Foto: Hina
"Bila sam iznenađena povratnom porukom da su me odabrali tako da sam se malo i uspaničila kako ću se snaći i kako će sve to skupa izgledati, a ujedno sam kasnije i samu sebe iznenadila jer privikavanje ipak nije bilo tako teško", kaže 27-godišnja Ivana koja je nakon šest mjeseci, odnosno isteka stipendije ostala raditi u parlamentu.
Internacionalna parlamentarna stipendija (IPS) koju je dobila u trajanju od pola godine ima svrhu stvaranja interkulturalnog okruženja i umrežavanja mladih ljudi koji radeći u parlamentu imaju priliku dobiti uvid u sustav funkcioniranja njemačke vlade. Uz rad u parlamentu omogućen je i studijski program doškolovanja, što podrazumijeva upis na fakultet i slušanje predavanja po vlastitom izboru.
"Program je atraktivan jer nudi široki raspon mogućnosti, ne samo političkog života nego i kulturnog. Biti u srži događanja i doživjeti kako se stvara i provodi politika", kaže Ivana koja je kao stipendist dodijeljena jednom od zastupnika u čijem uredu nastavlja raditi na poslovima pisanja izvještaja za medije, odgovaranja na upite građana i druge poslove tajnice.
"Ured u kojem radim zadužen je za promet i digitalnu infrastrukturu, a moj prosječni radni dan se sastoji od istraživanja aktualnosti vezanih za zadane teme. Iako sam na početku mislila kako to nije područje mog interesa s vremenom se ta slika promijenila. Zanimljiv dio posla je dolazak na sjednice, radne grupe, naročito kada je riječ o aktualnostima kao što je kriza u Grčkoj, NSA, TTIP…", priča Ivana za Novu TV koja se brzo uvjerila da su priče o radišnim Nijemcima istinite.
Više rada, manje novaca
"Radi se! Ne bih htjela reći da se u Hrvatskoj malo radi, ali su naprosto radne navike drugačije.
Uvjerila sam se da stereotipi o njemačkom radu ne postoje bez razloga. Cijeni se preciznost, sistematičnost i točnost. Definirana su pravila poslovanja i svi ih se pridržavaju. Možda upravo zato i jesu ugledni primjer ostalima", prepričava Ivana svoje iskustvo. "Većinu pauze provedu gledajući na sat. Posao se nužno se nosi kući, ali se radi prekovremeno što je najčešće kompenzirano slobodnim danima", dodaje.
Kraljević ističe i da su plaće za opisani žestoki rad manje nego u Hrvatskoj i da su cijene hrane u trgovinama niže nego kod nas. Upitana je li život u Berlinu bolji nego u Zagrebu, ona odgovara:
"Dobro je raditi i u Berlinu i u Zagrebu, ako voliš to što radiš i dokle god te se ocjenjuje prema kvaliteti toga što radiš, a ne prema nekim prizemnim stvarima. Teško je isključivo odgovoriti na to pitanje, ali ono što mogu reci je da se u Njemačkoj jako cijeni rad i poštuju prava radnika. Najbolji primjer za to je definiranje minimalne plaće. Ovdje svatko može dobiti priliku, a na njemu je da ju iskoristi, ako pokazuje strast prema poslu to će biti prepoznato i honorirano", kaže.
"Mnogo se radi i često mi kroz glavu prođe misao: kako mogu toliko raditi. Kada je tjedan zasjedanja parlamenta, a najčešće je dva tjedna u mjesecu, tada se najviše radi. Možda je zanimljiv podatak kako se zastupnicima ukoliko ne dođu na zasjedanje parlamenta oduzima određeni iznos od mjesečne plaće te zasjedanja znaju trajati od jutarnjih do kasnih noćnih sati", dodaje Kraljević koja je odlučila prihvatiti ponudu za nastavak rada u Bundestagu jer će on, kako kaže, predstavljati veliki plus u životopisu kad se vrati i baci u potragu za poslom u Hrvatskoj.