DRAGA hrvatska vlado, počeli ste opet lupetati o nekom nacionalnom stadionu pa novom Dinamovom stadionu, i sve to za javne novce, pa da budemo konkretni - ako date novac poreznih obveznika za stadion tj. stadione, dok ljudi na Baniji spavaju u kontejnerima, a po Zagrebu su u centru ruševine - treba vas pohapsiti. Ne smijeniti. Pohapsiti.
Poznato nam je iz povijesti ono "kruha i igara" - "panem et circenses", fraza kojom je, kako nas Hrvatska enciklopedija uči, D. J. Juvenal u svojoj desetoj satiri karakterizirao dekadentni mentalitet puka u carskome Rimu: narod ne traži ništa drugo nego da mu vladar dijeli žito i priređuje besplatne igre u cirkusu. Kruha, srećom, zbog industrijske proizvodnje imamo dovoljno, i previše, kao nacija smo po svim pokazateljima debeli. No čini se da se vlada, umjesto rješavanja stvarnih problema u Hrvatskoj, želi uhvatiti igara.
Povezivanje nacionalnog i Dinamovog stadiona može samo produbiti sukobe
Vlada se želi uhvatiti igara na najgori mogući način - ulaganjem novca poreznih obveznika u stadione - što će neminovno produbiti dubioze u sportu jer odmah vidimo da se nacionalni stadion veže uz inače općenacionalno paženi i maženi Dinamo. Nekako nas to baca u doba kada smo imali NK Croatiju, Tuđmana i Canjugu koji su imali sve, a ostali su imali ništa.
No govorimo o dvije stvari. Takozvanom nacionalnom stadionu i stadionu u Zagrebu. Nacionalni stadion? Što bi to uopće bilo? Pa to imaju totalitarna društva - stadion za privilegirani klub i sletove gdje se dragom vođi za rođendan donosi falusni simbol zvan štafeta. Za što bi se taj nacionalni stadion koristio? Za igranje reprezentacije i poneki veliki sportski događaj? Krasno, ali koliko ono puta godišnje stadion za to treba? Stadion treba odražavanje, grijanje, hlađenje, čuvanje i sve svaki dan. Koliko samo održavanje trave košta - tko bi sve to plaćao? Porezni obveznici, naravno. Isti oni kojima su porasli troškovi života, i to poprilično.
Nadalje, zašto reprezentaciji treba nacionalni stadion? Po definiciji bi bio u Zagrebu, no reprezentacija nije zagrebačka, već je hrvatska - pa neka igra na svim stadionima u državi, ovisno o potrebama i mogućnostima.
Zašto reprezentacija ne bi igrala u Splitu, Osijeku, Dubrovniku?
Zašto ne bi igrala u Splitu? Stadion na Poljudu ima sasvim dobar kapacitet, vrhunsko je arhitektonsko djelo i, uostalom, pokazao je u praksi da se tamo mogu odigravati i najveći sportski događaji. Pa ako ne odgovara Zagreb jer je Dinamov stadion ruševina, zašto ne Split? Split je jednako grad reprezentacije kao i Zagreb ili svaki drugi hrvatski grad.
Ako se igra neka prijateljska utakmica reprezentacije za koju se ne očekuje puno gledatelja - zašto se ne bi igrala u Dubrovniku? Ljudi iz Zagreba i oni bliže glavnom gradu ponekad ne shvaćaju koliko je Dubrovnik daleko i koliko treba i novca i logistike za dolazak do Zagreba. Pa neka barem ponekad vide naše reprezentativce u svom gradu…
Zašto ne Rijeka ili Osijek? Reprezentacija je hrvatska, ne zagrebačka, a ponajmanje Dinamova.
Dokle ide granica državnog petljanja u profesionalni sport? A ako će se država petljati u gradske stadione i općenito stadione na kojima igraju prvoligaši - čemu i zašto?
Pitanje nogometnih stadiona nije stvar države
Kao prvo, gdje je granica? Hoće li država obnavljati Dinamov stadion? Hoće li obnoviti i krovnu konstrukciju stadiona na Poljudu jer je nakon 43 godine u lošem stanju? Hoće li obnoviti i stadione svih prvoligaša? A ako neki prvoligaš upadne u drugu ligu, dok netko iz druge uđe u prvu, hoće li tom novom onda graditi stadion? Gdje je granica? Hoće li moj omiljeni NK Naftaš dobiti kakvu državnu pomoć za stadion?
