JEDAN od ključnih svjedoka na suđenju Branimiru Glavašu i njegovim suoptuženicima za ubojstva i mučenje osječkih Srba ratne 1991. Nikola Jaman u utorak je, na ponovljenom suđenju, izmijenio svoj raniji iskaz u kojem je kazao da je on, a ne Glavaš zapovijedao tzv. Zaštitnom četom.
"Ja prihvaćam da sam bio zapovjednik... ali i meni i svima nama je zapovijedao Branimir Glavaš koji je bio alfa i omega svega u Osijeku", kazao je Jaman na ponovljenom suđenju.
Prije suđenja Jaman je putem medija poručio da je na prvom suđenju lagao kako bi spasio Glavaša, a savjest mu je proradila u poodmaklom stadiju neizlječive bolesti.
Na primjedbu tužitelja da je u prvom iskazu kazao kako Glavaš nije bio u zapovjednoj strukturi Jaman je izrijekom odgovorio da je tada lagao.
Svjedočeći na prvom suđenju Glavašu u siječnju 2009., Jaman je rekao da se Glavaš kao sekretar brinuo za nabavku logistike i da se nije miješao u zapovjedne ovlasti.
Glavaš je prigovorio istinitosti Jamanova iskaza rekavši da je iznio laži.
Priča koja traje desetljećima
Riječ je o ponovljenom suđenju koje je počelo u lipnju ove godine. No, ova priča traje već desetljećima, a kraj joj se još uvijek ne vidi.
Branimir Glavaš je jedan od osnivača HDZ-a i početkom devedesetih godina bio je ključna osoba u obrani Osijeka u Domovinskom ratu, isprva formalno s pozicije sekretara Sekretarijata za narodnu obranu općine Osijek. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u prosincu 1991. imenovao ga je zapovjednikom obrane Osijeka, a par dana prije toga je dobio i čin bojnika. Inače, na kraju je dogurao i do čina generala bojnika HV-a te je dobio i niz državnih odličja.
U Glavaševom Osijeku se zarobljenim civilima sipala kiselina u želudac
Tijekom Domovinskog rata su snage pod Glavaševim zapovjedništvom izvršile niz svirepih likvidacija osječkih civila srpske nacionalnosti koje su u hrvatskoj javnosti ostale zapamćene pod nazivima “Slučaj garaža” i “Slučaj selotejp”.
Iza tih prilično eufemističkih naziva kriju se stravične priče o tome kako se zarobljene civile tjeralo da piju kiselinu iz akumulatora, kako ih se premlaćivalo i mučilo, kako su mnogi odvedeni u nepoznatom pravcu i zauvijek nestali te kako je bila uobičajena praksa zarobljene civile odvoditi na obalu Drave sa selotejpom preko usta i tamo ih smaknuti metkom u glavu, a onda njihova tijela baciti u rijeku.
O tome da su se ta ubojstva, odnosno ratni zločini, događala nema nikakvog prijepora, čak ni sam Glavaš to ne poriče, iako poriče da je za sve to ikako odgovoran.
Jedan od rijetkih koji je preživio takvo odvođenje na obalu Drave bio je osječki električar Radoslav Ratković kojeg su krajem 1991. iz stana odvela trojica pripadnika Zbora narodne garde. Ratkovića su prvo premlaćivali na njemu nepoznatoj lokaciji, ispitujući ga “tko su četnici s kojima surađuje”, iako nije surađivao s četnicima.
Priča preživjelog Radoslava Ratkovića
“Jedan me tukao nogom, drugi pištoljem, treći me udarao iz voleja po prsima. Pao sam sa stolice, da bi me jedan od njih dočekao vojničkim čizmama... Digli su me, ponovno posjeli, a onaj ‘pištoljdžija’, kojega tako zovem jer me tukao pištoljem, ponovno me udario. Tukli su me i tukli, ne znam koliko. Kad valjda više nisu imali snage da me tuku - a ja više od tolikih batina nisam ni osjećao bolove - izveli su me opet u onu prvu prostoriju gdje mi je taj ‘šef’ oduzeo osobne stvari”, ispričao je nakon rata Ratković novinaru Dragi Hedlu.
Nakon što su Ratkovića premlatili i de facto opljačkali, ljepljivom su mu trakom zavezali ruke na leđima i začepili usta i teško pretučenog iznijeli ga iz prostorije. Ugurali su ga u auto i krenuli prema Dravi. Tamo su mu ispalili metak s lijeve strane u glavu koji ga nije odmah ubio pa je pao u rijeku.
“Osjećao sam da se gušim, ali kako se dva-tri dana prije toga nisam brijao i kako mi je brada izrasla, ona ambalažna traka nije se dobro držala, opustila se s desne strane i ja sam nekako uspio, iako teško jer mi je jezik s donje strane bio ozlijeđen, izgurati jezikom onu lopticu papira. Koljenima sam dohvatio dno rijeke i izašao glavom na površinu, zinuo i glasno uzeo zrak. ‘Pištoljdžija’ je baterijskom lampom osvijetlio površinu vode. Kad je vidio da sam izvirio, još je jednom ispalio metak i pogodio me kroz otvorena usta, potpuno nevjerojatno, gotovo na istome mjestu kao i prvi put. Dva puta mi je pucao u glavu, ali me nije ubio. Bio sam svjestan da me čekaju, zaronio sam i mislio: moram se nekako držati obale”, svjedočio je kasnije Ratković koji je ipak uspio sve to preživjeti.
