Proteklih nekoliko dana bilo je iznimno burno na diplomatskoj sceni. Sve je započelo viješću da je Trumpova administracija u tajnosti, konzultirajući se s Rusijom, pripremila mirovni plan za Ukrajinu, što je izazvalo zaprepaštenje u Europi.
Stvari su se brzo odvijale, pa je već prošlog vikenda u Ženevi održan sastanak na kojem su SAD i Ukrajina, u prisustvu europskih predstavnika, izmijenile prvotni prijedlog.
Prvotni plan u 28 točaka mnogi su ocijenili "kao da je pisan u Moskvi", no Donald Trump je brzo poručio da to "nije njegova konačna ponuda". Uslijedili su pregovori američke i ukrajinske strane u Ženevi, na kojima su sudjelovali i europski predstavnici, te je izrađen dorađeni mirovni plan koji je uvažio i neke od zahtjeva Kijeva.
Europa je, međutim, odgovorila vlastitim protuprijedlogom, koji revidira Trumpov plan, posebno u spornoj točki 3 koja predviđa da se "očekuje da Rusija neće napadati susjedne države, a NATO se neće dalje širiti", kao i po pitanju teritorijalnih ustupaka Ukrajine.
S obzirom na golema ulaganja Europe u Ukrajinu, postavlja se pitanje je li ovim planom gurnuta u ulogu promatrača. Vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević smatra da će plan biti modificiran, ali ne značajno.
"Očito je da će plan biti modificiran, ali ne možemo znati u kojoj mjeri. Mislim da će se na koncu i Europa suglasiti s tim teritorijalnim koncesijama, ali će inzistirati na sigurnosnim jamstvima za ostatak Ukrajine i vrlo vjerojatno na drugačijoj raspodjeli udjela i dobiti što se tiče predloženih fondova za obnovu Ukrajine", kaže Kovačević u razgovoru za N1 televiziju.
Kovačević dodaje kako Europska unija inzistira na zajedničkoj izradi sporazuma koji bi bio predložen Rusiji. "No pritom EU zanemaruje da su Trump i Vladimir Putin suglasni u većoj mjeri nego što su suglasni Trump i EU.
Njih dvojica su suglasni u tome da SAD neće biti izravno uključen u rat i drugo, da je Ukrajina problem koji treba riješiti. EU pak inzistira na tome da je Rusija problem i da u rješavanju tog problema Amerika mora biti izravno uključena, dakle vojno. No ponavljam, najjednostavnije rečeno, da se Putin i Trump slažu više nego što se EU slaže s Trumpom", ističe Kovačević.
Prema njegovim riječima, EU želi zadržati privid da se i nju nešto pitalo. "No dok je EU inzistirala da se Rusiji nametne sporazum s kojim nije bila unaprijed suglasna, tako su sada Trump i Putin zajedno postigli nacrt sporazuma a da EU nisu pitali", pojašnjava.
Kovačević ističe da je Putin već dao načelnu suglasnost na sporazum. "To je razumljivo jer su, da tako kažem, teritorijalna osvajanja Rusije time ozakonjena.
No implicitno je i Rusija pristala na neke ustupke, premda se o tome ne govori", tvrdi on. Objašnjava da Rusija mora promijeniti Ustav kako bi se sporazum primijenio te da pristaje da SAD koristi zamrznuta ruska sredstva kao svoj ulog u fondu za obnovu Ukrajine.
Na kraju, ostaje pitanje može li ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pristati na teritorijalne ustupke bez riskiranja vlastite pozicije.
"Činjenica da je i njegov predsjednik za nacionalnu sigurnost sudjelovao u pripremi prijedloga sporazuma daje naslutiti kako je i ukrajinska vlast spremna na teritorijalne ustupke", zaključio je Kovačević, dodavši kako bi bilo dobro da plan zaživi što prije kako bi prestala neprijateljstva.