Foto: FaH/Index
Iako se političko vodstvo ISIL-a i drugi čovjek u zapovjednom lancu, tzv. "ministar rata" Abu Omar Horasani potrudio prikazati "Krvavi Advent" kao produkt pomno isplanirane terorističke akcije i izravnu zapovijed "vojniku Allaha koji je odgovorio na poziv kalifata", diplomatski kor i čelnici obavještajnih službi s distancom analiziraju taj rasplet.
Naime, kao što su State Department i Europol, pravovremeno upozorili europsku javnost na mogućnost snažnih terorističkih napada u razdoblju kršćanskih blagdana, nisu mogli, niti znali identificirati i locirati moguće počinitelje i ciljeve. Kao što već dugo ističe savjetnik predsjednika Barraka Obame za nacionalnu sigurnost general James L. Jonas, ISIL je promijenio strategiju i strukturu organizacije sa tzv. "državnog terorizma" – dobar primjer jest zajednički državni udar vojske i "službene" terorističke generacije Gamma al-Islamiyya nad vlašću egipatskog predsjednika Hosni Mubaraka – na dostupne, nepredvidljive lokacije i samostalne počinitelje, tzv. "spavače" koje teško mogu detektirati obavještajne službe.
Zastrašujuća efektivnost običnog pojedinca
Dakle, pojedinac je zamišljen kao nezavisna teroristička ćelija od kojeg se očekuje da prema svojoj procjeni izvede napad, a što je najgore, francuska obavještajna služba je s nemoćnom nevjericom konstatirala da se militantni islamski radikali regrutiraju iz slojeva domicilnog stanovnistva podrijetlom mahom iz druge ili treće generacija imigranata iz bivših kolonija.
Recimo, tipičan adolescent iz predgrađa Toulousa, Jean Paul Mahlawi, dobije 30 tisuća eura u gotovini od "poručnika ISIL-a", odgovarajući propagandni tretman, obećanje da će mu kao mučeniku Islama obitelj biti zbrinuta do kraja života, dok on gušta u onozemaljskim blagodatima i strastvenom zagrljaju podatnih djevica. Otme tegljač ili izbaci vlak iz tračnica, pošalje mobitelom poruku Allahu akbar i povuče stotine ljudi u smrt.
Ne znam gdje regrutiraju toliki broj budala i insana, ali na žalost, sustav funkcionira savršeno i dok ne stvorimo armiju telepata s potrebnim znanjem baluchija ( jedan od pet najraširenijih jezika u Pakistanu) prepušteni smo visokoj IT tehnologiji i tradicionalnom policijskom mučenju kao izvoru informacija.
Ni Vidoviti Milan tu ne pomaże.
Stereotipi o ISIL-u im pomažu
I što je najgore, tu lošim vijestima nije kraj. Prije svega, ISIL se u međunarodnoj javnosti stereotipno prikazuje kao horda brutalnih koljača, zatupljene vjerske fanatike i žderače ovčjih glava koji iz dosade satru sa zemljom neprocjenjive arheloške spomenike i blaga. Kako pogrešna i pacerska vizija, upravo vam nude nemilosrdni strah i žele da ih tako doživljavate.
ISIL je strukturalno, strategijski i tehnološki moderno opremljena organizacija pomalo narušenih, ali bogatih resursa u svakom smislu. State Department i Pentagon to najbolje znaju jer ga stvorili u razdoblju Arapskog proljeća kao isvojedobno Al-Qaidu u Afganistanskom ratu. Osvajanje Sirije i Iraka u kopnenom ratu postojao je samo iz dva razloga; prikupljanje resursa i propagandnu svrhu, sunitsko šijitski višetisućljetni sukob je prisutan samo kao obavezan politički tematski dekor.
Ok, može kalifat i šerijatski zakon kao ideološka podloga svjetskom sukobu, ali iznimno pažljivo su birali protivnike, kao što je nikad napadnuti Izrael koji bi im po definiciji trebao biti osnovni neprijatelj. Osnovni motiv sukoba ISIL-a s politički potrošenim predsjednikom Sirije nije samo borba za vlast nad naftnim poljima nego dodatno jačanje antagonizma Rusije i SAD-a na Bliskom istoku.
Već spomenuti ministar rata ISIL- Horasani je najavio kako im odgovara okončanje kopnenog rata te "da će se u budućnosti voditi na tlu Europe" a njegov zaključak potkrijepio je zamjenik zapovjednika NATO-a Sir Richard Shirett tvrdnjom kako je "geostrateški cilj ISIL-a inicirati nuklearni rat između Rusije i SAD-a na granicama NATO-a.
I stvarno, plan ISIL-a je logičan i izvediv: zašto bi oni ginuli ubijajući kršćanske nevjernike, kad to oni mogu sami učiniti. Barem u toj raboti imaju iskustva.
