Foto: Arhiva
ZBOG sudjelovanja u ratnom zločinu, u kojem je ubijeno šest civila bošnjačke nacionalnosti s područja Srebrenice, od kojih trojica maloljetnika, osječki Županijski sud u petak je proglasio krivim Milorada Momića (51), bivšeg pripadnika srpske paravojne postrojbe "Škorpioni" i nepravomoćno ga osudio na 15 godina zatvora.
Teretilo ga se da je s još četvoricom poznatih i nekoliko nepoznatih pripadnika srpske paravojne postrojbe "Škorpioni", nakon što su preuzeli zarobljenu šestoricu bošnjačkih civila s područja Srebrenice, po zapovjedi svoga zapovjednika Slobodana Medića odveli zarobljenike u blizinu borbenog položaja i tamo ih strijeljali.
Na taj način željeli su lažno predstaviti da su Bošnjaci poginuli u borbenim djelovanjima, a ne da su ubijeni, i tako prikriti masovne i organizirane likvidacije muškaraca bošnjačke nacionalnosti uhićenih na području Srebrenice.
Momića se teretilo da je zajedno s ostalim počiniteljima, pucao iz vatrenog oružja u leđa četvorici svezanih civila, a potom preostaloj dvojici naredili da tijela prenesu u obližnju spaljenu vikendicu, gdje su pucanjem iz vatrenog oružja usmrtili i preostale dvije žrtve, nakon čega su tijela žrtava polili benzinom i zapalili.
Video snimka presudila: Snimali se dok su ubijali
Sudsko vijeće zaključilo je kako je dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno da je Milorad Momić počinio kazneno djelo ratnog zločina, pri čemu je značajno pomogla video snimka događaja, koju su napravili sami počinitelji, a što je, kazao je sudac Zvonko Vrban, doista rijedak slučaj, ali je olakšalo sudskom vijeću utvrđivanje počinitelja i žrtava.
Sudsko vijeće ocijenilo je neistinitom i nevjerodostojnom Momićevu obranu da nije pucao na žrtve, već da je bio samo pasivni promatrač, jer se na video zapisu vidi da su svi počinitelji aktivno sudjelovali u fizičkom i psihičkom zlostavljanju civila, a da Momić nije pokazao nimalo sažaljenja prema žrtvama, niti se protivio volji i nakani da se uhićenici usmrte.
Kao otegotne okolnosti Sud je uzeo u obzir da je Milorad Momić sudjelovao u ratnom zločinu protiv civila, koji nisu sudjelovali u ratnim djelovanjima, i koji su ubijeni bez ikakvog valjanog razloga, a da Momić tijekom postupka nije izrazio nimalo kajanja za počinjeni zločin.
Sudsko Vijeće Momiću je produljilo istražni zatvor, a vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru, od 25. kolovoza 2014. godine, uračunato mu je u izrečenu kaznu.
Momićev odvjetnik Tomislav Filaković najavio je žalbu na presudu, za koju drži da nije zakonski utemeljena, jer optužnica tereti Momića da je, skupa s ostalim počiniteljima, usmrtio žrtve pucajući im u leđa i glavu, što, kako drži, tijekom postupka nije dokazano.
Momiću se sudi i za ratne zločine u Berku 1991.
Miloradu Momiću na osječkom Županijskom sudu se sudi i za ratni zločin 1991. u Berku, kod Vukovara, odakle je i rodom. Momić je nakon mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja pobjegao u Srbija, a kasnije u Francusku, gdje je živio do 2011. kada je izručen Hrvatskoj temeljem Interpolove tjeralice.
Naime, zbog ratnog zločina protiv hrvatskih civila u Berku 1991., na zahtjev hrvatskog pravosuđa Francuska je Momića izručila u rujnu 2011. godine. U tom kaznenom postupku koji se vodio na Županijskome sudu u Vukovaru Momić je nepravomoćno koncem 2013. osuđen na tri godine zatvora, koji je dijelom izdržao u istražnom zatvoru.
Prvostupanjsku presudu za ratne zločine u Berku, nakon uložene žalbe, Vrhovni sud RH je ukinuo, a Momić je pušten iz pritvora te je ponovljeno suđenje za ratni zločin u Berku čekao na slobodi.
Ponovno je uhićen 25. kolovoza 2014., te je optužen za ratni zločin ubojstva šestorice bošnjačkih civila na području Srebrenice 1995.
Osječko Županijsko državno odvjetništvo je, temeljem odredbi Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima preuzelo kazneni progon Momića za ovo kazneno djelo, od Tužiteljstva za ratne zločine Republike Srbije.
Prema pisanju medija, velik dio pripadnika srpske paravojne postrojbe Škorpioni i danas se nalazi u Srbiji. Osim ratovanja u Hrvatskoj bili su angažirani i u vojnim akcijama na području BiH, a kasnije i Kosova.