IGRALA se 21. minuta utakmice između Lillea i Dinama (4:0). Gostujuća vezna linija izgubila je jednu loptu, bila potpuno izvan pozicije i nije na vrijeme mogla zaustaviti kontru. Hakon Arnar Haraldsson povukao je loptu i dodao ju dubinski iza leđa mladog Noe Mikića, koji je igrao svoju prvu europsku utakmicu u životu i tek drugu pravu seniorsku.
Nije gledao što se događa iza njegovih leđa niti je dobro skenirao situaciju. Na njegovu nesreću, tamo sada nije bio juniorski napadač Lokomotive ili Hajduka, nego 24-godišnji Portugalac Félix Correia, igrač vrijedan sedam milijuna eura, koji ove sezone ima već četiri gola i isto toliko asistencija za petu momčad Francuske.
Mikić je svoju pogrešku skupo platio. Correia je bez većeg problema svladao Ivana Filipovića i Lille je poveo. Dinamova su kola krenula nizbrdo, a ostalo je povijest. Do kraja su Francuzi postigli još tri pogotka za najveći poraz novog, ovosezonskog Dinama.
Do tog trenutka Lille nije imao značajniju prijetnju prema golu, pa je tako primljeni pogodak, u kontekstu postavljene utakmice i obrane, bio vrlo jeftin. Nije bilo nikakve sumnje da je Mikić pogriješio, a pitanje je bilo samo koliko će ta pogreška ostaviti posljedica na njega.
Najveći i jedini Dinamov dobitak te tužne večeri u Lilleu bila je upravo njegova reakcija. Mladi bek griješio je do kraja utakmice, ali nije izbjegavao odgovornost u igri i preuzimao je rizik, osobito u defenzivnom dijelu zadataka.
Nekoliko puta pravodobno je iskočio i zaustavio suparničke pasove na krilo, nije se skrivao iza iskusnijih suigrača i nije igrao samo na jednom dijelu terena. Ušao je u ukupno 11 duela (uz Pereza Vinlofa najviše kod Dinama) te je bio uspješan u njih sedam, što je za jedan manje od Vinlofa.
Oni koji su se bojali Mikićeva uvrštenja u ovako zahtjevne utakmice bili su u pravu, jer je mladi branič u nekoliko navrata ispao iz igre zbog pogrešnog postavljanja ili zakašnjele reakcije. Ipak, to je jedini put kojim Dinamo treba ići.
Dinamo mora stalno stvarati mlade igrače. Jednostavno je. Na ovakvom tržištu vjerojatno nikad neće imati dovoljno love da sve svoje uspjehe isključivo kupi. Prostor za grešku mu je malen i nekoliko promašaja u prijelaznom roku napravi ozbiljan problem u procesu izgradnje ekipe.
Približavanje konkurencije u SHNL-u značajno je usporilo taj proces i mladi igrači sve rjeđe dobivaju ozbiljniju šansu. Ove sezone se taj trend polako mijenja jer su i Matteo Perez Vinlof, Sergi Dominguez i Cardoso Varela dio uže rotacije. No, samo je Noa Mikić pravi produkt Hitrec-Kacijana.
Nakon ozljede Morisa Valinčića i misterioznog nestanka Ronaela Pierre-Gabriela, Kovačević je pretpostavio Matea Lisicu i Kevina Theophile-Catherinea mladom beku. Protiv Varaždina i Lillea ga je gurnuo od prve minute i može biti itekako zadovoljan reakcijom.
Kovačević je u zadnje vrijeme napravio puno grešaka, ali davanje šanse Mikiću je potez za svaku pohvalu. Pred Mikićem je dug put dokazivanja da zaslužuje svoje mjesto u ekipi jer je dobar, a ne samo zato što je mlad, ali prvi znakovi su ohrabrujući.
Greška protiv Lillea u tom procesu može postati nebitna i lako zaboravljiva fusnota u njegovoj Dinamovoj karijeri. Kao što se više nitko ne sjeća kako je 2017. godine jedan mladić u ključnoj utakmici za ulazak u Europa ligu dobio dva žuta kartona u šest minuta. Zvao se Dani Olmo.