Screenshot: Novilist.hr
VLASNIK Novog lista Albert Faggian, kojeg se sumnjiči za niz malverzacije koje su dovele taj dnevnik do ruba egzistencije, u Novom listu je objavio svoje očitovanje o cijelom slučaju. Jednako kao i Otvoreno pismo radnika Novog lista, Index Faggianovo očitovanje prenosi u cijelosti:
"Na žalost, kao vlasnik većinskog paketa dionica Novog lista d.d., po principu kao što bi to mogao i svaki drugi smrtnik, moram tražiti da se, u dnevniku Novi list, kao jedina najava na naslovnici, i kao tekst na drugoj i trećoj stranici, te na portalu Novog lista, u skladu sa Zakonom o medijima, bez ikakvih redakcijskih intervencija bilo u tekstu bilo u naslovu, objavi ispravak informacija navedenih u tekstovima: "Otvoreno pismo radnika naše kuće - Vlasnik i Uprava doveli Novi list u tešku situaciju" i "Kome je u interesu propast Novog lista". Dakle, figurativno rečeno, na Pismo i Glava mora odgovoriti, jer bi, u protivnom, razna slična pisma gospodarila medijskim prostorom. A to je, priznati ćete, neprihvatljivo. Prije svega zbog informiranosti čitatelja, u koje se, prečesto s krivim pobudama, kunemo.
Doista je Glavni urednik Novog lista, Branko Mijić, u svom tekstu objavljenom na stranici 3. Novog lista od 27. ožujka 2014., u nekoliko stvari u pravu. Na žalost, većina tih točnih navoda se odnosi na povijesne, višekratno isticane, činjenice: Franu Supila, Novi list kao simbol Rijeke i regije, kao kulturno i povijesno dobro, dio riječkog identiteta, s brojnim vjernim čitateljima ...i.t.d.....i.t.d. Međutim, on je u pravu i u još jednoj bitnoj, nadasve ljudskoj, tvrdnji: najteže je pisati o samome sebi. I, pri tome, ne biti pristran. Nego, "istim aršinom" mjeriti i sebe i druge. No, valjda bi se to od novinarske struke i moralo očekivati...., ili, možda, i ne..., tko će ga znati.
Pa se, tako, kao rezultat tog "istog aršina", pojavi Otvoreno pismo radnika Novog lista, u kojemu se "na pasja kola" "popljuje" Uprava društva, prozove ih se za sve: kriminal, štetne ugovore, prelijevanje novca, loše upravljanje, neodgovornost, nepridržavanje osnovnih ekonomskih postulata, socijalnu neosjetljivost, stavljanja hipoteka na imovinu Novog lista. Dakle, još je samo falila i optužba za razapinjanje Krista, pa da slika bude potpuna. Ali, razapinjanje se ipak dogodilo. Doduše, ne Krista, nego Uprave. Pri tome, ni riječi o cijeloj pozadini problema. No, krenimo od početka.
"U trenutku mog preuzimanja Novog lista, zatekao sam, najblaže rečeno, stanje beznađa"
U trenutku mog preuzimanja Novog lista, zatekao sam, najblaže rečeno, stanje beznađa. Zašto? Pa, prije svega, zbog nenaplativog duga prema društvu Dioki d.d. od preko 20.000.000,00 kn, bez ikakvih instrumenata osiguranja. Nadalje, zbog utrošenih 17.000.000,00 kn u ugašeni, jednogodišnji, projekt dnevne sportske novine "Sport plus", i brojnim dugovima prema suradnicima i honorarcima u tom projektu. Zbog brojnih dugova prema honorarcima Novog lista, dugova prema ostalim dobavljačima. Zbog neosnovano utrošenih milijunskih iznosa u informatizaciju, da bi se, "na kraju balade", opet vratili prethodnim informatičkim rješenjima, a da bi skupa informatička oprema "ležala" u skladištu društva. Zbog neosnovane investicije u izgradnju nove zgrade redakcije, iako je već u staroj zgradi bilo dovoljno prostora, te da bi, nakon preseljenja u novi prostor, ta stara zgrada ostala maltene prazna. Zbog neosnovanog i ekonomski neopravdanog zapošljavanja brojnih radnika, uglavnom u redakciji, iako su postojeći kapaciteti bili i više nego dovoljni. Uostalom, potpuno se točno, u Otvorenom pismu, tvrdi da je broj radnika, zadnjih godina, smanjen za oko stotinu. A Novi list i dalje izlazi. Pa, zar se netko ne zapita što je, onda, radilo tih stotinu ljudi sve te ranije godine?
