PRIJE nešto više od 44 godine, tih sumornih engleskih jesenskih dana, CSKA Sofija priredila je pravu malu senzaciju te tada u prvom kolu Kupa europskih prvaka izbacila Nottingham Forest, prethodno dvostruke osvajače tog prestižnog natjecanja. Bugari su slavili dvaput po 1:0 te tako priredili jedno od većih iznenađenja tih godina u Kupu prvaka.
Vjerojatno je malo tko tada pomislio kako će morati proći gotovo pa pola stoljeća prije nego se dogodi sezona u kojoj Šumari ponovno imaju priliku zakoračiti među europsku elitu, u sada proširenom izdanju Lige prvaka. Nekoć slavni klub nalazi se među organizacijskom i financijskom elitom, u sendviču između Liverpoola, Arsenala, Chelseaja i Manchester Cityja, među mjestima koja vode u Ligu prvaka. Vjerojatno se navijačima čini kako, baš kao i tada, budni sanjaju.
I stoga, ispravno je postaviti pitanje: kako je moguće da ovaj pomalo zaboravljeni velikan, nakon dugog izbivanja iz Premier lige te dvije sezone borbe za opstanak, sada prijeti najvećima te se sprema dogodine igrati u Europi, a možda i Ligu prvaka?
Iskorak koji nitko nije očekivao
Kada se pogledaju posljednje dvije sezone, one su za Forest bile potpuno usporedive. Na kraju svake od njih, momčad je ostvarila devet pobjeda te 38, odnosno 36 osvojenih bodova (4 su bila oduzeta zbog nepoštivanja financijskih pravila lige). Na taj su način ostvarili 16. i 17. mjesto te bili uključeni u prilično gorku borbu za opstanak u Premier ligi.
Gledajući bilo kladionice, medije ili analitičke kuće, sličan im se scenarij predviđao i za aktualnu sezonu, uz mogućnost uzleta prema maksimalno sredini ljestvice. Pa ipak, legendarni je klub ostvario bodovni konto od 37 bodova, i to na polovici sezone.
Sve što od sad pa nadalje naprave samo je plus jer primarni je cilj i za ovu sezonu bio opstanak u ligi. Ni oni sami, kako često i priznaju, nisu pomišljali da bi na pola sezone mogli biti na ljestvici među najvećim i najbogatijim klubovima.
Osim toga, u posljednjih su pet utakmica ostvarili jednako toliko pobjeda, redom protiv Aston Ville, Brentforda, Manchester Uniteda, Tottenhama i Evertona. U posljednje tri utakmice nisu primili niti jedan pogodak, a sa samo 19 kasiranih pogodaka ove sezone (tek gol po utakmici) treća su obrana lige. Bolji od njih samo su Liverpool i Arsenal.
Njihova obrana doista je granitna i temelj njihovog uspjeha, pogotovo u posljednje vrijeme. Ako protivnik nije na svom maksimumu, sposobni su mu oduzeti cijeli teren te gotovo ne dopustiti pravu priliku za pogodak, kao što su napravili Evertonu i Tottenhamu. Puno pohvala tako je zaslužio njihov trener Nuno Espirito Santo, koji ih zasad ipak sve odbija…
Atmosfera koja pomaže
Njihov trener Nuno Espirito Santo, bivši stručnjak na klupi Wolvesa i Tottenhama, potpuno je svjestan trenutka i svih dosadašnjih postignuća. Svjestan je i kohezije koja je potrebna kako bi ekipa bila do te mjere defenzivno kompaktna. Pa ipak, on sam je taj veliki uspjeh prebacio na same igrače i atmosferu:
"Uživamo u svemu ovome. Uživamo prije svega jer su naši navijači uz nas. Vidi se to tijekom svakog susreta, koliko nam pomažu te pjesmom i navijanjem daju energiju ekipi na terenu. Moramo uživati na ovom putu. Pritom, ne smijemo se promijeniti jer još nismo ništa postigli.
Veza među igračima raste, a naši navijači nisu nervozni. Sve su to znaci i simptomi samopouzdanja te vjere u uspjeh. Nadam se da možemo ovako nastaviti te prije svega dati našim navijačima još više razloga za sreću."
Ono što im sada predstoji, drugi je dio prvenstva u kojem će ih i protivnici puno ozbiljnije doživljavati. Svi sada znaju da je Forest sposoban pobijediti svakoga pa ih više nitko neće shvatiti olako, kao što se to moglo prethodnih sezona. Jer recept kojim pobjeđuje Forest nije kompleksan, nije ekstravagantan, ali je prokleto efikasan.
