Foto: Zagreb.hr
PREDSJEDNICA udruge 'Žene u Domovinskom ratu' Marija Slišković proglašena je Zagrepčankom 2013. godine.
"Tu nagradu nisam nikad doživljavala osobno, nego sam je prihvaćala da se ona odnosi na prihvaćanje i priznavanje ratnog zločina koji je počinjen nad ženama. Zaista sam se ugodno iznenadila kada je nagrada dodijeljena, a bilo je zaista vrlo lijepo kod dodjele jer je bio emotivan izričaj, ali je pokazana i ozbiljnost i odgovornost prema zločinu."
Silovanje kao ratni zločin
Marija Slišković već godinama naglašava da silovanje žena u Domovinskom ratu treba tretirati kao ratni zločin. Ministar Predrag Matić još je 2012. najavio Zakon o žrtvama seksualnog nasilja koje bi dobile i materijalnu naknadu za pretrpljeno, no to se još nije dogodilo. Prebacio je to za ove godinu.
"Konstatacija da se taj Zakon radi 2014. i da će početi vrijediti od 1.1.2015. je silna drskost. To je otprilike kao da kažemo svim ministrima u Vladi 'vi radite ovu godinu, a plaću ćete početi dobivati 2015.'. To je njima nešto nezamislivo, ali im je zamislivo da žene koje su čekale tolike godine, čekaju i dalje. Mislim da se to u ozbiljnim državama ne događa."
O silovanju žena u Domovinskom ratu se predugo šutjelo u javnosti, kaže naša sugovornica za Media servis. Neke udruge su kroz 20 godina čak tvrdile da silovanja nije ni bilo. Marija Slišković na taj je problem počela ukazivati kroz sedam knjiga 'Žene Vukovara', a u onoj posljednjoj pod nazivom 'Sunčica' iznosi iskaze 14 silovanih žena, ali i jednog muškarca.
"Knjiga je naziv dobila po bebi Sunčici koja je imala samo 8 mjeseci i koja je u Vukovaru bila zatočena sa svojom majkom. Majka je imala 19 godina i bila je zatočena u stanu kao ropkinja za silovanje. U tom stanu je bila zatočena i 6-godišnja sestra i 8-mjesečna beba Sunčica. Po meni je beba Sunčica najmlađa žrtva Domovinskog rata."
Potrebne su financijska i psihološka pomoć
Sunčica i njezina majka morale su napustiti Vukovar zbog prijetnji, a danas žive u drugom gradu, kao podstanarke, od 2.400 kuna invalidnine. Takvim ženama bilo kakva financijska pomoć bi itekako dobro došla, što treba biti regulirano zakonom. Osim toga, potrebna im je adekvatna psihološka pomoć, koja je tek nedavno pokrenuta. Iako je prošlo već 20 godina, za ovu hvalevrijednu inicijativu nikada nije kasno.
"Kada smo započeli taj program, mi smo očekivali dobre rezultate, ali ovako dobre rezultate nismo mogli pretpostaviti. Oni su se dogodilo upravo zato što smo promijenili ambijent, što se promijenio način rada."
Projekt je proveden zahvaljujući programu Ujedinjenih naroda za razvoj i njihove koordinatorice u Hrvatskoj Louise Linton. Žene su kroz taj program smanjile lijekove i postale aktivnije u svom životu. Inače, osim žena, kroz program u prolaze i muškarci. Svi oni iz Vukovara dolaze u Zagreb, a hoće li se cijeli projekt nastaviti u 2014. godini ovisit će o povlačenju toliko potrebnih novih financijskih sredstava.