Histerična kolektivna ksenofobija najgori, ali i realan izbor
I što može sad učiniti Europska unija i Hrvatska kao punopravna članica euroatlantskih organizacija, odnosno važan sigurnosni faktor u balkanskoj izbjegličkoj ruti? Prije svega, treba sačekati politički rasplet u CDU kojom predsjedava kancelarka Angela Merkel i status njezine osporavane politike"otvorenih vrata". U proteklih par godina EU je udomila 1,2 milijuna azilanata koji su dokazano podrijetlom iz područja zahvaćenih ratom, a ponajviše Njemačka kojoj je dolazak mlade i pristupačne radne snage omogućio fantastičan rast BDP-a.
No, bez obzira na ishod, fascinira dostojanstvo u izražavanju pijeteta žrtvama, političko jedinstvo koje omogućuje kancelarki Merkel da smireno izvede dobre zaključke i efikasnu antiterorističku strategiju te izostanak svake vjerske ili rasne nesnošljivosti.
Mogu samo zamisliti domaće redikule u sličnoj situaciji, čulo bi ih se do džamije u Bejrutu. Prisjećam se rasprave na Facebooku i stavova društvenih posvuduša koje su se prilikom pojave prvog izbjegličkog vala, ogorčeno zauzimale da se "taj problem mora ozbiljno riješiti", a kad je predsjednica KGK najavila da razmatra podizanje žičane ograde, emoticoni su se slijevali s monitora jer je zabrinuto prognozirala dolazak "9 milijuna arapskih izbjeglica" u Hrvatsku, iako je jedini Arapin u Zagrebu kojeg je vidjela bio nogometaš Soudani.
U Hrvatskoj je trenutno stacionirano 570 tražitelja azila iz zemalja zahvaćenih ratom, a za ksenofobnu histeriju širih razmjera trebalo je manje od 570 minuta.
Hrvatska mora biti oprezna, ali i humana
Za narod potresen razaranjem, gubitkom voljenih, imetka i slobode trebali bi iskazati empatiju primjerenoj katastrofi. Iako će nas EU vjerojatno postaviti za "stražare sanitarnog koridora" na izbjegličkoj ruti, Hrvatska mora imati samostalne stavove u zajedničkoj politici EU.
Prisjetimo se samo obavještajne svinjarije koju je Hrvatska svojedobno učinila jednom od političkih zapovjednika Gamma al – Islamiyya i bratu dozapovjednika Al Quaide Abu Talalu al – Qasimie, davno prije usvajanja spornog američkog Zakona o domovinskoj sigurnosti. Naime, omogućili su CIA da danskog državljanja temeljem principa "ograničene suverenosti" uhite na Zagrebačkom aerodromu Pleso i to u međunarodnom prostoru. U Danskoj smo mu obećali nesmetani prolaz do Sarajeva, čovjek nam je čestitao nezavisnost i ponudio obavještajnu suradnju. CIA ga je iz svojih razloga ispitivala o stanju na Bliskom istoku, a nakon tjedan dana isporučili zloglasnoj egipatskoj tajnoj policiji koja je nakon par dana torture, uspjela održati montirani proces i osuditi ga na smrt.
U roku od par mjeseci zbog naše gluposti i poltronstva, Gamma al Islamiyya isporučila nam je 1995. autobombu pred PU Rijeke i ozlijedila 70 ljudi. A da arapski svijet pamti, pamti takve nepromišljenosti i uvrede, svjedoči činjenica da je na Summitu Arapske lige tadašnji predsjednik Mesić od odvjetnika Gama al Islamiyya (sad legitimnog predstavnika u vlasti, bez prefiksa terorizma), ishodio obećanje da se Egipat neće više osvećivati Hrvatskoj ukoliko ona provede ozbiljnu istragu.
Na žalost, tragično preminulom hrvatskom taocu Tomislavu Salopeku, to obećanje nije ispunjeno, a činjenica da je Hrvat samo mu je odmogla u pregovorima oko oslobađanja.
Nemamo pojma u što smo se uvalili
Dakle, Hrvatska treba ispuniti preuzete sigurnosne planove i obaveze, ali ne s udvorničkim klimanjem glave i iritantnim ponavljenjem fraza europskih činovnika.
Turska je blizu, njome trenutno vlada Erdogan kao militantni diktator bizantskog tipa, s tri milijuna izbjeglica na granici može ucjenjivari i stvoriti humanitarnu katastrofu kad poželi, ISIL je tehnološki moderan i strateški obučen protivnik, Hrvatskoj u tom rasporedu niti jedna okolnost ne odgovara, Francuska i Njemačka sebe ne mogu zaštititi, a SAD s predsjednikom Donaldom Trumpom ne zna Hrvatsku pokazati na karti.
Zato, umjesto da stalno izazivamo kavgu - vehabijski centri u BIH predano djeluju tijekom cijele turističke sezone od koje praktički živimo, djeluje razumno da s partnerima u neposrednom geostrateškom okruženju osmislimo funkcionalan i human plan u kojem nećemo ovisiti o raspoloženju europskih partnera.
A da, ne možemo: trenutno smo posvađani sa svim državama u regiji jer premijer Plenković i predsjednica Kitarović pokušavaju se sjetiti poradi čega su ono pale teške riječi. Nemaju pojma u što su se uvalili, ali znati će već netko u Bruxellesu ili Washingtonu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala