Iako se demencija najčešće povezuje sa starijom dobi, njezini korijeni mogu sezati duboko u prošlost, čak do djetinjstva. Stručnjaci ističu kako se neki faktori rizika pojavljuju i prije našeg rođenja, dok se drugi razvijaju tijekom odrastanja i u mladoj odrasloj dobi, što otvara nove mogućnosti za ranu prevenciju, piše ScienceAlert.
Dosadašnja istraživanja uglavnom su se bavila promjenjivim faktorima rizika u kasnijem životu, no izmjena tih navika nakon što je neurodegeneracija već započela ne donosi značajne rezultate. To je potaknulo znanstvenike da se okrenu najranijim fazama života u potrazi za intervencijama koje bi mogle napraviti razliku.
Studija provedena 2023. godine u Švedskoj i Češkoj identificirala je nekoliko faktora pri rođenju povezanih s blago povećanim rizikom od demencije kasnije u životu. Dok su neki izvan naše kontrole, poput dijeljenja maternice s blizancem, drugi - poput kraćeg razmaka između poroda ili trudnoće nakon 35. godine - mogu utjecati na odluke roditelja.
Sve je više dokaza koji podupiru ovu tezu. „Mogu li se korijeni demencije protezati sve do djetinjstva ili dojenačke dobi? Sve više dokaza sugerira da da, i da izloženost rizičnim čimbenicima u prvom desetljeću života (ili čak dok smo u maternici) može imati doživotne implikacije na rizik od demencije“, objasnio je tim stručnjaka u članku za The Conversation.
Naglašavaju kako se većina istraživanja usredotočuje na kognitivni pad u starijoj dobi, no brojne razlike u strukturi i funkciji mozga povezane s demencijom mogle su postojati još od djetinjstva. Primjerice, dugoročne studije pokazuju da je kognitivna sposobnost osobe u 70. godini snažno povezana s njezinom kognitivnom sposobnošću u dobi od 11 godina. „To jest, starije odrasle osobe s lošijim kognitivnim vještinama često su imale te niže vještine od djetinjstva, umjesto da su razlike isključivo posljedica bržeg pada u starijoj dobi“, navode autori.
Druga studija, objavljena krajem 2024. godine, bavila se faktorima rizika kod mladih odraslih osoba u dobi od 18 do 39 godina. Tim predvođen Globalnim institutom za zdravlje mozga (GBHI) iz Irske okupio je stručnjake iz 15 zemalja kako bi razvili cjeloživotni plan za poboljšanje zdravlja mozga.
„Mlada odrasla dob predstavlja ključni prozor za intervenciju koja bi mogla značajno smanjiti rizik od demencije kasnije u životu“, izjavila je Francesca Farina, neuroznanstvenica na GBHI-ju. „Kako bi se osigurali zdraviji ishodi za mozak, mladi odrasli moraju biti uključeni kao ključni partneri u istraživanju, obrazovanju i naporima za kreiranje politika.“
Istraživači su identificirali nekoliko skupina rizika. Neki su povezani sa stilom života, poput prekomjernog konzumiranja alkohola, pušenja, tjelesne neaktivnosti i socijalne izolacije. Drugi su okolišni, kao što su izloženost zagađenju, traumatske ozljede mozga, gubitak sluha ili vida te niža razina obrazovanja. Treća skupina obuhvaća zdravstvene probleme poput pretilosti, dijabetesa, hipertenzije, povišenog LDL kolesterola i depresije, koji često proizlaze iz životnih navika.
Poznavanje rizika je jedno, no njihovo ublažavanje je složen izazov. Istraživači predlažu rješavanje problema na individualnoj, društvenoj i nacionalnoj razini. Na individualnoj razini ključno je podizanje svijesti o važnosti zdravlja mozga kroz javnozdravstvene kampanje i edukaciju u školama. To bi se moglo financirati oporezivanjem tvari koje štete zdravlju mozga, poput alkohola i cigareta.
Na razini zajednice, tim preporučuje osnivanje savjetodavnog vijeća mladih koji bi surađivali s lokalnim vlastima. Na nacionalnoj razini predlažu stvaranje povelje o zdravlju mozga kako bi se potaknula briga o zdravlju mozga tijekom cijelog života.
„Postoji stvarna želja mladih odraslih da nauče više o zdravlju svog mozga – oni su vrlo svjesni kognitivne i neuroraznolikosti, pri čemu se mnogi identificiraju s dijagnozama poput ADHD-a ili autizma“, rekla je socijalna gerontologinja Laura Booi s GBHI-ja. „Ta svijest potiče njihov snažan interes za razumijevanje i poboljšanje zdravlja mozga.“
Stručnjaci upozoravaju da popis faktora rizika nije konačan. Potrebna su dodatna istraživanja o utjecaju ultraprerađene hrane, upotrebe droga, vremena provedenog pred ekranima, stresa i izloženosti mikroplastici. Istraživanje je objavljeno u časopisu The Lancet: Healthy Longevity.