Saborski zastupnik Domovinskog pokreta (DP) Stipo Mlinarić Ćipe prisjetio se u objavi na Facebooku svog starijeg brata koji je ubijen nakon pada Vukovara.
"Duga mračna noć. Večerašnja noć drugačija je od drugih. Plamen svijeće priča priču o večeri koja nije trebala doći. Svake godine te večeri pustim suzu. Onu iskrenu i gorku. Te večeri i anđeli su plakali jer krvnici u crno zaviše još 262 majke. Te večeri mnogi domovi ostali su prazni, djeca su ostala bez očeva i majki.
Studena vukovarska noć koju su parali krici nevinih žrtava. Ranjeni vukovarski heroji cijelu noć brutalno su premlaćivani u hangaru na Ovčari. Ranjeni i nevini trpjeli su završni čin krvavog pira agresora koji je ušao u Vukovar. Jama na Grabovu bila je njihova posljednja postaja herojskog života.
Te večeri među 262 ranjenika bio je i moj brat Mile. Moj jedini brat. Moj heroj. Te večeri započelo je i moje logorovanje u Srbiji, dok sam ja bio zatvoren u štali Stajićevo mislima sam bio s tobom. Mislio sam na tebe brate, nadao sam se da si već na putu prema Zagrebu i da ćeš uskoro biti doma sa svojom malom Doris koja je tada bila stara tek nekoliko mjeseci", napisao je Ćipe.
"Nadao sam se da ćeš zagrliti majku i oca te da ćete svi zajedno iščekivati dan kada ćete mene dočekati da se i ja izvučem iz pakla logora. Brate, misli su mi bile s tobom, vjerovao sam da je život pred nama, da ćemo opet voziti motore i da ćemo zajedno ići kroz život. Ali krvnik je imao drugačiji plan. Oduzeli su brata bratu, sina majci i zavili nas u crno.
Brate, žao mi je. Žao mi je što te nisam uspio zaštiti. Dao bih sve na ovome svijetu da te barem još jednom vidim i da te zagrlim. Vjerujem i nadam se da ćemo u vječnosti nadoknaditi sve vrijeme koje nam je krvnik nasilno oduzeo.
Znaj, dragi moj brate, da je te večeri na Ovčari umro i dio mene. I dio moga srca je otkinut kada su tebe ubili. Volim te, brate. Neću te nikada zaboraviti i dok sam živ govorit ću o tvojoj muci i o muci tvojih patnika", dodao je.
Nakon pada Vukovara, iz vukovarske bolnice izvedeno je 262 ranjenika, civila i zarobljenih branitelja. Prema dogovoru pod nadzorom međunarodnih organizacija, oni su trebali biti evakuirani ili razmijenjeni, no to se nije dogodilo.
Umjesto toga, pripadnici Teritorijalne obrane, paravojnih skupina te dio osoblja Jugoslavenske narodne armije (JNA) preuzeli su ih i odveli na poljoprivredno dobro Ovčara, južno od Vukovara. Tamo su žrtve satima premlaćivane, zlostavljane i mučene.
U noći s 20. na 21. studenoga 1991. skupine zatočenika odvođene su iz hangara prema jaruzi nedaleko farme, gdje su pogubljeni i zakopani u masovnu grobnicu.
Do danas je 200 tijela ekshumirano i identificirano iz masovne grobnice Ovčara, jedne od najvećih pronađenih nakon rata. Oko 60 osoba i dalje se vodi kao nestalo, a dostupni podaci pokazuju da je riječ o ljudima koji su također bili na popisu odvedenih iz bolnice.