Azad Hind, zaboravljena država nastala i nestala u vihoru rata. Priznao je Pavelić

Azad Hind ("Privremena vlada slobodne Indije") bila je politička i vojna struktura osnovana 21. listopada 1943. u Singapuru pod vodstvom Subhasa Chandre Bosea. Kao saveznik Osovine - prije svega Japana - predstavljala je pokušaj stvaranja suverene indijske države u egzilu i organiziranja oružane borbe protiv Britanskog Radža.

Od ideje do osnivanja

Temelji Azad Hinda postavljeni su 1942. kada je Rash Behari Bose u Tokiju sazvao prvu konferenciju Indijske lige za neovisnost (IIL). Nakon što je Subhas Chandra Bose pobjegao iz britanskog kućnog pritvora i putovao iz Njemačke prema Aziji kombinacijom njemačke i japanske podmornice, preuzeo je vodstvo IIL-a. U Cathay Cinema Hallu u Singapuru, 21. listopada 1943., proglasio je Azad Hind te objavio rat Britaniji i SAD-u.

Bose je nosio titule Glave države, premijera te ministra rata i vanjskih poslova. Njegova vlada imala je savjetodavni kabinet i bila snažno ovisna o japanskoj vojnoj i financijskoj potpori. Unatoč tome, Bose je nastojao naglasiti njezin indijski karakter.

Vojna moć: Indijska nacionalna armija

Vlada Azad Hind oslanjala se na INA-u (Indijsku nacionalnu armiju) - vojsku sastavljenu od indijskih ratnih zarobljenika i civila iz jugoistočne Azije. Bose ju je reorganizirao u tri divizije (Gandhi, Nehru i Azad) i žensku jedinicu Rani of Jhansi Regiment pod zapovjedništvom Lakshmi Sahgal.

INA je djelovala u sklopu japanske 15. armije, a vrhunac njezine aktivnosti bila je Bitka za Imphal i Kohimu 1944. Nakratko je zauzela Moirang u Manipuru, no poraz i japansko povlačenje označili su početak kraja pokreta.

Teritorij i administracija

Azad Hind je imao nominalnu kontrolu nad Andamanima i Nikobarima, koje je Japan 1943. predao vladi u egzilu. Otoci su preimenovani u Shaheed i Swaraj, a za guvernera je imenovan A. D. Loganathan. Međutim, japanska vojska zadržala je sigurnosnu kontrolu, a masakr u Homfreyganju 1944. pokazao je ograničenost Boseove vlasti. Vlada je izdavala vlastitu valutu i marke, ali bez stvarne autonomije.

Ideologija i međunarodno priznanje

Bose je zagovarao autoritarnu, centraliziranu i polusocijalističku buduću indijsku državu, odbacujući liberalnu demokraciju. Cilj je bio jedinstvena, moderna Indija oslobođena kolonijalne dominacije.

Azad Hind priznalo je devet država: Carstvo Japan, Njemački Reich, Kraljevina Italija, Manchukuo, Wang Jingwei režim (marionetska kineska vlada), Burma (Država Burma), NDH, Slovačka Republika (1939-1945) i Tajland.