Foto: Index, Hina
Neki su zaključili da je time uzavrela situacija na FFZG-u konačno riješena, međutim paralelni potezi koje je povukao i već neko vrijeme vuče rektor Damir Boras govore suprotno - da ne odustaje od ideje o integraciji FFZG-a s Katoličkim bogoslovnim fakultetom (KBF), da i dalje želi kontrolirati situaciju na fakultetu i na Sveučilištu, te da sličan front otvara i na Hrvatskim studijima.
Voda je stigla do grla
Razloga za razrješenje, odnosno umirovljenje Previšića bilo je toliko da ih Boras više nije mogao ignorirati, previše da bismo ih ovdje sve potanko ponavljali. Stoga ćemo podsjetiti samo na neke ključne. Većina profesora i studenata smatrala je da je svojim upornim guranjem štetne integracije FFZG-a i KBF-a Previšić stvorio nemoguću atmosferu i tenzije koje su kulminirale oduzimanjem društvenih prostorija studentima, onemogućavanjem njihova okupljanja, dovođenjem zaštitara na fakultet i onemogućavanjem njegova normalnog rada. Osim toga izazvao je revolt jer je sam sebi produžio ugovor koji mu je trebao omogućiti da protuzakonito nastavi s poslom dekana iako u ovoj akademskoj godini navršava 71. godinu života. Zakon je tu jasan - redovnom profesoru koji je bio u trajnom zvanju prije 2013. istječe radni odnos istekom akademske godine u kojoj navršava 70 godina, a ako nije redovni profesor, ne može biti niti dekan. Dekanu je čak i plaća koju dobiva od Ministarstva određena tom činjenicom. Plaće dekana koji nisu istovremeno i profesori uopće nisu predviđene. Konačno, da je nastavio raditi kao profesor i nakon isteka zakonskog roka, fakultet je mogao biti kažnjen visokom novčanom kaznom. Da stvari tako stoje potvrdio je čak i resorni ministar Predrag Šustar nakon što je konzultirao svoje pravne službe.
Nelegalna smjena prodekana
Kako smo već rekli, jučer nakon razrješenja Previšića činilo se da je rat na FFZG-u završen. Međutim, Borasov izbor novih ljudi koje je postavio kao vršitelje dužnosti (v.d.) na raznim funkcijama govori upravo suprotno – da je situaciju iskoristio kako bi ojačao svoj utjecaj na FFZG-u. Naime, Boras nije samo zamijenio Previšića v.d.-om po vlastitom izboru, Željkom Holjevcom, već je i prodekane zamijenio v.d. prodekanima iako za to nemaju ovlasti ni on niti Senat, i to sve unatoč činjenici da njima nije istekao radni odnos niti mandat. Tim potezom uklonio je prodekanicu Branku Galić, gorljivu protivnicu spajanja FFZG-a i KBF-a, i postavio troje svojih ljudi.
Galić ističe da je prodekan Holjevac uvijek bio Previšićeva desna ruka, uvijek spreman na bespogovorno izvršavanje njegovih naloga.
"On je ujedno bio i podržavatelj ugovora s KBF-om, kao i prodekanica Ivana Franić, iz prethodnog mandata uprave dekana prethodnika Borasa. Nova prodekanska imena koje je u ponedjeljak obznanio Senat u neobičnim ulogama v.d. prodekana samo su, čini se, nastavak te politike", rekla je za Index Galić.
'Premda je rektor, prema Statutu Sveučilišta, imao ingerencije imenovati v.d. dekana, imenovanje v.d. prodekana uopće nije u nadležnosti Senata, nego može biti samo Fakultetskog vijeća. Zapravo već i sama ta forma v.d. prodekana dosad je neviđena na Filozofskom fakultetu, te nepoznata kako u Statutu Fakulteta, tako i Statutu Sveučilišta. Stoga je manevriranje oko poništenja mandata prodekana i imenovanja v.d. prodekana, pri čemu su ostala sva ista imena, osim mojega, plus tri nova imena prodekana, potpuno nelegalna procedura, najprije zato što prodekanski mandat na FFZG-u traje tri godine, na koliko su prodekani izabrani, a istekle su samo dvije godine toga mandata, a onda i zato što prodekane bira i razrješuje Fakultetsko vijeće. Senat nema ništa s time. Prema tome, ovakvo oktroiranje v.d. prodekana koje je izvedeno na Senatu još je jedan dodatni pokušaj upravljanja Filozofskim direktno iz Rektorata, te dodatna potvrda potpunog ignoriranja rada Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, koje je jedino ovlašteno potvrđivati i razrješavati prodekane; v.d. je tu samo nelegalna smicalica. No, jasno je zašto se to izvodi – jednostavno zato što ista ekipa koja je htjela osigurati prihvaćanje ugovora s KBF-om i dalje uporno radi na osiguravanju dovoljnog broja glasova za izglasavanje tog ugovora na Vijeću fakulteta, makar i putem nelegalnih v.d prodekana', pojasnila je Galić.