Žrtvu Glavaševih ljudi proglasili atentatorom na Glavaša
Jedna od žrtava čak je u notornom Slobodnom tjedniku pokojnog Marinka Božića proglašena teroristom koji je trebao izvršiti atentat na Glavaša, ali je spriječen u posljednjem trenutku. Naime, Čedomir Vučković je bio satima mučen i premlaćivan u zgradi u kojoj je Glavaš imao svoj stožer te su ga čak natjerali i da popije sumpornu kiselinu iz akumulatora koja mu je izjedala unutarnje organe. Umirao je polako, u strašnoj boli, te je u jednom trenutku sakupio posljednje atome snage i uspio istrčati iz prostorije u kojoj su ga mučili, da bi bio upucan i konačno ubijen u dvorištu tadašnjeg Sekretarijata za narodnu obranu. Fotografija njegova leša je završila na naslovnici Slobodnog tjednika na kojoj je proglašen teroristom, iako je bio nevini civil.
Prema svjedočenju kasnijeg krunskog svjedoka protiv Glavaša 1991., tek 16-godišnjeg Krunoslava Fehira koji je bio pripadnik HOS-a, i sam Glavaš se, čuvši pucnjavu, pojavio u dvorištu nakon Vučkovićeva ubojstva te je naredio da se likvidira i drugi zarobljenik kojega su njegovi ljudi držali u istoj prostoriji i mučili.
O ubojstvima civila u Osijeku su još devedesetih pisale novine, napose Feral Tribune, ali Glavaša to nije zaustavilo u njegovoj političkoj karijeri. Nakon rata je imao neformalnu titulu “gubernatora Slavonije”, dok je formalno bio saborski zastupnik, pa glavni inspektor HV-a, pa osječko-baranjski župan, pa opet saborski zastupnik itd. Glavaš je bio i jedan od ključnih ljudi u pobjedi Ive Sanadera u glasanju za predsjednika HDZ-a, kasnije objavivši kako je na tom saboru HDZ-a organizirao manipuliranje glasovima u Sanaderovu korist. Treba spomenuti i kako je sve te godine bio bliski suradnik i prijatelj Vladimira Šeksa, s kojim je početkom devedesetih neko vrijeme bio jedan od najmoćnijih ljudi u Slavoniji.
Suđenje za ratne zločine tek nakon svađe sa Sanaderom
Pravosudno raščišćavanje zločina nad civilima u Osijeku započelo je tek nakon što se Glavaš 2005. posvađao sa Sanaderom i osnovao regionalnu stranku HDSSB, što je Glavaš uvijek koristio kao argument da je žrtva političkog progona.
Kroz cijelu istragu i proces Glavaš je pokušao sve pretvoriti u cirkus. Poznati su njegovi navodni štrajkovi glađu uz objašnjenje da je nevin, a koliko je doista štrajkao glađu, najbolje svjedoče naknadne izjave Ante Đapića koji je tada bio koalicijski partner HDSSB-a u Osijeku da mu je u bolnicu donosio čokoladice. Glavaš je za ratne zločine prvostupanjski konačno osuđen 8. svibnja 2009. na deset godina zatvora, no on je par dana prije presude pobjegao u BiH. Poslije raznih pravnih peripetija konačno je kaznu, u međuvremenu smanjenu na osam godina, počeo služiti u zatvoru u BiH te ju je na kraju i odslužio nekoliko godina.
HDSSB-om je pak upravljao iz zatvorske ćelije u susjednoj državi, a to što je i pravomoćno te na kraju na Vrhovnom sudu osuđen za ratni zločin nije zaustavilo ljude da se pridruže Glavaševoj stranci, kao ni to da HDSSB godinama vlada Slavonijom.
Ustavni sud pod vodstvom Jasne Omejec ukinuo presudu Glavašu
Branimir Glavaš je bio osuđeni ratni zločinac sve dok Ustavni sud pod vodstvom Jasne Omejec nije u siječnju 2015. donio presudu kojom se poništava drugostupanjska pravomoćna presuda i naložio Vrhovnom sudu RH da ponovno razmatra žalbe Branimira Glavaša i drugih suoptuženika na prvostupanjsku presudu. Taj sastav Ustavnog suda se “proslavio” i presudama koje su išle u korist Ive Sanadera i Milana Bandića. Objašnjeno je da su Glavašu - prekršena ljudska prava. Vrhovni sud je pak u srpnju 2016. ukinuo prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu u cijelosti i vratio predmet na ponovno suđenje.
Hrvatima iz Slavonije nije bio problem da ga unatoč bijegu od pravosuđa i nekad pravomoćnoj presudi za ratne zločine opet izaberu kao zastupnika u sabor nakon što se vratio iz BiH. Sada mu se opet sudi za ratne zločine.
Glavaš je već bio osuđeni ratni zločinac, sada je formalno optuženik za ratne zločine
Formalno-pravno gledajući, u ovom trenutku Branimir Glavaš nije osuđeni ratni zločinac iako je prethodno godinama neprijeporno bio osuđeni ratni zločinac. U Hrvatskoj je očito sve i svašta moguće, što uključuje i ovakvo pravosuđe koje je dizajnirao spomenuti Šeks, dugogodišnji Glavašev prijatelj s kojim se opet pomirio nakon što ih je Sanader posvađao.