Foto: Shutterstock/Pixsell/Slavko Midzor
Predsjednica i njezino gospodarsko vijeće jučer su izašli s preporukom da kuna kroz pet godina u odnosu na euro oslabi za 10 posto. Ideja je dakle da HNB, koji svojim intervencijama brine o tečaju, dopusti deprecijaciju od 2 posto godišnje kroz pet godina. Dotični Lovrinović nije član tog vijeća, ali jest među glavnim kritičarima HNB-a i snažan zagovaratelj slabljenja kune.
Predsjednica je bacila Vladi rukavicu
"Predsjednica je danas bacila Vladi rukavicu. Shvatila je da je HNB država u državi i da nema izlaska iz krize dok se ta institucija ne promijeni kao i njena politika. No, siguran sam da osovina Dalić-Vujčić niti u snu neće prihvatiti navedene preporuke. To je od sada problem premijera Plenkovića. Bilo kako bilo, od danas je front za promjene ekonomske, a posebno monetarne politike puno veći i jači. U pitanju su nacionalni interesi, a tu bismo morali biti svi zajedno", piše Lovrinović na Facebooku.
Iza "nacionalnih interesa" stoje zapravo interesi izvoznika, koji godinama guraju ideju da bi hrvatska valuta trebala oslabjeti kako bi njihovi proizvodi bili konkurentniji, odnosno jeftiniji na stranom tržištu. A budu li oni poslovali bolje rast će zaposlenost i svi će imati korist, njihova je dugogodišnja mantra.
Interese izvoznika godinama zastupaju ekonomisti Ivan Lovrinović i Drago Jakovčević, a jučer je na Pantovčaku sa sličnom tezom bila Marijana Ivanov. Zanimljivo da je u predsjedničinom gospodarskom savjetu i Davor Huić iz Udruge Lipa, koja se bori protiv ekonomskih ideja prve struje, pa je nejasno kako je potpisao taj dokument. Slabiju kunu kao rješenje za posrnulu hrvatsku ekonomiju nudi se kao spas od trenutka kad je uvedena, pa čak i njemački stručnjaci iz IFO instituta u vrijeme Karamarkovog HDZ-a, no protiv toga bio je premijer Orešković, a bit će vjerojatno i Plenković.
Dotuklo bi dužnike, a bi li oživjelo izvoz?
U cijeloj priči ima jedan važan "ali" zbog kojeg ni prijašnja vlada nije pristala na te preporuke. Slabljenje kune sigurno bi poskupilo kredite dužnicima u eurima, a upitno je u kolikoj bi mjeri povećalo izvoz. Kredit u eurima s mjesečnom ratom od 5.000 kuna rastao bi u prvoj godini za stotinjak kuna mjesečno, odnosno u prvoj bi godini ova mjera donijela dodatni trošak od 1.200 kuna. U petoj bi godini mjesečna rata narasla na 5.520 kuna.
Sigurno je da bi rasle cijene uvoznih proizvoda, ne samo onih na policama nego i repromaterijala za proizvodnju. Smanjio bi se zbog skupljih kredita raspoloživi dohodak kućanstva, pa time i potrošnja. Povećao bi se vanjski dug i smanjila štednja u kunama. Protivnici ideje o slabljenju kune, među kojima su i guverner Boris Vujčić i Velimir Šonje, upozoravali su kako su upravo zemlje s juga Europe zemlje služile slabljenjem valute ne bi li "ojačale" svoju konkurentnost. No to dugoročno nije dovelo do željenog rezultata. Zagovornici slabljenja kune smatraju da bi se stanje u ekonomiji popravilo, pa bi pale i kamate, no pirlično je riskantno da država polaže nadu u taj scenarij.
Predsjedničine mjere paralelno uz aktivniju monetarnu politiku sugeriraju i uvođenje eura, pa je pomalo apsurdno da se početkom 2017. sjetila promjene tečajne politike.