Jučerašnjim imenovanjem pet v.d. prodekana Boras je dobio tri dodatna glasa u Fakultetskom vijeću, jer su prodekani po automatizmu članovi vijeća, a riješio se onog prodekanice Galić izbacivši je iz uprave zato što se protivila navedenim ugovorima. Ovih dana vidjet ćemo kako će se članovi Inicijative Vijeća fakulteta i studenti prema tome postaviti.
Zašto je Boras bježao od razrješenja Previšića?
Dok je situacija na FFZG-u kuhala, rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras svojim je izjavama i tumačenjima zbivanja uporno štitio Previšića. Sve do ponedjeljka. Mnogi su se pritom pitali što mu to treba.
Članovi Akademske solidarnosti predstavili su jedno od mogućih tumačenja – da se Boras preko svojeg čovjeka, guranjem integracije FFZG-a i KBF-a htio odužiti KBF-u za dobiveni glas potpore koji mu je bio neophodan da postane rektor.
No kako je vrijeme prolazilo, postajalo je sve jasnije da u ovoj priči ne treba zanemariti još jednu ključnu stvar - činjenicu da će i Borasu uskoro trebati važna potpora FFZG-a jer će u ovoj godini navršiti 65 godina. Prema zakonu i statutima profesoru se ugovor o radu može produžiti nakon 65. godine samo u slučaju ako fakultet ima posebne potrebe za njegovim znanstvenim i nastavnim radom. A Boras na funkciji rektora teško može objasniti zašto bi FFZG imao ikakve stvarne potrebe za njegovim znanstvenim i nastavnim radom. Naime, iako rektoru takav rad nije zabranjen, bilo bi fizički neizvedivo obavljati obje funkcije kako treba. S druge strane, ako mu ugovor kao profesoru ne bude produžen, Boras će izgubiti mogućnost da se kandidira za drugi mandat na čelu Sveučilišta.
Dean Duda, redovni profesor na FFZG-u, kaže kako treba naglasiti da se odredbe zakona vezane uz produženje ugovora o radu nakon 65. godine odnose isključivo na znanstvene i nastavne potrebe najuže radne okoline – odsjeka, odjela, zavoda itd., koji se moraju suglasiti s prijedlogom produžetka.
'To se nikako ne odnosi na upravljačke funkcije na fakultetima niti na Sveučilištu. Ta je praksa posve nelegalna i predstavlja ozbiljan prijestup kojim bi se morale pozabaviti nadležne institucije od MZOS-a do Inspektorata rada. Posljedica je okrupnjena moć, kadroviranje i niz akademskih ucjena po hijerarhiji koje proizlaze iz nezakonito stečenog položaja u upravljačkim tijelima. Sve to vodi dokidanju institucionalne demokracije, kao što je pokazao slučaj na zagrebačkom Filozofskom fakultetu', rekao je za Index Duda.
Neugodna riječ mirovina
Zanimljivo je da se u sličnoj situaciji trenutno nalazi, ili bi se barem trebao nalaziti, i Ante Čović, Borasova desna ruka, prorektor za organizaciju, kadrovski razvoj i međusveučilišnu suradnju. Njemu je ugovor o radu bio produžen na dvije godine u siječnju 2014. za vrijeme dok je Boras još bio dekan.
Robert Faber, stručni suradnik na FFZG-u kaže da bi stoga, prema njemu dostupnim saznanjima i dokumentima, Čović u ovoj akademskoj godini zapravo već trebao biti u mirovini.
'Čović je prije listopada 2014. trebao navršiti 65 godina. Ako mu je ugovor bio produžen za dvije godine, a ove godine to nije ponovno učinjeno, onda je već nevažeći. Među zapisnicima Fakultetskog vijeća nigdje nisam uspio pronaći da je Čović tražio niti da mu je odobreno novo produženje ugovora', rekao je Faber.
