ČOVJEČANSTVO za sada još nije dostiglo stupanj razvoja da bi se prema tzv. Kardaševoj ljestvici od tri stupnja moglo smatrati civilizacijom tipa I. Jedno novo istraživanje procijenilo je kada bi se to moglo dogoditi.
Mjerenje stupnja razvoja civilizacije
Postoji više načina na koje se može mjeriti napredak ljudske civilizacije. Primjerice, po rastu stanovništva, organizaciji, razvoju tehnologija za putovanja svemirom, uređenosti društva, kapacitetima za vođenje rata i sl.
No ruski astrofizičar Nikolaj Kardašev predložio je 1964. jednostavnu ljestvicu prema kojoj bi se razvoj civilizacije mogao mjeriti njezinom sposobnošću da iskorištava dostupnu energiju.
Njegovo tumačenje bilo je da civilizaciju ne bi trebalo ocjenjivati po njezinu ponašanju, već po razvijenosti tehnologije. Kardaševa skala temelji se na ideji o eksponencijalnom razvoju civilizacije. Prema njoj se civilizacije dijele u tri tipa: planetarne (tip I), zvjezdane (tip II) i galaktičke (tip III).
Civilizacijom tipa I može se smatrati ona koja je uspješno ovladala resursima matičnog planeta u smislu da može eksploatirati i skladištiti količine energije koje su razmjerne energiji koja do planeta stiže s matične zvijezde.
Civilizacija tipa II može izravno konzumirati energiju koju emitira matična zvijezda i reda je veličine te energije, dok je civilizacija tipa III sposobna iskoristiti količine energije koje se stvaraju u matičnoj galaksiji.
Kardaševa klasifikacija temelji se na pretpostavci da konzumacija energije raste po stopi od oko 1% godišnje.
Trenutno smo civilizacija 0.73
Dakle, prema Kardaševoj skali, čovječanstvo bi postalo civilizacija tipa I kada bi bilo sposobno koristiti svu energiju Sunca koja neprekidno stiže na Zemlju, što je oko 1016 vata. Na Zemlji se u 2020. koristilo oko 1013 vata, što je za oko tri reda veličine manja količina energije.
Kardašev je vjerovao da će čovječanstvu trebati oko 3200 godina da dosegne civilizaciju tipa II, a oko 5800 godina da dosegne tip III.
Kardaševa skala važna je, među ostalim, u kontekstu potrage za vanzemaljskim civilizacijama, čime se bavi institut SETI. Naime, što je neka civilizacija višeg tipa, to će biti lakše uspostaviti kontakt s njom – vanzemaljcima s golemom proizvodnjom energije bit će lakše slati moćne signale po svemiru, a također će drugim civilizacijama poput naše biti lakše uočiti neke moguće znakove postojanja takve civilizacije.
Primjerice, na Indexu smo 2015. pisali o neobičnim, velikim promjenama sjaja zvijezde nazvane Tabbyina zvijezda. Kao jedno od mogućih rješenja, ako prirodna tumačenja ne bi dala odgovor, tada je predložena hipoteza prema kojoj na nekom planetu u njezinu sustavu postoji razvijena civilizacija tipa II koja je uspjela oko matične zvijezde izgraditi neku tehnologiju za iskorištavanje energije poput Dysonove sfere (ilustracija dolje).
>> VIDEO Napokon riješena tajna neobičnog vanzemaljskog signala
Kardaševu ideju popularizirao je i slavni astronom Carl Sagan, no on je predložio kontinuiranu ljestvicu mjerenja koja ne bi bila ograničena na samo tri tipa. Prema Saganovoj skali, čovječanstvo je trenutno civilizacija tipa 0.73.
Kada bi naša civilizacija mogla postati tipa I?
Nameće se pitanje: Kada će civilizacija na Zemlji postati tipa I?
Odgovor na to pokušao je dati tim znanstvenika u studiji koja je objavljena na platformi arXiv. U svom radu znanstvenici su analizirali tri primarna tipa izvora energije (fosilne, nuklearne i obnovljive) i izračunali mogućnosti njihova rasta tijekom vremena.
Znanstvenici ističu da bismo jednostavnim povećanjem konzumacije energije relativno lako mogli postati civilizacija tipa I. Međutim, problem je kako pritom izbjeći tzv. Veliki filtar.
Kako smo već pisali na Indexu, Veliki filtar je jedan od mogućih odgovora na tzv. Fermijev paradoks, odnosno na pitanje zašto nemamo nikakvih signala da vanzemaljci postoje kada u svemiru ima toliko mnogo planeta koji bi trebali biti pogodni za život i razvoj tehnološki naprednih civilizacija.
Prema hipotezi o Velikom filtru, veliki broj civilizacija mogao bi sam sebe uništiti zagađenjem, razvijenim oružjem poput nuklearnog ili klimatskim promjenama prije nego što dostigne stupanj tehnološkog razvoja koji bi omogućio komunikaciju s drugim svemirskim civilizacijama ili putovanja među zvijezdama.
>> Zašto bi otkriće života na Marsu moglo biti loša vijest?
Čini se kao dug period, ali to nije nužno loše
Autori novog rada stoga su izračunali koliko će vremena trebati čovječanstvu da postane sposobno koristiti oko 1016 vata a da pritom ne izazove katastrofalne klimatske promjene koje bi uzrokovale izumiranje ljudske vrste.
Tim je analizirao fizička ograničenja svake vrste izvora energije i balansirao ih s potrebama za ograničavanje klimatskih promjena i razina onečišćenja, koje su navedene u Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama i Međunarodnoj agenciji za energiju.
Njihov izračun pokazao je da bi, uz realna ograničenja, čovječanstvo moglo dosegnuti razinu civilizacije tipa I oko 2371. godine.
Može se činiti kao puno vremena, međutim, to ne treba doživjeti kao nužno negativno. Naime, razvoj civilizacije ne podrazumijeva samo povećanje potrošnje energije već i razvoj tehnologija kojima se može povećati ušteda energije.
Jedan od primjera su pametne kuće koje troše vrlo male količine energije za grijanje, hlađenje i druge potrebe, a drugi je povećanje računalne snage uz istovremeno smanjenje potrošnje energije za rad računala. Drugim riječima, moguće je da ćemo do 2371. godine shvatiti da možemo sasvim dobro živjeti i bez golemih količina energije.