Dana 13. listopada 1943. godine, Italija je službeno objavila rat Nacističkoj Njemačkoj, označivši dramatičan preokret u Drugom svjetskom ratu. Ovaj događaj dogodio se nakon svrgavanja Benita Mussolinija i potpisivanja primirja s Saveznicima, čime je Italija prešla iz Osovine na stranu Saveznika.
Odluka je imala dalekosežne posljedice, označivši raspad fašističkog režima i početak složenog razdoblja građanskog rata i njemačke okupacije sjevernog dijela Italije. Ovaj trenutak bio je ključan za daljnji tijek rata na europskom bojištu.
Italija je ušla u Drugi svjetski rat 10. lipnja 1940. kao saveznik Nacističke Njemačke pod vodstvom Benita Mussolinija, vođe fašističkog režima. Mussolini je sanjao o obnovi rimskog carstva, ali su se talijanske vojne kampanje pokazale neuspješnima. Porazi u Sjevernoj Africi, Grčkoj i na Istočnom frontu, uz gospodarske poteškoće i savezničke zračne napade, oslabili su Italiju i doveli do pada povjerenja u Mussolinija.
Do ljeta 1943., Saveznici su napredovali, iskrcavši se na Siciliju u srpnju (Operacija Husky). Talijanski narod i dio političke elite, uključujući kralja Viktora Emanuela III., postali su sve nezadovoljniji fašističkim režimom. Dana 25. srpnja 1943., Veliko fašističko vijeće izglasalo je nepovjerenje Mussoliniju, što je dovelo do njegova uhićenja. Kralj je imenovao maršala Pietra Badoglia za premijera, koji je započeo tajne pregovore s Saveznicima.
Dana 3. rujna 1943., Italija je potpisala primirje s Saveznicima u Cassibileu, na Siciliji, koje je objavljeno 8. rujna. Ovim činom Italija je izašla iz Osovine, ali to nije značilo kraj sukoba. Njemačka, predviđajući izdaju svog saveznika, brzo je reagirala. Hitler je naredio operaciju Achse, kojom su njemačke snage razoružale talijansku vojsku i okupirale sjevernu i središnju Italiju.
Mussolini je oslobođen od strane njemačkih komandosa 12. rujna i postavljen na čelo marionetske države, Talijanske Socijalne Republike (poznate kao Republika Salò), u sjevernoj Italiji.
U međuvremenu, kralj Viktor Emanuel III. i Badoglio pobjegli su iz Rima u Brindisi, područje pod kontrolom Saveznika. Italija je bila podijeljena: jug pod savezničkom kontrolom, a sjever pod njemačkom okupacijom. Ovaj kaos doveo je do građanskog rata između talijanskih partizana, koji su se borili protiv nacista i fašista, i Mussolinijevih snaga.
Dana 13. listopada 1943., Badogliova vlada, djelujući iz Brindisija, službeno je objavila rat Nacističkoj Njemačkoj, čime je Kraljevina Italija postala "ko-beligerna" zemlja uz Saveznike. Ova odluka bila je više simbolična nego praktična, jer je Italija bila vojno oslabljena, a veći dio njezina teritorija bio je pod njemačkom kontrolom. Ipak, imala je nekoliko ključnih posljedica:
Nakon objave rata, Italija je postala bojište između Saveznika, koji su napredovali s juga, i njemačkih snaga, koje su se žestoko opirale na linijama poput Gustavove linije. Talijanski vojnici, razoružani nakon primirja, često su bili internirani u njemačke logore, dok su oni koji su se pridružili Saveznicima ili partizanima igrali važnu ulogu u oslobođenju zemlje.
Njemačka okupacija sjeverne Italije bila je brutalna, s masovnim represalijama protiv civila i partizana. Mussolinijeva Republika Salò bila je slaba i ovisna o njemačkoj podršci, a sam Mussolini uhićen je i pogubljen od strane partizana 28. travnja 1945. Saveznici su oslobodili Italiju do svibnja 1945., čime je završen rat na tom frontu.
Objavljivanje rata Nacističkoj Njemačkoj 13. listopada 1943. označilo je prekretnicu u talijanskoj povijesti. Italija je prešla iz savezništva s Hitlerom u borbu za oslobođenje, ali po cijenu građanskog rata i ogromnih patnji.
Ovaj čin omogućio je Italiji da se nakon rata reintegrira u međunarodnu zajednicu kao demokratska država, iako uz gubitak kolonija i teritorijalnih ustupaka prema Jugoslaviji prema Pariškom mirovnom ugovoru (1947.).