Bazičan plan, strašna egzekucija
Kada je u svojim prvim sezonama s Wolvesima postizao dobre uspjehe. Espirito Santo nikad nije krio da su zasluge prije svega na igračima. Njegov trenerski credo nikad nije bio onaj taktičkog genija niti velikog inovatora. U skladu s nešto konzervativnijom portugalskom tradicijom, njegov je stil usporediv s onim bivšeg portugalskog izbornika Fernanda Santosa, kojeg je i često spominjao u vrlo pozitivnom kontekstu.
Forest je ove sezone, zajedno s Evertonom, ekipa koja je jedina posjedom ispod 40 posto, a napadački plan igre - barem što se pozicijske igre tiče - uvelike se bazira na dugim loptama i skoku Chrisa Wooda. Time nije nimalo čudno da ekipa koja je usporediva je upravo ona koju vodi Sean Dyche.
Osim Wooda, koji ove sezone igra u formi života, osnova igre Foresta je brzina. Svi krilni, pa i vezni igrači, pravocrtno su vrlo brzi te po osvajanju loptu mogu s loptom u nogama osvajati velike komade terena. Upravo je to kvaliteta u koju se uzdaju jednom kada osvoje loptu, s obzirom na to da je okomitost pojam kojem u puno smislu riječi teže.
Akvizicija takvih igrača obavljena je po modelu otpadnog materijala; kupili su igrače iz većih klubova koji se u njima nisu mogli nametnuti. Tako je Hudson-Odoi došao iz Chelseaja, Elliot Anderson iz Newcastlea, Neco Williams iz Liverpoola, Anthony Elanga iz Manchester Uniteda ili Chris Wood iz Newcastlea.
Tu i tamo bi pogodili i s nekim igračem s drugog tržišta, a najbolji primjer za to je akvizicija Nikole Milenkovića, koji se u prvoj sezoni nametnuo kao jedan od najboljih stopera u Premier ligi. Uz sav taj dobar posao, jedna stvar ostaje ipak ključna - gotovo pa potpuno nedostatak ozljeda.
Nedostatak ozljeda i konverzija
U doba kada se vode ljute debate oko rasporeda, fizičkog opterećenja i ozljeda igrača, Nottingham Forest ostaje lišen takvih briga. Jedini bitan igrač koji je propustio veći dio sezone je Ibrahim Sangare, dok su svi ostali prvotimci ili bitne zamjene gotovo pa potpuno i kontinuirano na raspolaganju.
Tako je Forest ekipa koja je najviše imala sreće sa zdravljem. Ako se pogledaju posljednje dvije sezone te ekipe koje su iznenadile tada elitu - Newcastle i Aston Villa - obje su na sličan način imale na raspolaganju veliku većinu kadra.
Osim toga, Forest ima još jedan, vrlo jak adut. Njihov je napadač Chris Wood postigao 11 pogodaka te je na putu da po prvi put u karijeri postigne preko 15 golova u sezoni Premier lige. Njegove snage dosad su bile ono što pokazuje i ove sezone - jaka skok igra te mogućnost duela i protiv najjačih braniča - međutim, do sada nije pokazivao ovakvu razinu konverzije.
Štoviše, kada se pogleda cijela liga, samo su Bryan Mbeumo te Matheus Cunha igrači koji su golovima jače nadmašili kvalitetu stvorenih prilika. Takvog Chrisa Wooda dosad nismo vidjeli, a u takvim slučajevima igrači se kad-tad vrate prema svom prosjeku. Ako bi se to dogodilo, sasvim je moguće da bi uslijedila instant regresija i cijele momčadi.
Mogu li do Lige prvaka?
I dalje su, kako po kladionicama tako i po dojmu, veliki autsajderi što se borbe za top četiri pozicije tiče, jer teško je zamisliti da će završiti sezonu ispred Cityja. Međutim, Englezi bi ove sezone lako mogli biti oni koji će kvalitetom igara u europskim natjecanjima dobiti i dodatno mjesto u Ligi prvaka, a time bi šanse Foresta dodatno porasle.
Ako je vjerovati bilo kladionicama ili superračunalima, te šanse i nisu tako manje od 50 posto, a to je već ozbiljna prilika. S obzirom na financijska pravila te smanjene prilike za investicijama, ovo je gotovo pa sigurno najbolja prilika koju će imati u dugo vremena. U tom smislu, bilo bi doista sjajno kada bi bivši dvostruki prvak Europe ponovo igrao to natjecanje nakon 45 godina izbivanja.
Svi indikatori - kvaliteta konverzije, tijesne pobjede te sreća s ozljedama - upućuju na vrlo vjerojatan pad u drugom dijelu prvenstva, ali barem su vladari vlastite sudbine. Ako ništa drugo, nakon dugo vremena ponovo smiju sanjati. A to vrijedi i za igrače i za navijače.