Foto: FAH, Index
"Znate, kad Hrvatska i Srbija u bilo kojem sportu igraju na svjetskom prvenstvu, svima je važnije da pobjede ovog drugog, nego da to prvenstvo i osvoje", kaže Pecnik. Njegovo je mišljenje da je do aktualne krize došlo zato što su srpske vlasti u Mađarskoj pronašle saveznika koji će im omogućiti da napokon otvore pregovore s Europskom unijom.
"Srbija tretmanom izbjeglica pokušava pokazati svoju širokogrudnost, i dobro je da je tako. Istovremeno šalje poruku: 'Dajte da napokon otvorimo neko poglavlje u pregovorima, pa vidite li vi što mi ovdje radimo?'. Ne govori se to otvoreno, naravno, na takav način iskorištavati izbjeglice bilo bi cinično i nehumano. Ali poruka je jasna. Budući da je Mađarska većina u Vojvodini puno veća nego što u Hrvatskoj ima Mađara, mora se voditi računa o odnosima s Mađarskom, koji se po potrebi zatežu ili olabavljuju. Tako je i sad. Oni vjerojatno razmišljaju na način da, ako kanaliziraju izbjeglice prema Hrvatskoj, čine uslugu Viktoru Orbanu, a on će zauzvrat biti njihova logistika u EU i zagovarati da se ti pregovori konačno realiziraju. Od Hrvatske takvu logističku podršku Srbija, zbog svega što se u prošlosti događalo, ne može dobiti. A i normalno je da traže jačeg saveznika", tvrdi Pecnik.
Šalaj: Milanović nema skrivene motive, ali ipak se priprema za izbore
Čitavu situaciju, kako za Index ističe profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Berto Šalaj, dodatno komplicira i činjenica da je Hrvatska u predizbornom razdoblju. Ipak, Šalaj smatra kako Milanović u okršaj sa Srbijom nije ušao s namjerom skupljanja političkih bodova.
"Nisam siguran da Milanović ima neke skrivene motive. Mislim da je činjenica da oni, nepripremljeni kakvi već jesu na ovoliki broj izbjeglica, pokušavaju smanjiti taj pritisak na granice kako bi se s izbjeglicama lakše nosili. Zbog toga svojim mjerama vrše pritisak na srpsku vladu. Naravno, Milanović se svojim socijalnim mjerama već duže vrijeme priprema za izbore, želi se prikazati kao odgovoran državnik, ističe da je Tuđman pozitivna osoba... Naravno da Vlada nije željela ovu situaciju jer imaju puno problema, moraju se baviti organizacijom i koordinacijom, ali kada situacija već jest takva, naravno da Milanović onda koristi i priliku da možda privuče jedan dio birača, tu kako oni kažu tihu većinu ili desni centar, tako što pokazuje da je on, a ne desnica koja se busa u prsa, taj koji stoji na braniku nacionalnih interesa. Ali od svakog političara je očekivano da se ponaša na taj način", kaže Šalaj.
Milić: Ovoga puta navijam za tajkune
Goran Milić, dugogodišnji novinar i urednik brojnih medijskih kuća, a trenutno direktor vijesti i programa na Al Jazeeri Balkans, u blokadi na granici između Hrvatske i Srbije vidi, kako je napisao na Facebooku, jednu dobru i jednu lošu stvar.
"Biznismeni iz dvije države, Ivica Todorić, Emil Tedeschi, TDR, Podravka, Kraš, Miodrag Kostić, Frikom, prijevoznici, a još važnije - međunarodne korporacije koje poslovno uvezuju 'Regiju', neće baš olako gledati kako dnevno gube milijune eura. Neće se pomiriti ni oni koji su obnovili ljudske i obiteljske veze, koji su potisnuli iz sjećanja strahote iz 90-ih radi stvaranja bolje budućnosti. Loša je stvar što se na Balkanu svaki dogovor ili kompromis tumači kao poraz i kada se dva ovna sretnu na brvnu nema odstupanja dok jedan ne upadne u brzake. I povuče cijelo stado u potop", piše Milić i postavlja pitanje - što će prevladati?
"Ovoga puta, ne bih sam sebi vjerovao, navijam za tajkune i ljude koji uspijevaju potisnuti tragična sjećanja. Ukoliko prije toga, Merkelica, Ameri ili netko pod plaštom 'međunarodne zajednice' ne kaže glasno - hajde djeco, razlaz!", zaključuje Milić.
Granica se mora otvoriti za nekoliko dana
Na sličan način razmišljaju i naši sugovornici. Šalaj je uvjeren da će se u narednih nekoliko dana kompromis pronaći upravo zbog toga što je zatvaranje granica gospodarski loš potez, koliko god Milanović ponavljao da će srpska privreda patiti više nego hrvatska. Pecnik, pak, ističe kako je "jako dobro da je ekonomija pragmatična stvar, jer da nema ekonomije ratovi nikad ne bi završili". Podsjeća da su prve veze između Hrvatske i Srbije nakon rata ostvarile upravo firme koje su se probijale na tržišta regije.
"Najveći jugonostalgičar danas je Todorić. On je postao najveći trgovac na području bivše Jugoslavije", kaže Pecnik, koji ističe da je blokada granica na dulje staze neodrživa. Isti stav ima i Šalaj, koji kaže kako je siguran da je i Milanović svjestan činjenice da hrvatsko gospodarstvo ne može zatvorene granice istrpjeti dulje od nekoliko dana.
