KLJUČNI formalni razlog za izradu novog Zakona o elektroničkim medijima koji je navela ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek zapravo je došao izvan Hrvatske, konkretno iz Bruxellesa i usvojenih Direktiva EU koje se tiču audiovizualnih i medijskih djelatnosti.
To se jasno ističe i u samom prijedlogu Zakona, koji je vlada sredinom prošlog mjeseca poslala u sabor u redovitu proceduru.
Pozivanje na europske direktive
"Tako je 14. studenoga 2018. usvojena Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu (SL L 303, 28.11.2018.); (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2018/1808), s rokom implementacije u nacionalno zakonodavstvo 19. rujna 2020., a kako bi se proširila određena audiovizualna pravila na platforme za dijeljenje video sadržaja, kao i na audiovizualni sadržaj koji se dijeli na određenim uslugama društvenih medija; uvela fleksibilnost ograničenja primjenjivih na televiziju; ojačala promidžba europskog sadržaja; zaštitila djeca i učinkovitije suzbio govor mržnje te ojačala neovisnost nacionalnih regulatornih tijela", stoji u prijedlogu Zakona.
Za početak je vidljivo da je hrvatska vlada probila navedeni rok od 19. rujna 2020., a u međuvremenu se argumentacija ministrice značajno promijenila: od europskih direktiva se došlo do borbe protiv ekstremizma koju je nakon napada na Markov trg proglasio premijer Andrej Plenković.
>> Novi HDZ-ov Zakon o elektroničkim medijima ograničit će slobodu i medija i građana
EU ima utjecaj na medijsko zakonodavstvo svojih članica
Što se pak tiče utjecaja EU na medijsko zakonodavstvo svojih država članica, treba napomenuti da se on temelji na člancima 167 i 173 Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU), koji se bave područjima kulture i industrije. Pravni temelj utjecaja EU zasniva se i na člancima 28, 30 i 34 (slobode kretanje roba), 45-62 (slobode kretanja osoba, robe i kapitala), 101-109 (kompetitivnost) itd.
Tu je naravno i Europska povelja o ljudskim pravima koja poziva na "poštivanje slobode i pluralizma medija". Europski parlament na svojim službenim stranicama ističe da su mediji kompleksno područje, koje se ne može definirati isključivo kao ekonomsko dobro niti kao kulturno dobro.
Ključni pravni akt EU o medijima je Direktiva o audiovizualnim uslugama, koja je osvježena 2018. godine i na koju se poziva i hrvatsko Ministarstvo kulture i medija. EU naročito ulaže novac u programe medijskog opismenjavanja građana, a u tu svrhu, kao i za zaštitu pluralizma mišljenja i medija, EU je 2011. osnovala Centar za medijski pluralizam i medijske slobode u Firenci, pri Europskom sveučilišnom institutu.
HDZ je već europske direktive koristio za svoje interese
No jedno su europske direktive, a drugo je kako HDZ njih primjenjuje i koristi u hrvatskom društveno-političkom i zakonodavnom kontekstu. Primjerice, Direktiva na koju se poziva novi HDZ-ov Zakon o elektroničkim medijima nigdje ne spominje velike novčane kazne za portale zbog komentara članaka čitatelja, dok je ministrica Nina Obuljen Koržinek to istaknula kao jednu od ključnih značajki novog zakona.
>> Obuljen Koržinek: U medijima prečesto imamo neimenovane izvore
Također, već imamo primjere kako vladajući Opću uredbu o privatnosti podataka (GDPR) koriste da bi javnosti onemogućili uvid u ključne informacije u vezi postupanja vlasti.
>> GONG: GDPR se koristi da se ne bi davale informacije o vladajućima
>> Znate li da ministar Beroš može doći do vaših povjerljivih podataka jednim pozivom?
Vesna Alaburić: Nema potrebe za posebnim pravilima za elektroničke medije
Za komentar svega toga obratili smo se uglednoj odvjetnici Vesni Alaburić, dobroj poznavatelji medijskog zakonodavstva u Europskoj uniji.
>> Evo zašto je gašenje portala za ocjenu uhljeba udar na slobodu govora
>> Što je uopće govor mržnje i kako se kažnjava
>> Odvjetnica Alaburić: Vrijeđanje premijera na ulici nikako ne može biti kazneno djelo
Alaburić kaže da je doista "pojedina zakonska rješenja trebalo uskladiti s direktivama EU, tehnološkim i drugim promjenama nastalima proteklih desetak godina", ali ostavlja otvorenim je li to trebalo učiniti izmjenama i dopunama postojećeg zakona ili donositi novi zakon.
Prijedlog novog Zakona o elektroničkim medijima izazvao je podijeljene reakcije u javnosti. Što vi kao odvjetnica specijalizirana za tematiku medija i slobode govora vidite kao najveće mane (i vrline) ovog prijedloga, pitali smo Alaburić.
