne u splitsku. U Zadru nemaju ni Odjel za opekline. Znam da su u KBC-u Split bili spremni za prihvat ozlijeđenih, ali zašto tamo nisu odmah odvedeni, samo Bog zna".