Bio je ključan za protjerivanje Katoličke crkve iz Engleske. Umro je s 15 godina

Eduard VI., rođen 12. listopada 1537., bio je sin engleskog kralja Henrika VIII. i njegove treće supruge, Jane Seymour. Kao prvi protestantski kralj Engleske, Eduard je vladao od 1547. do svoje smrti 1553., u dobi od samo 15 godina.

Njegova kratka vladavina, obilježena regentstvom i religijskim reformama, bila je ključna u učvršćivanju protestantizma u Engleskoj nakon očeve raskidne politike s Rimokatoličkom crkvom. Unatoč svojoj mladosti i krhkom zdravlju, Eduard VI. ostavio je značajan trag u engleskoj povijesti kao simbol tudorske dinastije i protestantske reformacije.

Rani život: Dugoočekivani nasljednik

Eduard je rođen u Hampton Courtu, donoseći ogromno olakšanje Henriku VIII., koji je očajnički želio muškog nasljednika kako bi osigurao kontinuitet dinastije Tudor. Njegova majka, Jane Seymour, umrla je samo 12 dana nakon poroda od puerperalne groznice, ostavljajući Eduarda bez majke.

Henrik je posvetio veliku pažnju sinovljevom odgoju, osiguravajući mu obrazovanje dostojno budućeg kralja. Eduard je bio izuzetno inteligentan, učio je latinski, grčki i teologiju, a pokazivao je i sklonost prema protestantskim idejama, koje su se širile Europom pod utjecajem reformacije.

Kao dijete, Eduard je bio krhkog zdravlja, što je izazivalo zabrinutost na dvoru. Unatoč tome, bio je brižljivo čuvan i odgajan u luksuzu, ali i pod strogim nadzorom. Njegovo djetinjstvo bilo je obilježeno političkim intrigama, jer je Henrik VIII. umro 1547., kada je Eduard imao samo devet godina, ostavljajući ga premladim za samostalnu vladavinu.

Vladavina: Regentstvo i protestantske reforme

Nakon Henrikove smrti 28. siječnja 1547., Eduard VI. postao je kralj s nepunih deset godina. Zbog njegove mladosti, zemljom su upravljali regenti, prvo Edward Seymour, vojvoda od Somerseta i ujak kralja, a kasnije John Dudley, vojvoda od Northumberlanda.

Iako je Eduard bio kralj samo po tituli, povjesničari bilježe da je pokazivao iznenađujuću zrelost i interes za državne poslove, često bilježeći detalje o sastancima u svom dnevniku.

Glavni pečat Eduardove vladavine bile su religijske reforme. Henrik VIII. raskinuo je s Rimom 1534., ali je zadržao mnoge katoličke elemente u engleskoj crkvi. Pod Eduardom, pod utjecajem protestantskih savjetnika poput nadbiskupa Thomasa Cranmera, Engleska je krenula prema potpunijem protestantizmu. Ključni koraci uključivali su:

• Knjiga zajedničke molitve (1549. i 1552.): Cranmerova Book of Common Prayer uvela je protestantsku liturgiju na engleskom jeziku, zamijenivši latinske mise. Ova knjiga postala je temelj anglikanske crkve.
• Ukidanje katoličkih običaja: Mise za mrtve, svete slike i drugi katolički rituali postupno su uklonjeni iz crkava.
• Reforma svećenstva: Svećenicima je dopušteno vjenčanje, a doktrina se pomaknula prema kalvinističkim i luteranskim idejama.

Ove reforme izazvale su otpor, posebice među katoličkim zajednicama, što je dovelo do pobuna poput "Pobune molitvenika" u Cornwallu i Devonu 1549. Regent Somerset, koji je također provodio socijalne reforme, svrgnut je iste godine zbog lošeg upravljanja, a vlast je preuzeo Northumberland, koji je nastavio gurati protestantsku agendu.

Sukob oko nasljeđa

Eduardovo zdravlje pogoršavalo se 1552., vjerojatno zbog tuberkuloze ili neke druge plućne bolesti. Kako nije imao djece, pitanje nasljeđa postalo je ključno. Prema Henrikovom testamentu, prijestolje je trebalo pripasti Eduardovoj polusestri Mariji, katolkinji, a zatim Elizabeti, također protestantskoj. Međutim, Eduard i Northumberland, bojeći se da će Marija vratiti katolicizam, pokušali su promijeniti liniju nasljeđa.

Eduard je sastavio dokument, poznat kao "Devises for the Succession", kojim je isključio Mariju i Elizabetu, imenujući svoju rođakinju Jane Grey, protestantkinju, za nasljednicu. Jane je bila udana za sina Johna Dudleyja, što je dodatno učvrstilo Northumberlandov utjecaj. Ovaj potez bio je pravno upitan, jer je proturječio parlamentarnom aktu o nasljeđu.

Smrt i nasljeđe

Eduard VI. umro je 6. srpnja 1553. u Greenwichu, u dobi od 15 godina. Njegova smrt izazvala je krizu nasljeđa. Jane Grey proglašena je kraljicom, ali je vladala samo devet dana prije nego što je Marija, uz podršku naroda, preuzela prijestolje. Marija I. vratila je katolicizam, poništivši mnoge Eduardove reforme, ali one su kasnije obnovljene pod Elizabetom I., učvrstivši Englesku kao protestantsku naciju.

Eduardova vladavina, iako kratka, bila je ključna za ukorjenjivanje protestantizma u Engleskoj. Njegova predanost reformaciji, unatoč mladosti, i intelektualna zrelost učinili su ga simbolom tudorske nade za stabilnu protestantsku budućnost. Međutim, njegovo krhko zdravlje i rana smrt spriječili su ga da ostvari puni potencijal, ostavljajući pitanje što bi Engleska postala pod njegovom dužom vladavinom.

Eduard VI., rođen 12. listopada 1537., ostaje upamćen kao "dječački kralj" čiji je život bio kratak, ali čije su reforme imale trajni utjecaj.