Dana 20. rujna 2000., u srcu Londona, dogodio se jedan od najneobičnijih napada na britansku obavještajnu službu. Zgrada MI6, sjedište britanske vanjske obavještajne agencije i prepoznatljiv simbol na obali Temze, pogođena je protuoklopnim projektilom ispaljenim iz prijenosnog bacača raketa tipa RPG (izvori se razlikuju - najčešće se navodi RPG-22, iako neki spominju RPG-7).
Incident nije prouzročio žrtve, ali je izazvao šok u sigurnosnim krugovima i predstavljao prvi poznati slučaj uporabe takvog oružja na britanskom tlu.
Kraj 20. stoljeća obilježili su mirovni procesi u Sjevernoj Irskoj. Dobarski sporazum (Good Friday Agreement) iz 1998. donio je nadu u završetak desetljećima dugog sukoba, ali odmetničke frakcije poput Real IRA (Prava IRA), osnovane 1997. godine, nastavile su s nasiljem.
Ciljevi su im bile britanske institucije koje su smatrali odgovornima za okupaciju i potiskivanje irske borbe. Samo nekoliko mjeseci prije, u lipnju 2000., Real IRA je oštetila Hammersmith Bridge bombom, a napad na MI6 podsjetio je i na ranije incidente poput minobacačkog napada na 10 Downing Street 1991.
Zgrada MI6 u Vauxhallu, dovršena 1994. prema projektu arhitekta Terryja Farrella, svojim futurističkim izgledom postala je simbol britanske obavještajne moći - i atraktivna meta za napad.
Na čelu Real IRA tada je bio Michael McKevitt, bivši član Provisional IRA, koji je kasnije osuđen za terorizam. Iako su britanske vlasti vjerovale da je Real IRA stajala iza napada, identitet izravnih počinitelja nikada nije otkriven.
Istragu je vodio Alan Fry, šef Antiterorističke jedinice Metropolitanske policije, koji je napad opisao kao "odvažan čin u prometnom središtu Londona". Britanska vlada pod premijerom Tonyjem Blairom bila je suočena s izazovom da pojača sigurnost, a da pritom ne ugrozi mirovni proces.
Napad se dogodio oko 22 sata. Nepoznati napadači ispalili su jednu raketu s udaljenosti od približno 300 metara, vjerojatno iz okolnog parka ili ulice u Vauxhallu. Projektil je pogodio osmi kat južne strane zgrade, razbio prozor i oštetio vanjsku fasadu, no pojačana konstrukcija spriječila je ozbiljnija razaranja. Nije bilo ozlijeđenih.
Oružje je bilo prijenosno i jednokratno, što je omogućilo napadačima brz bijeg. Sljedećeg dana, 21. rujna, policija je pronašla ostatke bacača u Vauxhall Pleasure Gardensu.
Istraga je ubrzo ukazala na Real IRA kao glavnog osumnjičenog, iako skupina nikada nije službeno preuzela odgovornost. Analiza serijskog broja bacača sugerirala je da bi oružje moglo potjecati iz pošiljki nabavljenih u regiji bivše Jugoslavije tijekom 1990-ih - spominjana je i Hrvatska - no ta poveznica nikada nije službeno potvrđena.
Napad je potaknuo britanske sigurnosne službe da dodatno ojačaju nadzor i zaštitu zgrade od prijetnji lakim prijenosnim oružjem.
Iako napad nije imao trajne operativne posljedice za MI6, naglasio je ranjivost i najzaštićenijih institucija. Real IRA nastavila je s manjim napadima, ali ovaj incident ostao je najzvučniji primjer njihove sposobnosti za udar u samom srcu Londona.
Zgrada MI6, već poznata iz popularne kulture (npr. filma GoldenEye), dobila je dodatni sloj simbolike - kao realna meta terorizma. Iako je napad zakomplicirao političku atmosferu, proces mira u Sjevernoj Irskoj nije zaustavljen i postupno je doveo do stabilnijeg primirja.