JEAN MICHEL NICOLIER, Francuz koji je u 25. godini došao dragovoljno braniti Hrvatsku i poginuti za nju, pokopan je u Vukovaru uz najviše počasti i prisutnost tisuća štovatelja iz cijele Hrvatske, gotovo 34 godine nakon što ga je na Ovčari ubio srpski zločinac Spasoje Petković zvani Štuka.
Nicolierov pogreb bio je konačno moguć jer su tek sada pronađeni njegovi posmrtni ostaci. U Vukovaru od danas počiva na Groblju branitelja, a ne kao do sada u skrivenoj rupi u koju su ga četnici bacili u pokušaju prikrivanja zločina.
Na Ovčari izmrcvareni, likvidirani i u neoznačeni jarak bačeni Nicolier danas je dobio dostojno počivalište. Zaslugom njegove majke Lyliane ono je u Vukovaru. Jean-Michelova majka htjela je da joj sin i u smrti ostane s onima uz koje je branio Vukovar i tamo poginuo.
Jean-Michel Nicolier ispraćen je ceremonijom koja je bila dostojanstvena i dostojna običnog Francuza koji je postao hrvatski velikan.
Govornici pred njegovim odrom, kako Nicolierovi suborci tako i svećenik, pokojnika su nazivali anđelom i pri tome nisu pretjerali. Teško da može postojati prikladniji čovjek koji bi utjelovio to mitsko biće od mladića zagrnutog pidžamom u podrumu vukovarske bolnice, mladolikog koji par sati prije izvjesne grozne smrti nasmijan govori novinarima sunarodnjacima:
"Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za mene zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu."
Nicolier je odavno postao simbol obrane i žrtve Vukovara. Zasluženo i potrebno. Sada je nakon svih počasti dobio i počivalište među suborcima i civilima, među koje je došao iako nije trebao i koje je odbijao napustiti iako je mogao. Ovom tužnom, ali i svečanom prigodom moramo podsjetiti da Jean Michel Nicolier, premda najpoznatiji, nipošto nije jedini strani dragovoljac koji je herojstvom zadužio Hrvatsku. Mnogi od njih ostali su skromno živjeti među nama, ali bez priznanja i zahvalnosti koje su krvavo zaslužili. Neki od njih su Rodney Morgan te Phillipe Guerin s kojima smo razgovarali danas u Vukovaru.
Nazivati ih plaćenicima ili lajkovima "obznanjivati viđenost takvih komentara o njima" je bijedno. Ništa manje nego što je bijedno pod krinkom pijeteta prema Nicolierovoj žrtvi rastjerivati srpske starce i djecu s nastupa plesne skupine. Nitko se nije borio niti poginuo za takvu Hrvatsku.
Nicolier je simbol, a simboli su nužni jer se u njih možemo ugledati, ali ih i moramo biti dostojni. Posebno onog koji je postao anđeo usred klaonice.