Dakle, govori se o naslijeđenoj financijskoj "rupi" od preko 50.000.000,00 kn. Zašto tada novinarska i bilo koja druga struka u Novom listu nije digla galamu? Zašto se tada nisu pozivali na Supila? I na štetne ekonomske poteze? Valjda zato što su, baš tada, mnogi pronašli način da se, "na brzaka" obogate, zgrabe neku "lovu" prodajom dionica, da kupe auto, stan, odu u kafanu...., da bi, netom nakon toga, lamentirali o "trulom kapitalizmu", tajkunima, iskorištavanju radnika... Ja takvu "lovu" nisam nudio. Mogao sam platiti piće u kafani, ali ne i nekome obezbijediti život kupnjom dionica. Davno prošla vremena.
"Nikakvog "prelijevanja novca" nema"
Potpuno je točno da Glas Istre novine d.o.o. duguje Novom listu cca 6.000.000,00 kn, da Glas Istre trgovina d.o.o. duguje cca 2.000.000,00 kn a RTD d.o.o. (nakladnik Zadarskog lista) cca 1.800.000,00 kn. Ali, radi se o društvima s kojima Novi list, na godišnjoj razini, radi promet, što robni što financijski, od preko 35.000.000,00 kn.
Pri tome je, primjerice, Glas Istre trgovina, tijekom prošle sezone, konkretno u kolovozu 2013. bila i u preplati više od 1.000.000,00 kn. Za čudo, tada nitko iz Novog lista nije govorio o "prelijevanju". Inače, cijeli dug Glasa Istre trgovine potječe isključivo od višestrukih kompenzacija, kojima su, često, zatvarana i ona potraživanja Novog lista prema trećima koja su bila teško naplativa. Takvih je kompenzacija, u zadnje dvije i pol godine, bilo ukupno 37.000.000,00 kn, od čega je 35.000.000,00 kn uredno plaćeno Novom listu. Uz to, Glas Istre trgovina radi i robni promet s Novim listom od cca 3.000.000,00 kn godišnje, koji je u cijelosti plaćen.
Glas Istre novine su, pak, potpuno druga priča. Prije tri godine dugovale su Novom listu preko 10.000.000,00 kn, da bi taj dug, upravo mojim ulaskom u Glas Istre, bio doveden na prihvatljive iznose. Uostalom cca 2.000.000,00 kn je i obostrano prihvatljivi iznos dugovanja, pismeno utvrđen ugovorom o poslovnoj suradnji. Zanimljivo je spomenuti da je današnja cijena tiskanja Glasa Istre kalkulirana na način da pokriva ama baš sve troškove (repromaterijal, rad, energija, amortizacija) uz dodatnu zaradu od cca 25%, te da je, i tako obračunata, gotovo dvostruko manja od cijene koju je Glas Istre godinama plaćao, točnije do prije tri godine. Kome u današnje vrijeme ne bi trebalo biti ekonomski prihvatljivo da zaradi čistih 25%? Dakle, grubo rečeno, nekadašnja rukovodstva Novog lista su, protivno svim ekonomskim logikama, osim logike neosnovanog stjecanja, svake godine "pljačkala" Glas Istre za više od 4.000.000,00 kn. Ni ne trepnuvši. Jasno, postavlja se i pitanje zašto je Glas Istre to dozvoljavao, Ali, to je priča za neki drugi broj. Ono što je bitno, poslovanje Novog lista s Glasom Istre nije "od jučer". Te dvije novinske kuće surađuju dugi niz godina, u kojima su uvijek bile više ili manje povezane. Danas Novi list iz poslovanja s Glasom Istre ostvaruje cca 13% svojih ukupnih prihoda. Bilo kakvo gašenje te suradnje bilo bi pogubno, prije svega, za Novi list.
Zadarski list su novine koje u Zadru, isto kao i Novi list u Rijeci, predstavljaju dio kulturnog identiteta. Nakon odluke Tankerske plovidbe da više ne mogu financirati te novine, ostali smo u dilemi da li prihvatiti da se te novine ugase i da Novi list izgubi cca 3.000.000,00 kn godišnjeg prometa, ili pokušati ući u vlasničku strukturu, provesti racionalizaciju i spasiti barem veći dio tog prometa. Odlučili smo se za drugu opciju i sve zacrtano i ostvarili. Zadarski list, osim dugovanja prema Novom listu, ne duguje nikome ni kune. A i dug prema Novom listu bi, uskoro, trebao biti značajno smanjen.
