SVEMIRSKI teleskop Hubble snimio je najudaljeniju zvijezdu do sada, koja je od nas udaljena čitavih 28 milijardi svjetlosnih godina. Ova zvijezda bi mogla biti između 50 do 500 puta masivnija od našeg Sunca i milijune puta svjetlija.
Astronomi su zvijezdu nazvali Earendel prema staroengleskoj riječi koja znači "jutarnja zvijezda". Earendel je nastao samo 900 milijuna godina nakon Velikog praska. Druga najstarija zvijezda, koju je Hubble uočio 2018. godine, postojala je kada je svemir bio star oko četiri milijarde godina. Earendel je toliko udaljen da je njegovoj svjetlosti trebalo oko 12.9 milijardi godina da stigne do nas.
"Kada gledamo u svemir, gledamo u prošlost"
"Kada gledamo u svemir, gledamo u prošlost. Stoga nam ovakva opažanja omogućuju razumijevanje građevnih blokova nekih od prvih galaksija", rekla je astronomkinja Victoria Strait s instituta Cosmic Dawn Center u Kopenhagenu.
"Kada je zvijezda Earendel počela emitirati svjetlost, svemir je bio star manje od milijardu godina. U to je vrijeme bila 4 milijarde svjetlosnih godina udaljena od proto-Mliječne staze, ali je njenoj svjetlosti trebalo gotovo 13 milijardi godina da stigne do nas. Stvar je u tome da se svemir širi, tako da je ta zvijezda sada udaljena nevjerojatnih 28 milijardi svjetlosnih godina", kazala je Strait.
Sve zvijezde koje vidimo na noćnom nebu dio su naše galaksije. Pomoću moćnih teleskopa možemo vidjeti pojedinačne zvijezde unutar nama najbližih galaksija. No, udaljene galaksije izgledaju kao zamagljena svjetlost smiješana od milijardi zvijezda, piše CNN.
Efekt gravitacijske leće
Pomoću efekta gravitacijske leće ipak možemo pogledati dalje u svemir jer nam ovaj fenomen omogućuje da bolje proučavaju udaljene galaksije, koje bi nam inače bile nevidljive. Bliže masivne galaksije svojom gravitacijom iskrivljuju vremensko-prostorni kontinuum i tako savijaju putanje svjetlosti slično kao što to čine leće. Na taj način djeluju kao prirodni kozmički teleskopi.
U ovome slučaju je gravitacija nakupine galaksija djelovala poput povećala i pojačala svjetlost Earendela tisućama puta.
"Obično na tim udaljenostima galaksije izgledaju kao male mrlje. No, efekt gravitacijske leće je uvećao i izobličio matičnu galaksiju zvijezde Earendel u dugi polumjesec", objasnio je astronom Brian Welch sa Sveučilišta Johns Hopkins u Baltimoreu.
Možda saznamo temperaturu i masu Earendela
Kako bi bili sigurni da se radi o svjetlosti jedne zvijezde, a ne o dvije koje se nalaze jako blizu jedna drugoj, znanstvenici će to područje uskoro promatrati putem nedavno lansiranog svemirskog teleskopa James Webb. Pomoću njega će možda uspjeti izmjeriti temperaturu i masu zvijezde.
Astronomi žele saznati što više o sastavu te zvijezde jer je nastala vrlo brzo nakon početka svemira, mnogo prije nego što je bio pun teških elemenata nastalih nakon smrti masivnih zvijezda.
Webb bi mogao pokazati je li Earendel uglavnom sastavljen od primordijalnog vodika i helija, što bi ovu zvijezdu svrstalo u Populaciju III, odnosno u zvijezde koje su nastale ubrzo nakon Velikog praska.
"Earendel je postojao tako davno da možda nije imao iste sirovine kao zvijezde koje nas danas okružuju. Proučavanjem Earendela zaći ćemo u eru svemira koja nam nije poznata, ali iz koje je nastalo sve što nas danas okružuje. Kao da smo čitali stvarno zanimljivu knjigu, ali smo počeli s drugim poglavljem. Sada ćemo imati priliku vidjeti kako je sve krenulo", rekao je Welch.
Istraživanje naziva A highly magnified star at redshift 6.2 objavljeno je u časopisu Nature.