Foto: vlada.hr
KAD NE bismo znali s kim, zapravo, imamo posla, pomislili bismo da zemlju vode revolucionari. Izbornoj pobjedi prethodila je društvena katarza i pobjeda "revolucionarnog morala" nad mračnim snagama starog režima. Već godinu dana o politici vlade govori se isključivo kao o "uvođenju reda" i "čišćenju kostura iz ormara". Adminocid u javnoj i državnoj upravi pravda se "revolucionarnom" potrebom da na sva upravljačka mjesta dođu "provjereni" i "pošteni" kadrovi. Javni govor zagušen je pozivima na čistke, obračune i istrage, političari se međusobno vrijeđaju i prijete, a građani sustavno pretvaraju u dublere gnjevne povorke iz Tombstonea. Damir Kajin, SDP-ova nova akvizicija u Istri, prijeti svojoj bivšoj stranci USKOK-om, u Zagrebu se prijeti Bandiću, a iz vlade prijete "odmetnutom" Radimiru Čačiću.
Svi namjerno zaboravljaju kako su HDZ-ove tajne počele curiti tek kad je Sanader otišao iz politike. Da se "u interesu javnosti" s time krenulo barem godinu dana ranije mogli smo spasiti INU, ili uštedjeti koju milijardu na tenderima HEP-a... Dobro, recimo da su mediji i državni odvjetnik doista utjecali na ishod izbora, što su, zaboga, za to vrijeme radili "jakobinci" u tadašnjoj oporbi? Znači li to da su za"revolucionarni prevrat", zapravo, odgovorne reakcionarne snage, one koje su dojučer bile vjerne Sanaderu, a koje je Kosorica razočarala? Kukuriku koalicija, nažalost, osim "revolucionarne" diferencijacije na "njihove" i "naše" u politici, gospodarskom i javnom životu zemlje, nije provela ništa revolucionarno.
I doista, građani će na predstojećim lokalnim izborima opet imati težak izbor između korumpiranih i tobože sposobnih, i nesposobnih, a tobože poštenih. Možda je i to bolje od revolucije koja to nije.