Foto: Arhiva
U RUSIJI otpočinje val novih privatizacija, najveći od 1990-ih. Stručnjaci predviđaju da će od toga najveću korist imati čelnici državnih poduzeća koja se privatiziraju, jer će od formalnih upravitelja moći postati i vlasnici u pravom smislu te riječi, piše Kommersant a prenosi Ruski Vijesnik.
Početkom srpnja premijer Dmitrij Medvedev potpisao je uredbu koja formalno označava početak novog trogodišnjeg programa privatizacije federalne imovine.
U ovom trenutku država je dioničar u 2337 tvrtki, od toga 1256 njih kontrolira u potpunosti (sa 100% dionica).
Država je također vlasnik 50-100% dionica u 100 poduzeća 0,25-50% dionica u njih 227, dok u 754 firme posjeduje 25% dionica ili manje.
Država također samostalno upravlja i s 1795 federalnih državnih unitarnih poduzeća (FGUP).
Prema odobrenom programu između 2014. i 2017. planirana je privatizacija 436 tvrtki i 514 FGUP-a.
Vlada očekuje da će do 2016. država u potpunosti izaći iz kapitala tvrtki iz nesirovinskog sektora koje nisu prirodni monopolisti i ne pripadaju industriji obrane.
Veliki dio državne imovine zapravo i nisu proizvodni divovi, nego brojne mehaničarske radionice i tvrtke, poljoprivredna dobra, ribnjaci i drvoprerađivački kombinati raštrkani diljem zemlje.
Većina poduzeća u kojima država ima udio pripadaju sektoru poljoprivrede (225), građevinarstva (145), trgovine na veliko (123) i izdavačke djelatnosti (116).
Osim privatizacije manjih poduzeća, ruska vlada planira i krupne privatizacije: između 2014. i 2017. država se u potpunosti treba povući iz uprave tvrtka Rostelekom, Rosspirtprom, Rosnano i Ujedinjene tvrtke za proizvodnju žita (OZK), a u vezi s „razvojem Moskovskog zrakoplovnog čvora (MAU)” otuđiti i kapital međunarodnog aerodroma Šeremetjevo, Aerodroma Vnukovo i Međunarodnog aerodroma Vnukovo.
Do 2016. vlada također planira smanjiti državni udio na 25% plus 1 dionicu u aviokompaniji Aeroflot, brodarskoj kompaniji Sovkomflot i rudarskoj kompaniji za proizvodnju dijamanata ALROSA.
Kad se radi o dijamantnom gigantu, nije samo u pitanju smanjenje paketa koji kontrolira federalna vlada, nego i smanjenje paketa koji pripada Republici Saha (Jakutija).
Na 50% plus 1 dionicu predviđeno je smanjenje udjela države u kompaniji RusHidro i VTB banci. Vlada također namjerava smanjiti udio Rosnjeftegasa u kapitalu Rosnjefta na 50% plus 1 dionicu. Planirano je smanjenje državnog vlasništva i nad Transneftom i Ruskim željeznicama (RŽD) na 75% plus 1 dionicu.
Do 2024. država bi trebala smanjiti svoj udio u Ujedinjenoj korporaciji za aviogradnju na 50% plus 1 dionicu, a u Ujedinjenoj korporaciji za brodogradnju na 75% plus 1 dionicu.
Moglo bi se reći da je to najambiciozniji program privatizacije od 1990-ih.
Najveća prepreka u privatizaciji državnih poduzeća je zabrana emisije njihovih dionica na stranim burzama.
S tom patriotskom inicijativom u listopadu 2012. istupio je čelnik Federalne službe za financijska tržišta (FSFR) Dmitrij Pankin.
Ta ideja tada je izazvala zabunu zbog svoje ekonomske neopravdanosti, međutim već u siječnju 2013. na sastanku posvećenom razvoju tržišta dionica Putin je govorio o uvođenju te zabrane kao o davno riješenom pitanju.
U veljači je načelnica stručne uprave predsjedničke administracije Ksenija Judajeva to potvrdila i istaknula da će ruske državne tvrtke morati ponuditi svoje dionice u Rusiji.
Iako je prema podacima iste stručne uprave 2010.-2013. svega 20 posto emisije dionica domaćih kompanija ostvareno kroz Moskovsku burzu.
Primjera radi, najuspješnija ruska privatizacija u posljednjih nekoliko godina izvršena je u Londonu: u rujnu 2012. Zberbanka je ponudila 7,6 posto svojih dionica na Londonskoj burzi (LSE) za što je Centralna banka RF već sljedećeg dana dobila oko 160 milijardi rubalja (4,21 milijardu eura).
Uvodeći ograničenja na ponudu državnih tvrtki na međunarodnim tržištima, vlasti ih zapravo privatiziraju po nepovoljnijim uvjetima, tj. po sniženoj cijeni, a samim tim proračun ostvaruje manje prihode.
Službeno objašnjenje ograničenja prodaje dionica državnih poduzeća u inozemstvu je potreba za stimulacijom razvoja domaćeg burzovnog poslovanja i plan da se Moskva pretvori u međunarodni financijski centar.