ASTRONOMI amateri iz Francuske 1060 sati snimali su jedan objekt dubokog svemira, a njihova je kompozitna fotografija toliko oduševila astronomsku zajednicu da ju je NASA proglasila astrofotografijom dana, a ugledni časopis Nature svrstao među najbolje znanstvene fotografije mjeseca travnja, uz bok s prvom snimkom crne rupe u povijesti.
No, što je točno na toj slici oduševilo ljubitelje i poznavatelje tajni svemira i zašto su astronomi amateri, dakle obični građani poput nas, a ne astrofizičari u NASA-i ili ESA-i, potrošili toliko svog slobodnog vremena i bili budni noćima kako bi uhvatili određeni prizor u svemiru?
Jedna od najboljih fotografija Magellanovog oblaka
Francuski astronomi amateri, koji su sebe prozvali Ciel Austral, više od pola godine snimali su s opservatorija El Sauce satelitsku galaksiju našeg Mliječnog puta - Veliki Magellanov oblak.
Snimali su ga tijekom sedam mjeseci, od srpnja 2018. do kraja siječnja 2019. godine. Rezultat je snimka na koju je utrošeno 1060 sati ekspozicije, zbog čega su na njoj vidljivi najslabiji tragovi maglica, piše Sky & Telescope.
Fotografija pokazuje da se u našoj susjednoj galaksiji upečatljivo rađaju i umiru mnogobrojne zvijezde. Na njoj se, u do sada neviđenim detaljima, primjećuju deseci ostataka supernova, planetarne maglice, ali i područja formiranja novih zvijezda.
Plinovi Velikog Magellanovog oblaka
Veliki Magellanov oblak, odnosno naša obližnja galaksija, promjera je oko 14.000 svjetlosnih godina, a udaljena je od nas nekih 160.000 svjetlosnih godina.
Osim što na snimci možemo vidjeti ostatke supernova i planetarnih maglica, na njoj zbog primijenjenih filtera primjećujemo i raspoređenost vodika (dijelovi u crvenoj boji), kisika (u plavoj) i sumpora (u žutoj).
Želite se baviti astrofotografijom?
Fotografije koje snimaju amateri astronomi, takoreći iz svog dvorišta, po svojoj se ljepoti mogu usporediti i s onima iz NASA-e. Kako bismo sami snimali tajne kutke svemira, nije potrebno doktorirati fiziku ili postati astronaut. No, mora se imati dovoljna žara za taj hobi jer je ponekad potrebno noćima i noćima namještati teleskop i ostalu opremu te uporno pratiti isti objekt.
Mnogi amateri astronomi započeli su svoje bavljenje astrofotografijom kupnjom svog prvog teleskopa. Zatim su kupili kameru pa još neku dodatnu opremu i ubrzo postali pravi ovisnici o tom “sportu“. Zašto? Zato što su rezultati, odnosno njihove fotografije nakon nekog vremena postale toliko dobre, da su i oni sami bili njima fascinirani.
Nekoliko savjeta
Porazgovarali smo s Lovrom Dujnićem, astronomom amaterom iz AD Beskraj, te ga upitali zašto je potrebno tako puno vremena uložiti u snimanje galaksija, kako to zapravo izgleda te koliko je najduže snimao neke svemirske objekte. Usput smo ga zamolili da nam ustupi neke svoje fotografije kako bismo vidjeli kako mogu izgledati konačni rezultati.
Osim snimki, priložio nam je i jedan GIF (dolje) koji odlično demonstrira razliku između početnog, odnosno konačnog rezultata koji nastaje nakon više sati snimanja.
Koliko ste najviše sati snimali neki objekt u svemiru i o kakvom objektu se radilo?
Najduže sam snimao Maglicu Duh VdB141 (slika dolje). Snimao sam je oko 15 sati, znači oko 7 dana s tri različite lokacije. Kroz to vrijeme bi se normalno snimilo puno više materijala, ali kako to obično bude, usred noći dođu oblaci, guiding ne radi kako spada iz nepoznatog razloga, zamagli se optika zbog vlage u zraku, montaža tijekom noći propada i slično.
Koliko je takvo snimanje naporno i kako se zabavljate u međuvremenu?
Najljepši dio večeri je kada sve funkcionira i kada krene snimanje jer onda je najgore prošlo i vrijeme je za druženje i zafrkanciju. Uvijek netko ponese teleskop za vizualno promatranje pa ostatak noći provedemo uz taj teleskop i promatramo zvjezdane skupove, galaksije i maglice. Tu i tamo proleti neki sjajni meteor koji je pravi slatkiš za oči.
Prije zore se pojavi i zodijačka svjetlost i zviježđa koja ćemo aktivno promatrati tek za par mjeseci kada budu povoljna na nebu. Kada krene zora, onda je vrijeme za pakiranje opreme, a nakon neispavane noći to je poprilično naporna stvar, ali barem znaš da je kartica u aparatu puna snimaka udaljenih mjesta u svemiru
Zašto je potrebno toliko sati snimati dijelove svemira?
Deep sky astrofotografija je jedan od najtežih oblika fotografije, ako ne i najteži. Razlog tome je kompleksnost opreme i načini snimanja. Pod dubokim svemirom smatraju se maglice, galaksije i zvjezdani skupovi koji su izrazito slabog sjaja pa ih fotoaparat ne registrira nikako drugačije nego dugim ekspozicijama. No, duge ekspozicije imaju i svoje probleme, a to je šum senzora, šum elektronike, pogreške u praćenju neba što ograničava i samu dužinu ekspozicije.
Što je potrebno za dobru astrofotografiju?
Ako želimo dobiti lijepu, čistu sliku onda bi nam teoretski trebala jedna jako duga ekspozicija koja bi trajala jednu ili više noći, a to je iz tehničkih i prirodnih razloga nemoguće. Na svu sreću, to se sve da izvest s više manjih ekspozicija zbog toga jer šum senzora ima prirodu da je na svakoj fotografiji drukčiji dok pravo svjetlo ostaje gdje je.
To možemo iskoristiti tako da sve te fotografije ubacimo u software za stacking. Slaganjem fotografija jednu na drugu pobjeđujemo šum pravim signalom jer software ostavlja svjetlo koje se nije pomaknulo dok se šum koji je različit na svakoj fotografiji, oduzima i nestaje.
Recimo, maglicu Rozetu (slika dolje) fotografirao sam s Petrove gore. Snimao sam ju 3 sata, ali je bilo jako hladno, -3 stupnja Celzijevih. No, do je bilo toplije, snimka ne bi tako dobro ispala.
Uglavnom, tijekom noći je moguće skupiti veliki broj fotografija koje će na kraju rezultirati kao jedna jako duga ekspozicija i time izuzetno čista fotografija na kojoj se jasno vide stvari koje se ne vide na samo jednoj ekspoziciji.
Ima li prečice? Možemo li uložiti manji trud za iste rezultate?
Ako imate dublji džep, onda da. Neki astronomi amateri imaju fiksnu robotiziranu zvjezdarnicu na kojoj je sve savršeno namješteno te spremno za snimanje. Takvom zvjezdarnicom možete upravljati iz toplog i udobnog doma koji može biti i na drugom kraju planeta.
No, za dobru astrofotografiju nije nužna skupa oprema. Danas je u 18 sati otvorenje izložbe domaće astrofotografije i 20. godišnjica astronomskog društva Beskraj u tehničkom muzeju Nikola Tesla, a izložba traje do 20. lipnja. Tamo možete vidjeti kakve sve fascinantne fotografije mogu snimiti astronomi amateri uz samo malo truda.