Dakle, nikakvog "prelijevanja" nema. Dapače, pokušava se sve da bi cijela grupacija što kvalitetnije poslovala. Jasno, ni mi nismo imuni na hrvatsku zbilju. Objektivni pad prodaje tiskanih medija, pad prihoda od marketinga, pad standarda stanovništva..., i još štošta..., ne može niti nas ostaviti "neokrznute". Od 2012., kada sam preuzeo Novi list, on posluje s dobiti. Ne velikom, ali ipak s dobiti. Nitko se ne pita zašto je prethodna, 2011., dakle kada mene, ovako neodgovornog, još nije bilo, završena s gubitkom iz poslovanja od preko 8.000.000,00 kn. Uostalom, koga to uopće interesira?
"Plaće se moraju svesti na prihvatljivu razinu"
Uvijek sam govorio da su radnici Novog lista pokazali solidarnost s društvom, u kojemu rade, u trenutku kada su, svi od reda, prihvatili smanjenje plaća. Ali, nazovimo i to pravim imenom. Danas je prosječna bruto plaća u Novom listu, dakle ovako smanjena, preko 11.000,00 kn. Naglašavam, prosječna. Jednostavno, ne postoji nikakav ekonomski način da bude veća. Svi skupa moramo prihvatiti činjenicu da je novinarstvo nekada bila vrlo profitabilna djelatnost. Danas to više nije tako. I to ne možemo promijeniti ni ja, ni Novi list, ni Otvorena pisma. Zato se, danas, i plaće moraju svesti na prihvatljivu razinu. Dakle, radi se o odricanju radnika, ali i o neminovnosti.
Ali, uz sve optužbe iz Otvorenog pisma, na račun Uprave i njenog rada, na žalost pisaca Pisma, brojke su neumoljive. Dakle, Novi list je, u 2012. godini, u odnosu na 2011. godinu, smanjio troškove poslovanja za cca 22.000.000,00 kn. Doista, od toga se oko 45% odnosi na smanjenje primanja radnika, ali još je 55% smanjeno na svim drugim mjestima troška, gdje je ranije "curilo". U 2013. godini taj je trend nastavljen, pa su operativni troškovi smanjeni za još 7.000.000,00 kn. I sve to na ukupnom poslovanju od svega stotinjak milijuna kuna. Pri tome je, samo u prethodnoj godini, smanjen broj radnika za preko 40. Ne "džonom", nego na socijalno prihvatljiv način. Uz dostojanstvene otpremnine, na koje je Novi list potrošio preko 7.000.000,00 kn. Na taj je način mjesečni platni fond smanjen za cca 450.000,00 kn, ili punih 5.400.000,00 godišnje. A da, pri tome, integritet i kvaliteta novina nisu dovedeni u pitanje.
Ova Uprava, također, već godinu dana insistira na uvođenju sistematizacije i normizacije. Ali taj posao još nije odrađen, isključivo zbog činjenice da upravo redakcija još nije dala svoj prijedlog, iako su svi ostali sektori to napravili. Ali, barem smo uveli informativnu normizaciju, zapravo puko brojanje novinarskih uradaka. Pa je rezultat toga da i ovako, s ovim smanjenim brojem radnika, postoje ljudi koji pišu manje od 10 tekstova mjesečno, dapače neki i po 2-3 teksta. I uredno bi, svakoga mjeseca, svoju "teško zarađenu" plaću. Ne želim nikoga imenovati, već će se sami prepoznati.Pa zar sve to ne zvuči kao science fiction? I sve to kao posljedica rada nesposobne Uprave.
"Prekrasno mi je čitati o Novom listu kao simbolu Rijeke i regije, prekrasno mi je čitati i srceparajuće izjave tipa "Novi list ne smije pasti" - neodoljivo me podsjećaju na partizanska vremena"
Konačno, par riječi i o kreditima, navodno štetnim. Dolaskom u Novi list zatekao sam ukupna kreditna zaduženja od 10.000.000,00 kn. Danas je tih zaduženja cca 14.000.000,00 kn. Jasno, zbog podignutog kredita za otpremnine. Jasno je da Novi list mora jamčiti za svoje kredite. Ali, za te kredite solidarno jamče i Glas Istre novine, Glas Istre trgovina i Andre. U protivnom ih Novi list ne bi niti dobio. Po istom principu, Novi list jamči za kredite Glasa Istre novine i Glasa Istre trgovine od cca 8.000.000,00. Zvuči bratski, zar ne?
