Svemirski teleskop James Webb (JWST) uočio je planete veličine Jupitera koji slobodno lebde u svemiru, odnosno nisu povezani ni s jednom zvijezdom. Ovo otkriće intrigantno je zato što se čini da se ti objekti kreću u parovima. Astronomi trenutno pokušavaju objasniti o čemu se radi.
Teleskop je promatrao oko 20 parova u nevjerojatno detaljnom novom pregledu poznate Orionove maglice. Ovi planeti dobili su nadimak Jupiter Mass Binary Objects, ili skraćeno JuMBOs, piše BBC. Jedna od mogućnosti je da su ti objekti proizašli iz područja u maglici gdje je gustoća materijala bila nedovoljna da bi se stvorile prave zvijezde. Druga je mogućnost da su stvoreni oko zvijezda i zatim izbačeni u međuzvjezdani prostor kroz različite interakcije.
"Hipoteza izbacivanja trenutno je prevladavajuća. Plinska fizika sugerira da objekti mase Jupitera ne mogu nastati sami, a znamo da pojedinačni planeti mogu biti izbačeni iz zvjezdanih sustava. Ali kako izbaciti parove zajedno? Zasad nemamo odgovor. To je pitanje za teoretičare", rekao je profesor Mark McCaughrean, viši znanstveni savjetnik Europske svemirske agencije (ESA).
Unutar mozaika nalaze se tisuće mladih zvijezda
Profesor McCaughrean vodio je ekipu znanstvenika koji su proveli novo istraživanje Oriona. Koristeći izvanrednu rezoluciju JWST-a i infracrvenu osjetljivost, astronomi su značajno poboljšali informacije do kojih su došli stariji teleskopi, uključujući Webbovog izravnog prethodnika, Hubbleov svemirski teleskop.
Orionova maglica, također poznata po nazivu iz nebeskog kataloga M42, najbliža je velika regija stvaranja zvijezda. Zajedno s kvartetom sjajnih sunaca u središtu koje se naziva Trapezij, ovo područje vidljivo je golim okom kao mrlja na nebu. Nalazi se nisko u zviježđu Oriona, koje je ime dobilo po mitskom grčkom lovcu. Maglica je dio lovčevog "mača", koji visi o njegovom "pojasu".
Nova JWST-ova slika zapravo je mozaik od 700 pogleda koje je Webbov instrument NIRCam napravio tijekom tjedan dana promatranja. Da bi se dobio osjećaj razmjera, svemirskom brodu koji putuje brzinom svjetlosti bilo bi potrebno nešto više od četiri godine da pređe cijelu scenu. Sama maglica udaljena je od Zemlje oko 1400 svjetlosnih godina.
Unutar mozaika nalaze se tisuće mladih zvijezda, raspona masa od 40 do manje od 0.1 puta mase našeg Sunca. Mnoge od tih zvijezda okružene su gustim diskovima plina i prašine koji možda formiraju planete, iako su u nekim slučajevima ti diskovi uništeni intenzivnim ultraljubičastim zračenjem i jakim vjetrovima s najmasivnijih zvijezda u regiji, posebno s Trapezija.