"Mislim da će se kompromis vrlo brzo pronaći. Vlada je trenutno spremna da bude izložena kritikama za narušavanje gospodarskog razvoja Hrvatske, kako bi se riješili velikog izbjegličkog pritiska na granice. Milanović je procijenio da je sada najbitnije da uspori dolazak tolikog broja izbjeglica. U narednih dva-tri dana pronaći će se kompromis, pitanje je samo kako to prikazati, a da izgleda da nitko nije prvi popustio, da nitko nije izgubio. Ali ono što se traži je jednostavno: da Srbija dulje vrijeme zadržava izbjeglice unutar svojih granica ili da ih preusmjeri prema Mađarskoj pa da mi nemamo dnevno 10 tisuća ulazaka, nego pet do šest tisuća. Na tragu toga će se tražiti kompromis i otvarati granice. Ali najtragičnije od svega je što su sve to ljudske sudbine, a ni Europa, pa tako ni Hrvatska ni Srbija nemaju odgovor na izbjegličku krizu. Taj kompromis Hrvatske i Srbije neće riješiti glavni problem", kaže Šalaj.
Što će napraviti EU?
Ni Pecnik ne vjeruje da će granice dugo ostati zatvorene, ali je za razliku od Šalaja uvjeren da će Srbija morati prva popustiti. "Uvijek prvi popušta slabiji. U ovom slučaju to je Srbija", kaže Pecnik. Objašnjava kako ne misli da će srpske vlasti popustiti zato što to od njih traži Milanović, već zato što će im netko iz vana, iz Europske unije, došapnuti da bi to bilo u njihovom najboljem interesu.
"To se ne govori otvoreno, ali se diplomatski sugerira. 'Napravite to što morate pa ćemo se i mi založiti da pregovori s EU počnu što prije'. A Srbija bez EU doista ne može, u te priče o Rusiji oni ni sami ne vjeruju. Govorim o Aleksandru Vučiću i društvu, oni nisu budale, to su vrlo pragmatični i pokvareni ljudi", kaže Pecnik, koji vjeruje da će EU u ovom sporu zauzeti stranu Hrvatske.
"Mi smo članica EU, pripadamo tom bloku, morate pokazati neku naklonost prema svojoj članici. Sve će to tiha diplomacija riješiti, da se njima prosvijetli u glavi. Mrkva i batina su uvijek prisutne", kaže Pecnik. Naš drugi sugovornik ovdje se s Pecnikom ne slaže; Šalaj tvrdi da Europska unija trenutno ima previše svojih problema da bi se brinula oko spora Hrvatske i Srbije.
"Milanović je i danas govorio da Srbija nema problem s Hrvatskom, nego s EU. Ali to ne vidimo, od EU institucija nema potpore Hrvatskoj. Ni same institucije EU ne znaju kako da se postave prema takvom broju izbjeglica. Mislim da stav EU neće biti ni na jednu, ni na drugu stranu, što je za nas porazno, jer ipak smo mi zemlja članica", kaže Šalaj.
"Izbjeglice su šansa, a ne problem"
Pecnikovo je mišljenje da se Milanović u hendlanju izbjegličke krize s jedne strane ponaša pametno i racionalno, ali s druge strane i vrlo opasno. Hrvatski premijer, smatra Pecnik, čini sve kako bi se dozvolio prolaz svim izbjeglicama koji stižu do Hrvatske, ali vidi i igru srpskih vlasti. "Logika stvari doista nalaže da se preko Mađarske, a ne preko Hrvatske, stiže do Austrije", naglašava Pecnik.
"Mislim da te strane Milanović radi dobar posao, da mu se ta žica na mađarskoj granici iskreno gadi. Ali istovremeno treba biti svjestan situacije da će se granice postupno zatvarati, čak ni Njemačka ne može podnijeti takav pritisak. Vjerujem da će u nekom trenu oni koji su doista ekonomski migranti, a ne izbjeglice morati otići. Ako se granice zatvore, u Hrvatskoj može ostati 50 do 100 tisuća ljudi. Onda je pitanje - što s njima? Možda bi bilo pragmatično ustrajati na tome da su granice svetinja, da je sigurnost građana svetinja... Ali valjda je humanost veća svetinja. Zbog toga se Milanović nada da će nekako uspjeti što više ljudi prebaciti preko granice", kaže Pecnik pa nastavlja:
"Ali previše je to ljudi, a još ih se puno očekuje. Nitko ne zna što sve slijedi, ali nitko ne želi biti taj kome će ostati najveći broj izbjeglica", tvrdi Pecnik, koji smatra da je takav način razmišljanja u Hrvatskoj duboko pogrešan. Izbjegličku krizu bi, kaže Pecnik, trebalo promatrati kao šansu, a ne kao ugrozu.
"Ako se uzme u obzir demografija, radno sposobno stanovništvo i zanimanja koja su nam potrebna, ako imamo na umu da Hrvatska na svakom popisu izgubi grad veličine Đakova, onda je jasno da su te izbjeglice naša šansa. Oni su možda sada problem, ali su i rješenje. Moramo znati što hoćemo, ne smijemo biti tako kruti. U Hrvatskoj sada vrlo mali broj ljudi traži azil, ali doći će i to vrijeme kada će ti ljudi zbog prepunjenih kapaciteta na zapadu biti prisiljeni živjeti i u Hrvatskoj. Pa hajde da budemo pametni, da idemo u susret tom problemu i da među tim ljudima, gledajući profile njihovog zanimanja, uzmemo ono što nam treba, najbolje što nam se nudi, a ne ono što nam kasnije netko drugi da", zaključuje Pecnik.