TRI godine bio je zagrebački beskućnik, a posljednjih sedam godina na sve načine pokušava izvući druge iz pakla u kojem se nekada i sam nalazio. Mile Mrvalj, predsjednik udruge Fajteri, gostovao je u Index studiju i ispričao kako je to biti beskućnik. I kako se postane nevidljiva, nepostojeća osoba.
Tisuće na korak do beskućništva
"Svakom se to može dogoditi preko noći. U Hrvatskoj 100 tisuća ljudi živi u ekstremnom siromaštvu i na korak su do beskućništva. Ja sam izgubio sve i tri godine bio na ulici. Ne bih se ni ja uspio izvući da nije bilo ljudi koji su mi pružili ruku i pomogli", rekao je Mile Mrvalj kojemu je u beskućništvu najteže bilo što je u raznim ruševinama živio među štakorima.
Strah od štakora
"Noću bih oko nogu vezivao vreće za smeće da ih štakori ne nanjuše i ne izgrizu me. Svjedočio sam kako su ljudi umirali u mukama od ugriza štakora", rekao je Mrvalj.
Na ulicama Zagreba, kaže, trenutno se nalazi između 1500 i 2000 beskućnika. Mnogi od njih nemaju sreće da im netko pruži ruku, razgovara s njima, održava im kontakt s "normalnim" životom.
Manekenka iz parka
"Sretao sam jednu bivšu manekenku, radila je na visokom položaju u banci i kako smo se svaki dan viđali u parku gdje je šetala psa, počeli smo pričati i ponekad odlaziti na kavu. Jednom mi je prilikom rekla: 'Sram me, gospodine Mile, ja bih vama trebala biti podrška, a zapravo ste vi meni.' Eto, nekad je takozvanim normalnim ljudima teže nego beskućnicima", ispričao je Mile Mrvalj.