'Ako mu je ugovor ipak produžen nešto kasnije, u svibnju 2014., na pet godina, o čemu kolaju neke glasine, onda je o tome ponovno trebalo odlučivati Fakultetsko vijeće, a takvog dokumenta također nema. U tom slučaju bilo bi zanimljivo saznati prema kojoj proceduri je to učinjeno', ističe Faber.
Rat za utjecaj na FFZG-u
U medijima se još proteklog tjedna nagađalo da će Boras smijeniti Previšića i na njegovo mjesto opet postaviti nekog svojeg čovjeka. Zanimljivo je da je za v.d. dekana odabrao baš izvanrednog profesora Holjevca čije se ime ovih dana spominjalo u medijima jer je upravo on potpisao aneks ugovora o produljenju rada Previšiću i to u Previšićevo ime.
'Imenovanje Holjevca predstavlja kontinuitet nepoštovanja zakonitosti i statutarnosti rada fakulteta', kaže Faber koji smatra da će Boras vjerojatno u narednom razdoblju pokušati ojačati svoju poziciju na FFZG-u oslabljenu odlaskom Previšića.
'Da bi ostvario produženje svojeg ugovora i spriječio odlazak u mirovinu, Boras će morati povećati nazočnost svojih pristaša u Fakultetskom vijeću. Tu bi mu od koristi mogli biti Čovićevi ljudi. U tom kontekstu zanimljivo je da je za pročelnika Odsjeka za filozofiju izabran Čovićev bliski suradnik Hrvoje Jurić koji je time postao i član Vijeća te da je za članicu Vijeća postavljena Marija Selak, koja je također Čovićeva višegodišnja bliska suradnica', pojasnio je Faber.
Boras i Čović na ove se kritike i tumačenja nisu očitovali unatoč tome što smo im još jučer, nakon razrješenja Previšića, poslali upit mailom.
'Slučaj Previšić' na Hrvatskim studijima
Zanimljivo je da se scenarij sličan onom na FFZG-u već neko vrijeme odvija i zahuktava na Hrvatskim studijima (HS).
U tom kontekstu važno je istaknuti da HS nije fakultet već sveučilišni centar koji već duže vrijeme čeka rješavanje svojeg pravnog statusa kao ključni element ministrova pisma očekivanja na koncu postupka reakreditacije koji su na Hrvatskim studijima provedeni 2013. godine, kada je to visoko učilište čak polučilo bolje rezultate od Filozofskog fakulteta i ostalih društveno-humanističkih fakulteta. U ministrovom pismu očekivanja, među ostalim, stoji potreba 'razvoja koherentnog i prepoznatljivog identiteta i s njim povezanog fokusa na studijske programe i znanstvenu djelatnost'.
Boras je i ondje postavio čovjeka po svojem izboru. U travnju ove godine za novog voditelja studija imenovao je Marija Grčevića. Time se istovremeno založio i za njegov program koji identitet HS-a vidi u nacionalnom hrvatskom identitetu. S druge strane Znanstveno-nastavno vijeće Hrvatskih studija u ožujku je odlučilo da će to biti samo jedna komponenta identiteta tog visokog učilišta, dok bi druga bila razvoj interdisciplinarnih programa. Istraživanje, koje su među sobom proveli studenti, pokazalo je da se više od 70 posto njih ne slaže s reduciranim pravcem razvoja. Također, program profesora Grčevića nije dobio ni relativnu, a osobito ne natpolovičnu većinu glasova u Vijeću potrebnu da postane kandidat kojega bi HS predložio rektoru. No, kako u prvom krugu nitko od troje kandidata nije osvojio potrebnu natpolovičnu većinu glasova, a u drugom nitko od dvoje, konačno je presudio sam Boras. Pritom valja istaknuti da je odabrao kandidata koji nije dobio najviše glasova.
Ovdje je važno podsjetiti da bi prema Borasovom izboru, Grčeviću, izvanrednom profesoru Odjela za kroatologiju, poveznica studija trebali biti 'predmeti važni za hrvatski identitet', da bi u fokusu znanstvene djelatnosti trebala biti kroatologija te da bi se internacionalizacija studijskih programa provodila pokretanjem studija o hrvatskom iseljeništvu i dijaspori kao i povezivanjem sa Sveučilištem u Mostaru. Suradnja sa slavističkim središtima u svijetu trebala bi biti tek na trećem mjestu. Kako će se u takav koncept uklopiti neki drugi studiji, poput psihologije, teško je i zamisliti.