Sezona je krenula, a s njom i muke poslodavaca na Jadranu. Procjenjuje se da će Hrvatskoj ove godine trebati između 50 i 70 tisuća sezonaca, a kapaciteti i dalje nisu popunjeni. Poslodavci zbog toga često posežu za stranim radnicima.
Nataša Kačar, direktorica agencije za zapošljavanje Gate2Solutions i portala Posao u turizmu te članica zajednice agencija pri HGK-u, kaže za Index da posljednjih godina raste potražnja za stranim sezoncima koji uglavnom popunjavaju deficitarna i specifična zanimanja. Radi se o zanimanjima poput sobarica i pomoćnika u kuhinji, pekara i slastičara, kojih u Hrvatskoj kronično nedostaje, te specifičnih zanimanja poput kuhara, sushi majstora ili wok majstora.
"Trenutačno na Jadranu stranci popunjavaju gotovo sva deficitarna zanimanja"
"Naši poslodavci u pravilu još uvijek daju prednost našim radnicima, no njih ima manje nego prije. Oni u početku traže radnike koji su kod njih bili prije i stalne sezonce, a kada ih ne mogu naći, okreću se strancima", objašnjava Kačar.
Trenutačno na Jadranu, objašnjava, stranci popunjavaju gotovo sva deficitarna zanimanja. Stranih radnika čak nema dovoljno za sve hotele i ugostiteljske objekte u Hrvatskoj. A mnogi su od njih, kaže, već doživjeli svakakva neugodna iskustva, pa nerijetko odlaze od poslodavaca koji usred sezone ostaju bez radne snage.
"Kuhar na posao hodao 45 minuta preko brda"
"Mi smo u posljednje četiri godine čuli svašta, pogotovo kada nas radnici nazovu i kažu da bi promijenili poslodavca, pa ih pitamo što se dogodilo. Nije toliki problem u plaći, veći je problem što nisu osigurani uvjeti smještaja ili prijevoza, pa radnici moraju ići na posao na otocima preko brda jer nemaju organiziran nikakav prijevoz. Bilo je više takvih slučajeva, radnici su nam snimali kamenje, zmije po putu...
Jedan takav slučaj dogodio se na jednom otoku u blizini Dubrovnika. Šef kuhinje nam je snimao put koji je morao prelaziti. Na posao je mogao doći jedino brodom ili preko tog brda. On i barmen su tako morali odlaziti doma, možete zamisliti kako je to izgledalo po noći jer im je radno vrijeme bilo do 23 sata. Morali su hodati 45 minuta. I to nije jedini slučaj, čuli smo da toga ima još po otocima", priča nam Kačar.
"Za svakog poslodavca možete naći komentare na društvenim mrežama"
Osim prijevoza, sezonci se najčešće žale na loše smještaje, a Kačar kaže da su se i tu naslušali svačeg. "Čuli smo da jako puno ljudi koji nemaju veze sa sezonom, a vlasnici su nekakvih tvornica ili kuća i stanova, više ne iznajmljuju turistima, nego trpaju krevete na kat da bi naplaćivali po 200 eura krevet stranim radnicima, iako to zakonski ne smiju", kaže.
Ispričala nam je kako se često događa da poslodavac smjesti sezonce u isti apartman u kojem on sam spava. "Oni često kada iznajme apartman radnicima iskoriste priliku pa i sami u njemu žive. Imate situacije gdje gazda živi ispod ili iznad njih i brani im da se druže međusobno, a čak ih kontroliraju izlaze li van i što rade", priča Kačar.
"Vi za svakog poslodavca možete na društvenim mrežama naći komentare. Sada postoji jako puno grupa Filipinaca, Indijaca i ostalih, u kojima jedni druge upozoravaju gdje treba ići raditi, a gdje ne treba. To je sve javno i mi isto čitamo te komentare. Tamo se spominju i nazivi restorana te imena vlasnika", dodaje.
"Ove godine je na sezoni manje Zagrepčana nego ikad"
"Ja mislim da poslodavci čak ne razmišljaju je li to u redu ili ne, njima je to sezona i oni ne shvaćaju da nije plaća samo taj faktor koji će zadržati čovjeka. Ljudi gledaju na sve, imaju li pristojan prijevoz i smještaj, mogu li napredovati, kakav je timski rad, imaju li slobodan dan... Dio ljudi iz regije je odustao raditi sezonu upravo iz tih razloga, to je kadar koji još postoji, ali više ne žele dolaziti zbog lošeg tretmana koji su doživjeli.
No primijetili smo da je dio poslodavaca u posljednje vrijeme promijenio taj način razmišljanja. Sada imamo primjere na Hvaru, otoku koji ne spava, da su poslodavci počeli davati radnicima slobodan dan jer im je važno da su svježi i odmoreni. Kada bi poslodavci počeli tako razmišljati, bilo bi više ljudi koji su spremni odraditi sezonu", rekla je.
Kačar dodaje i da su Zagrepčani prijašnjih godina u velikom broju odlazili na sezonu, no ove ih je godine manje nego ikad. "Jako puno ih je ostalo u Zagrebu. Kao i Beograd i Sarajevo, svi su digli plaće da zadrže radnike. Sada vam je plaća u Zagrebu 1300 eura, s jednim ili dva slobodna dana za konobara, a na Jadranu nude 1000 eura i radi se 10 sati dnevno bez slobodnog dana. Ljudima se više ne isplati ići na sezonu. Čak i da im je plaća nešto manja od 1000 eura, ne isplati im se ostavljati stalan i siguran posao", kaže Kačar.
"Sumnjive agencije iskorištavaju hrvatske poslodavce"
A osim radnika, loša iskustva imali su i poslodavci. "Loša iskustva od strane poslodavaca, ako je u pitanju Azija, uglavnom se događaju ako su radnike doveli preko neprovjerenih, neregistriranih ili stranih agencija. Ti agenti onda koriste tog poslodavca da dovedu stranog radnika u Hrvatsku, napravi mu se radna dozvola i poslodavac misli da će taj radnik raditi kod njega. I onda taj agent dovede 20 ljudi koji dođu u Hrvatsku, ostanu 5-10 dana i onda bježe u Europu", kaže.
"Ove godine je došlo puno stranih radnika za ta deficitarna zanimanja ili pomoćno osoblje. Većina hotela je pomoćno osoblje riješila sa strancima. No što će se dogoditi na kraju sezone? Puno tih stranaca će ostati u Hrvatskoj bez posla", poručila je Kačar.