"Nekad su se radijski i televizijski program mogli prenositi isključivo zemaljski, putem odašiljača, na ograničenom broju frekvencija, koje su predstavljale javno dobro. Kako je potencijalnih proizvođača programa bilo više nego raspoloživih frekvencija, radijska i televizijska djelatnost bile su podvrgnute režimu dozvola, odnosno koncesija. To je bilo potpuno u skladu s međunarodnim konvencijama o slobodi izražavanja. Situacija je danas bitno drugačija. Broj komunikacijskih kanala je neograničen, a zemaljski prijenos sve više gubi važnost. Potencijalnih proizvođača programa danas je manje nego raspoloživih komunikacijskih kanala. Stoga je osnovano postaviti pitanje opravdanosti opstanka režima koncesija i dopuštenja u radijskoj i televizijskoj djelatnosti", kaže ona.
No dodaje i sljedeće: "Ne vidim opravdanje da se za elektroničke medije propisuju neka posebna pravila o medijskim sadržajima koja se objavljuju jer opći propisi kaznene, građanske i prekršajne odgovornosti vrijede i za te medije."
Ipak nema odgovornosti nakladnika za komentare članaka?
U javnosti se tumači da su u zakonu predviđene velike novčane kazne (do milijun kuna) za nakladnike odnosno urednike portala zbog komentara čitatelja ispod članaka. Proglašava li članak 93, stavak treći ("Pružatelj elektroničke publikacije odgovoran je za cjelokupni sadržaj objavljen na elektroničkoj publikaciji uključujući i sadržaj koji generiraju korisnici.") nakladnike odgovornim za komentare čitatelja, pitamo Alaburić.
Alaburić smatra da "ovaj Prijedlog zakona ne propisuje prekršajnu odgovornost nakladnika za komentare čitatelja, niti propisuje bilo kakve kazne za komentare".
"Predložena je opća odredba o odgovornosti nakladnika za cjelokupni sadržaj objavljen na elektroničkoj publikaciji, uključujući komentare, što nije nikakva novost, jer i po postojećim propisima nakladnici odgovaraju i za komentare čitatelja. Važno je, međutim, naglasiti da odgovornost nakladnika za komentare čitatelja nije, niti smije biti, istovrsna odgovornosti za objavljene novinarske priloge. Ako je vlast željela naglasiti odgovornost nakladnika za komentare, šteta što nije učinjen dodatni napor da se to pitanje preciznije uredi", kaže ova odvjetnica.
EU inzistira na zaštiti maloljetnika
Alaburić ističe da europske Direktive "vrlo detaljno uređuju pojedina pitanja, obvezuju nacionalne zakonodavce na usklađivanje zakona i tako izravno i u velikom opsegu utječu na nacionalne zakone. U pogledu medijskih sadržaja osobita se pozornost pridaje zaštiti maloljetnika te zaštiti šire javnosti od sadržaja kojima se potiče na nasilje, mržnju i terorizam".
No to ne znači da EU od svojih članica traži da naplaćuju kazne news portalima zbog komentara čitatelja.
Kakva je sudska praksa u presudama Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava kada je riječ o komentarima članaka na portalima, zanimalo nas je.
"Temeljno je načelno pravilo da nakladnici odgovaraju za komentare čitatelja. Ovog trenutka još uvijek nje moguće govoriti o uspostavljenoj sudskoj praksi. Neki smatraju da nakladnici moraju kontrolirati komentare prije objavljivanja, dok drugi smatraju da su dužni reagirati tek u povodu prigovora na komentar", kaže ova odvjetnica.
"S obzirom da ovaj Prijedlog zakona nije bitno drugačiji od postojećeg Zakona, ne prijeti neko novo ugrožavanje slobode medija", smatra Alaburić.
Problematične prekršajne odredbe prijedloga Zakona o elektroničkim medijima
S druge strane, kaže: "Iznimno spornim, međutim, i nadalje smatram pojedine prekršajne odredbe, kojima se na nedostatno precizan način, novčanom kaznom do milijun kuna, prijeti nakladnicima za objavljivanje određenih sadržaja koji zahtijevaju pravilnu evaluaciju tih sadržaja, primjerice da se veliča kriminal, potiče na uporabu alkohola, a ne radi se o reklami i slično."
Jedno od pitanja koja otvara ovaj prijedlog Zakona o elektroničkim medijima je i ono prava na anonimnost na internetu. Komentari ispod članaka na news portalima često su anonimni ili objavljeni pod internetskim pseudonimom. Stoga pitamo Alaburić imaju li građani pravo na anonimnost na internetu.
Pravo građana na anonimnost
"Naravno, kao što imaju i pravo na anonimne predstavke, kaznene prijave i pritužbe. Valja, međutim, imati na umu da pravo na anonimnost u javnom komuniciranju nije apsolutno, što znači da pod određenim okolnostima može biti ograničeno zakonom radi zaštite nekog legitimnog cilja, ako je to neophodno u demokratskom društvu. Isto pravilo, uostalom, vrijedi i za pravo na slobodu izražavanja", odgovara Vesna Alaburić.
Dakle, HDZ je ponudio prijedlog zakona koji se formalno uklapa u kontekst pravila Europske unije, kako analizira odvjetnica Alaburić.
Ali i dalje ostaje otvoreno pitanje njegove primjene. U Hrvatskoj zakoni ili ostaju mrtvo slovo na papiru ili se primjenjuju pretežito na način koji odgovara vladajućima, ponajviše HDZ-u. Jednostavnije rečeno, stvar nije u samoj monotehničkoj izvedbi zakona, već u njegovom političkom značenju i mogućnostima koje otvara HDZ-u za discipliniranje neposlušnih internetskih medija.