Foto: EU
Govoreći na Reutersovu summitu o eurozoni, Rehn je kazao da je ispravno da bi Europski sud pravde (ECJ) a ne nacionalni sud trebao imati posljednju riječ o politici ECB-a.
Njemački ustavni sud odlučio je u petak, prvi put u svojoj povijesti, zatražiti tumačenje Europskog suda pravde u Luxembourgu je li odluka Europske središnje banke o izravnoj kupnji državnih obveznica u skladu s europskim ugovorima.
Europska središnja banka donijela je u rujnu 2012. odluku o izravnoj kupnji državnih obveznica zemalja koje imaju velikih poteškoća s financiranjem ako one pristanu na određene reforme kako bi stabilizirala troškove zaduživanja u eurozoni.
S obzirom na to da je taj program (nazvan "Izravne tržišne transakcije" – engl. Outright Market Transactions, OMT) potencijalno neograničen i uvjetovan samo programom prilagodbe koji zemlja koja zatraži pomoć sklopi s Europskim stabilizacijskim mehanizmom (ESM), stalnim kriznim fondom eurozone, trebao bi biti jamstvo da se eurozona neće raspasti.
Njemački ustavni sud tvrdi, međutim, da ima razloga smatrati da program OMT, koji još nije primijenjen u praksi, izlazi izvan okvira mandata Europske središnje banke i krši zabranu monetarnog financiranja vlada.
No, isto tako sud smatra da je moguće da bi program mogao biti u skladu s europskim ugovorima kada bi ga se tumačilo restriktivno odnosno ograničilo.
"ECB zasigurno posjeduje veliku bazuku i mnogo streljiva za nju bude li potrebno"
Na pitanje je li njemački sud time zadao smrtni udarac ECB-ovu najsnažnijem oružju, Rehn je u intervjuu za Reuters kazao: "Po mojem mišljenju, ECB zasigurno posjeduje veliku bazuku i mnogo streljiva za nju bude li potrebno."
"Mislim da je primjereno i u osnovi legitimno da Europski sud pravde pozorno razmotri i na kraju presudi o nadležnosti jedne druge europske institucije", rekao je Rehn putem video veze iz Finske.
Istaknuo je da je u "stvarnom svijetu", ECB-ova intervencija bila "ključna prekretnica" za stabilizaciju financijskih tržišta, zajedno s dogovorom eurozone da će osnovati bankovnu uniju i provesti strožu fiskalnu disciplinu.
"Po mojem mišljenju, ECB je definitivno postupio u okviru svojeg mandata i djelujući odlučno pokazao mudrost", rekao je Rehn.
Njemački sud svoj je slučaj, u očekivanju odluke Europskog suda pravde, privremeno obustavio.
Europski sud pravde presudu bi mogao donijeti ove godine ako primjeni ubrzani postupak. Inače bi mu moglo trebati do 18 mjeseci.
"Europski sud pravde sklon je tumačiti pravna pitanja u interesu Europske unije"
Pravni i politički analitičari smatraju da su puno veći izgledi da će ECB-ova politika dobiti zeleno svjetlo Europskog suda pravde nego njemačkog ustavnog suda.
"Izgledi OMT-a bolji su u Luxembourgu nego u Karlsruheu", rekao je za Reuters Bert Van Rossebeke iz Centra za europsku politiku u Freiburgu, ocjenjujući odluku njemačkog ustavnog suda "povijesnom".
"Europski sud pravde sklon je tumačiti pravna pitanja u interesu Europske unije", rekao je stručnjak za europsko pravo s Londonskog sveučilišta Gunnar Beck. "Sud ne uzima u obzir nacionalne osjećaje... sada nema sumnje u ishod."
Ekonomist njemačke banke ING DiBa Carsten Brzeski rekao je za AFP da je odluka njemačkog ustavnog suda da slučaj proslijedi Europskom sudu pravde svakako iznimna. "Ta odluka mogla bi biti ili znak da je sud došao do svojih pravnih granica u europskim pitanjima ili da je pitanje toliko osjetljivo da ga je bolje proslijediti dalje", rekao je.
"Nije vjerojatno da će Europski sud pravde presuditi protiv ECB-ova plana izravne kupnje državnih obveznica", rekao je ekonomist francuske banke Natixis Johannes Gareis. "Njemački je sud zapravo u svojem mišljenju priznao da također smatra da bi OMT, kada bi ga se tumačilo restriktivno, mogao biti u skladu sa zakonom", rekao je.
Ako Europski sud pravde prihvati te njemačke argumente i ograniči OMT program, takva razvodnjena politika mogla bi biti neučinkovita. Po mišljenju Guntrama Wolfa, direktora ekonomskog think-tanka Bruegel iz Bruxellesa, ECB bi time bio sveden na povlaštenog kreditora, što bi povećalo troškove zaduživanja zemlje u problemima i otežalo joj pristup tržištima kapitala, prenosi Reuters.
Njemački ustavni sud nije rekao što će učiniti kada ECJ donese presudu.
Njemački pravni stručnjaci ističu da su ustavni suci očito podijeljeni o tom pitanju i zabrinuti zbog ekonomskih i političkih posljedica pravnog sukoba.
"Kriza u eurozoni oduvijek je velikim dijelom bila kriza povjerenja i investitori možda neće čekati konačne tehničke pojedinosti da donesu odluke"
Njemački sud tehnički nema ovlasti nad Europskom središnjom bankom, ali bi mogao zatražiti da njemačka vlada, parlament ili središnja banka, tijela za koja je nadležan, postupaju na način koji bi zapravo blokirao provedbu OMT programa u praksi. Za to ima prostora jer je taj instrument ograničen na zemlje koje sklope program prilagodbe s Europskim stabilizacijskim mehanizmom, a ti su programi podložni nacionalnom vetu.
Po mišljenju Franza Mayera, profesora europskog prava na Sveučilištu u Bielefeldu, ako ECJ odluči da ECB nije postupio nezakonito, što on i očekuje, njemački bi ustavni sud, u teoriji, ipak mogao proglasiti odluku o OMT-u "ultra vires" aktom, odnosno izvan okvira mandata ECB-a, i zabraniti Bundesbanci da sudjeluje u programu.
Time ne bi spriječio druge središnje banke u eurozoni da u njemu sudjeluju, ali bi to moglo izazvati ozbiljnu krizu povjerenja u eurozoni i potresti financijska tržišta.
Mayer smatra da je vjerojatnije da će sud željeti sačuvati obraz i prihvatiti tumačenje suda u Luxembourgu.
No, profesor europskog prava Damian Chalmers s Londonske škole ekonomije smatra da je njemački sud jasno dao do znanja da će, ako ECJ ne proglasi plan nezakonitim, on to učiniti.
Ekonomist Berenberg Banka i bivši ekonomist ECB-a Christian Schulz u svakom slučaju savjetuje oprez. "Kriza u eurozoni oduvijek je velikim dijelom bila kriza povjerenja i investitori možda neće čekati konačne tehničke pojedinosti da donesu odluke", kazao je.
Schulz smatra da bi, ako ECJ odluči ograničiti OMT program, to moglo povećati izglede da se Europska središnja banka odluči za otvoreno kvantitativno popuštanje monetarne politike (engl. quantitative easing, QE) što bi zapravo bilo tiskanje novca.