Pitanje nogometnih stadiona nije stvar države. Posebno ne u smislu bilo kakvog ulaganja novca poreznih obveznika! Ni kune. Imamo na Baniji (za jezične puriste - Banija je kraj, Banovina je administrativna jedinica kojom upravlja ban) ljude koji već skoro treću godinu žive u kontejnerima, a država se bavi stadionima?
Imamo u Zagrebu ruševine u centru, oko sabora su zgrade koje nisu za korištenje, a iza zgrade Ministarstva vanjskih i europskih poslova je ruševina na kojoj gledamo šarene kuhinjske pločice koje su sada fasada jer pola zgrade nedostaje. U Mauretaniji i Eritreji valjda više paze na izgled četvrti oko vladinih zgrada. A oni o obnovi mreže stadiona?
Samo zbog rata u Ukrajini naslovnice nisu pune novih afera ove vlade i HDZ-a
Priznajte, draga vlado - ne ide vam dobro. Naivaca koji bi ovdje plaćali poreze ima sve manje, a samo zbog rata u Ukrajini naslovnice nisu pune vaših novih afera. I vlade i HDZ-a. Po čemu bi, uostalom, sportski stadioni na kojima igraju profesionalci na bilo koji način bili posao države?
Na državi je da financira sport mladih, na državi je da financira rekreativni sport jer to ima svoje pozitivne efekte na zdravlje, i psihičko i fizičko.
Idemo omogućiti svima u Hrvatskoj da se povoljno rekreativno bave sportom - e to bi bila neka državna strategija. Ali profesionalni sport, igranje za novac i stadioni gdje se odigravaju igre dobro plaćenih profesionalaca - to treba biti stvar onih koji tu žele uložiti svoj privatni novac.
Ako članovi vlade ili općenito HDZ-a tu žele uložiti svoje novce, super, široka vam vrata! Ali novac poreznih obveznika ne služi nacionalnom stadionu, a ponajmanje Dinamovom ili Hajdukovom (pri čemu je očigledno da bi poveznicom nacionalni - Dinamov stadion Dinamo tu najbolje prošao, što bi generiralo dodatne probleme i podjele).
Dakle, draga vlado, gradite školske dvorane, gradite dvorane za rekreativce, olakšajte lokalnoj samoupravi izgradnju mreža biciklističkih staza, pomažite planinarska društva i sve druge koji promoviraju neke fizičke aktivnosti - ali kada govorimo o sportu za novac, onda to ostavite poduzetništvu. Gradovi neka, ako žele, omoguće prostor, ali novac poreznih obveznika ne treba ići tamo gdje igraju oni koji zarađuju nebrojeno više od poreznih obveznika. Uvedimo napokon kapitalizam!
Priča političara o nogometu je najniži način kupovine glasova
U situaciji kada se dijelovi države raspadaju, ljudi žive u kontejnerima i glavnim gradom je opasno šetati jer se građevine doslovno raspadaju - ove vaše najave smatramo najnižom mogućom razinom kupovine glasova, u smislu - za sport, za stadion, za Dinamo, za 'Ajduka… Milijuni u beton, a prosječna mirovina nam je ispod 450 eura!
Dragi građani, ne nasjedajte - znam ja da bi mnogi od vas sve učinili za svoj klub, da vikendom živite za utakmicu svog Hajduka, svog Dinama, svoje Rijeke i kojeg već kluba. Ali ovo je samo spin. Ovo je samo trošenje vašeg novca kako bi neuspješna vlast pokazala da se brine za vas i vaše želje.
Ne želite valjda i nogomet prepustiti volji HDZ-a? Naredno valjda možemo očekivati neki slet gdje bi nosili štafetu Andreju Plenkoviću, dragom vođi Hrvata. Fali mu još uostalom samo maršalska uniforma. Počeo je i on lupetati o vanjskim i unutarnjim neprijateljima.