Foto: Hina
BIVŠI časnik sjevernokorejskih oružanih snaga tvrdi da je režim koristio ili još uvijek koristi psihički i mentalno hendikepiranu djecu kao subjekte u eksperimentiranju s kemijskim i biološkim oružjem.
Kao časnik specijalnih postrojbi Sjeverne Koreje, Im je naciji i režimu služio najbolje što je mogao, no specijalni trening kojeg je morao završiti na vojnoj akademiji u sjevernoj Pjongan provinciji ga je uvjerio da mora prebjeći.
"Ukoliko želite diplomirati na toj akademiji, morate naučiti kako zbuniti neprijatelje bez da se oslonite na svoje vlastite snage, kako ubijati i izvršiti atentat, kako koristiti kemijsko oružje i tako dalje..," rekao je bivši časnik za DW.
"I tada imamo ono što oni zovu 'terenske vježbe'. Mi smo za testiranje biološkog i kemijskog rata trebali 'objekte'. Na početku su kemijske tvari koristili na miševima i pokazali nam kako oni umiru. Tada smo gledali instruktore kako provode testove na ljudima da bi nam pokazali kako osoba umire. Ja sam to vidio svojim očima," tvrdi Im.
Dezerter kaže da ga je ono čemu je posvjedočio odvratilo i natjeralo da pobjegne preko granice u Kinu, a potom u Južnu Koreju u koju je stigao sredinom 1990-ih. Im je danas istaknuti zagovaratelj promjene režima u Pjongjangu i predsjednik organizacija Vojno savezništvo za slobodnu Sjeveru Koreju i Društvena zaklada za slobodu.
Dosljedna svjedočenja s brojnih izvora ili "budalaštine"?
Dio stručnjaka za Sjevernu Koreju ističe da se Imovo iskustvo podudara s pričama drugih bjegunaca o zlostavljanju građana unutar najizoliranije zemlje svijeta.
"Sad je već previše ovakvih priča da bi one bile neistinite", komentira profesor Toshimitsu Shigemura sa tokijskog Sveučilišta Waseda. "U prošlosti je bilo izvješća, ali ih je bilo teško potvrditi. Svjedočenja koja se pojavljuju sada su dosljedna i dolaze od brojnih izvora".
"Svatko tko ode u Pjongjang će primijetiti da tamo uopće nema invalida. Mi sad znamo da se njih odvodi kao djecu i spaljuje u specijalnim kampovima. Režim to čini jer svoje ljude uvjerava da je Sjeverna Koreja raj na Zemlji, a u raju ne možete imati hendikepirane ljude," kaže Shigemura za DW.
S druge strane, Kim Myong-chol, izvršni direktor Centra za mir između Sjeverne Koreje i SAD-a odbacuje Imove tvrdnje kao "budalaštine".
"Taj tip - i mnogi poput njega - samo gleda kako će zaraditi novac i privući pažnju Južne Koreje i SAD-a. To je razlog zbog kojeg oni izmišljaju takve laži. Ljudi poput njega ne znaju ništa u pravoj Sjevernoj Koreji i samo brinu kako napraviti novac od izmišljotina".
"Za šaku riže"
Im pak govori da "vlasti hendikepiranu djecu od roditelja kupuju za nekoliko kilograma riže". Prema njemu, eksperimentiranje na ljudima datira iz kasnih 1960-ih, a jedan od prvih objekata u kojima se provodilo testiranje biološkog i kemijskog oružja je izgrađen na otoku Mayang-do, istočno od luke Sinpo u kojoj je jedna od najvažnijih sjevernokorejskih podmorničkih baza.
Drugi objekt je kasnije izgrađen na otoku sa zapadne strane poluotoka, dok je treći unutar logora za političke zarobljenike u gradu Hyanghari.
"Oni koriste bakteriju antraksa kao i 40 drugih vrsta kemijskog oružja koje je režim samostalno razvio," tvrdi Im i dodaje da "kroz eksperimente, oni uče o učincima i potrebnoj količini oružja".
Kako bi svojim postupcima dao legitimitet, režim djecu rođenu s mentalnim ili psihičkim poteškoćama ne uzima silom.
"Ono to žele raditi 'legalno' je ne žele izgubiti potporu ljudi, stoga djecu kupuju od roditelja za nekoliko kilograma riže," tvrdi Im. "Službenici roditeljima govore da će zbrinuti djecu".