Ali, po Otvorenom pismu, ni to ne valja. Nego, valjda, što je novolistovsko, to je novolistovsko. A što je glasistarsko, je isto novolistovsko. Drugim riječima, neka samo Glasovi Istre i Andre jamče za nas, ali mi ne bismo jamčili za njih.
Uzgred, kada već ratujem, onda neka to bude sa svima. Prekrasno mi je čitati o Novom listu kao simbolu Rijeke i regije, prekrasno mi je čitati i srceparajuće izjave tipa "Novi list ne smije pasti" - neodoljivo me podsjećaju na partizanska vremena. Ali ta ista regija, odnosno neki njeni djelovi (čast izuzecima) se nisu libili ukinuti financiranje građanstvu vrlo potrebnih priloga u Novom listu. Primjerice, Informator. Ili objavu odluka vijeća u Službenim novinama. Jasno, svatko ima pravo na svoje stavove. Ali ako je građanima nešto korisno, ako to doprinosi njihovoj informiranosti, tko je taj ko im to pravo smije uskratiti? Sigurno to nismo mi. Uostalom, Novi list i dalje tiska, u sklopu novina, Informator. Samo sada o svom trošku.
"Istina uvijek ima i glavu i pismo. Gledajući pismo, vidjet ćemo samo kunu, ribu ili medvjeda. Ali, tek kada pogledamo glavu, znati ćemo koliko novčić vrijedi"
Činjenica je da, u Novom listu, trenutno kasni akontacija plaće 12 dana, a ostatak plaće 3 dana. Ne mislim da je to u redu, svatko bi, na ovome svijetu, trebao uredno dobivati plaću. Ali, mi ipak živimo u zemlji koja je suočena s recesijom, koja tek uvodi financijsku disciplinu, u kojoj je štošta još uvijek zbrkano. Pa se takva situacija i na nas reflektira. Pri tome nitko iz Novog lista nije ni kune odnio. Tužno je da su Otvoreno pismo potpisali i ljudi koji su redovni članovi kolegija, koji znaju svaki detalj o poslovanju, koji znaju da je ono transparentno i pošteno, da se već dvije godine štedi na svakoj stavci, da nema nikakvih neopravdanih troškova. Ali..., zašto o tome uopće trošiti riječi. Ljudi su, ipak, samo ljudi.
Dakle, istina uvijek ima i glavu i pismo. Gledajući pismo, vidjet ćemo samo kunu, ribu ili medvjeda. Ali, tek kada pogledamo glavu, znati ćemo koliko novčić vrijedi. Pa..., evo..., namjera ovoga teksta i jeste da se, kroz konkretne brojke, pokaže učinak "trulog kapitalizma", bila ta trulež na mojoj strani ili na ma kojoj drugoj.
Jasno, Novi list i Glas Istre su uvijek bili, i bit će, veći od mene i od ma kojeg vlasnika. Ukoliko postoji netko ko može i želi kvalitetnije upravljati ovim sistemom, ili pojedinim dijelovima, ja ga sigurno u tome neću spriječavati. Uostalom, tko sam ja da bih to uopće pomislio. Ali, prozivanje Zagrebačke banke, kao navodnog vlasnika, je i više nego smiješno. Samo zato što je odobrila kredit? Ili netko, tko to govori, ništa ne zna, ili ne želi znati. Zagrebačka banka nije dužna rješavati probleme Novog lista. Stoga su sva pisma, apeli, jadikovke i ma šta god drugo, koja su upućena Zagrebačkoj banci, zapravo poslana na pogrešnu adresu.
Konačno, ovaj odgovor šaljem isključivo Novom listu. Smatram da o svojim problemima moramo progovarati samo putem nas samih, a ne i putem drugih medija. Svidjelo se to nekome ili ne. I..., nisam zainteresiran za odgovaranje na bilo kakve daljnje napise. Tako da je ovaj moj tekst sve što imam i želim reći".