Bio je najmoćniji i najbogatiji čovjek na svijetu. U Europi su rijetki za njega čuli

Mogulsko Carstvo pod vladavinom Aurangzeba, šestog mogulskog cara, doseglo je vrhunac svoje moći i teritorijalnog opsega u drugoj polovici 17. stoljeća. Indija je tada imala oko 158 milijuna stanovnika, što je činilo značajan dio svjetske populacije, procijenjene na oko 600 milijuna ljudi.

U usporedbi s Europom, koja je u isto vrijeme imala oko 100 milijuna stanovnika, Indija je bila daleko gušće naseljena i gospodarski dominantna, kontrolirajući četvrtinu svjetskog BDP-a. Ova demografska i ekonomska snaga bila je temelj Aurangzebove vladavine i njegovoga ogromnog bogatstva.

Put do prijestolja

Aurangzeb, rođen 4. studenoga 1618. u Dahodu, na prijestolje je došao 31. srpnja 1658. nakon nemilosrdnog rata za nasljeđe. Svrgnuo je svog oca, cara Šaha Džahana, poznatog po izgradnji Taj Mahala, i zatočio ga u tvrđavi Agra, gdje je ovaj proveo posljednje godine života.

U borbi za vlast Aurangzeb je pobijedio i pogubio svoja tri brata, uključujući najstarijeg, Daru Šikoha, čime je učvrstio svoju poziciju. Njegov dolazak na vlast obilježio je pragmatičan, ali često okrutan pristup upravljanju carstvom.

Bogatstvo i moć

Njegovo bogatstvo bilo je neizmjerno, potječući od poreza, trgovine i plijena iz vojnih pohoda. Mogulsko Carstvo, koje je obuhvaćalo 4 milijuna četvornih kilometara, generiralo je prihode koji su Aurangzeba učinili jednim od najbogatijih vladara svog doba, s bogatstvom procijenjenim u milijardama današnjih dolara.

Ipak, za razliku od svojih prethodnika koji su uživali u raskoši, Aurangzeb je živio skromno, posvećen pobožnosti, baveći se pisanjem Kurana i šivanjem kapica za dodatni prihod.

Vladavina i politika

Tijekom svoje vladavine, koja je trajala do njegove smrti 3. ožujka 1707. u Ahmednagaru, Aurangzeb je proširio carstvo na jug Indije, dosegnuvši njegov najveći teritorijalni opseg. Njegova politika bila je usmjerena na uvođenje šerijatskog prava, što je uključivalo nametanje poreza na nemuslimane, poznatog kao džizja.

Ova stroga religiozna politika razlikovala ga je od prethodnika, koji su bili skloniji vjerskoj toleranciji, i izazvala je sukobe s hinduskim i sikskim zajednicama. Njegove odluke, uključujući navodno uništavanje hinduskih hramova, iako osporavano u nekim modernim istraživanjima, učinile su ga kontroverznom figurom.