TORONTO RAPTORS bili su dio pretposljednje NBA ekspanzije 1995. godine, kad se američka košarkaška liga proširila na Kanadu priključivanjem njih i Vancouver Grizzliesa.
Grizliji su u Kanadi potrajali samo šest godina prije relokacije u Memphis, a Raptorse je spasio Vince Carter, koji je tamo popularizirao košarku i 2001. ih odveo do prve dobivene serije u doigravanju i plasmana u polufinale Istoka.
Dugo je ta pobjeda nad Knicksima bila jedina uspješna serija kluba u doigravanju, u kojem su se Raptorsi nakon Carterova odlaska pojavljivali rijetko i kratko, ali od 2014. nadalje njegovi su stalni sudionici. Posljednje četiri su godine ozbiljna sila Istoka, a sada prvi put i njegovi predstavnici u velikom NBA finalu.
Dopratio je mladog Afrikanca na draft i počeo volontirati za Orlando
Taj uzlet čiju kulminaciju sad proživljavaju Raptorsi su započeli angažiranjem Nigerijca Masaija Ujirija za generalnog menadžera u svibnju 2013. godine. On je apsolutno najzaslužniji za današnji izgled momčadi u kojoj je od svojeg dolaska zadržao samo jednog igrača, Kylea Lowryja, ali je i taj borbeni, prgavi playmaker više puta bio blizu trejda. Prvi put odmah nakon Ujirijeva dolaska, a baš je taj propali trejd u Knickse usmjerio budućnost kluba prema poziciji na kojoj je danas, na samom vrhu Istoka i u NBA finalu.
Ujiri je 48-godišnjak rođen i odrastao u Nigeriji, a u SAD je došao zbog košarke, koju je igrao na sveučilištima Bismarck State i Montana State, a zatim je šest godina profesionalno igrao u Europi. Nakon toga vratio se u Afriku, gdje je radio s mladim igračima, a kad je jednog od njih pratio na draft 2002., impresionirao je struku Orlando Magica na čelu s Docom Riversom te je počeo za njih raditi kao skaut, i to besplatno. Ali tako si je otvorio vrata NBA svijeta, a zatim se penjao u njegovoj hijerarhiji.
Nakon starta u Orlandu, karijera mu je obuhvatila po dva mandata u dva kluba. U Denveru je četiri godine bio međunarodni skaut, a onda su ga Raptorsi angažirali kao direktora globalnog skautinga te uskoro i promovirali u pomoćnika generalnom menadžeru. Nuggetsi su ga vratili 2010., i to u ulogu izvršnog dopredsjednika za košarkaške odluke, a 2013. je postao prvi neamerikanac koji je dobio nagradu za operativca godine u NBA ligi. Tada su ga Raptorsi doveli za generalnog menadžera.
Zadržao samo jednog igrača, i to slučajno
Jedini kanadski klub bio je upravo završio petu uzastopnu sezonu bez doigravanja i odlučio krenuti ispočetka, a za rekonstrukciju je doveo Ujirija, kojem su upravo Raptorsi bili dali prvu ozbiljnu priliku i koji se zatim dokazao u Denveru.
Prvi zadatak mu je bio riješiti se bivšeg prvog picka drafta Andree Bargnanija, jednog od najvećih euroflopova u NBA povijesti, što je uspio učiniti prije početka sezone nekako ga utrpavši New York Knicksima za tri igrača i tri izbora drafta.
Nakon toga trebalo se na isti način riješiti golemog ugovora Rudyja Gaya, što je učinio u studenom trejdom u Sacramento za četvoricu igrača.
U tom trenutku Raptorsi su bili na omjeru 6-12, ali nakon trejda su krenuli u iznenađujući pobjednički niz. To Ujirija nije omelo u namjeri da se riješi i Lowryja, tankira sezonu i potpuno prepusti momčad u ruke DeMaru DeRozanu. Sve je već dogovorio s Knicksima, ali predsjednik Knicksa James Dolan osobno je stavio veto na trejd jer nije htio da ga Ujiri opet nadmaši, kao što je samo nekoliko mjeseci ranije učinio s Bargnanijem.
Paul Pierce ih nije volio
Lowry je ostao te je s DeRozanom, litavskim centrom Jonasom Valanciunasom i četvorkom pristiglom iz Sacramenta stvorio odličnu kemiju pa su Raptorsi senzacionalno osvojili diviziju Atlantic, sa 48 pobjeda srušili rekord iz Carterove ere i ušli u doigravanje s trećeg mjesta.
Tamo su ih čekali ambiciozni i zvijezdama nakrcani Brooklyn Netsi, predvođeni Paulom Pierceom i Kevinom Garnettom, koji su na Kanađane gledali prilično podcjenjivački, što je Ujirija natjeralo da u obraćanju navijačima ničim izazvan usklikne: "Fuck Brooklyn!"
Iako je mislio na klub, uvrijedio je i milijune ljudi koji žive u tom dijelu New Yorka, popio kaznu NBA lige, ali i osvojio srca svojih navijača. Na njegovu žalost, Raptorsi nisu izbacili Netse - spriječio ih je baš Paul Pierce, koji je u posljednjim sekundama majstorice blokirao Lowryjevo polaganje za pobjedu.
Sezona velikog oduševljenja završila je velikim razočaranjem te na neki način klubu, igračima, navijačima i cijelom gradu donijela stigmu gubitnika koji ni sam ne vjeruje da je vrijedan i dostojan velikih postignuća.
Paul Pierce sve je to samo potvrdio godinu kasnije kad je s Washington Wizardsima pomeo Raptorse u prvom krugu Istoka, iako su Kanađani opet imali prednost domaćeg terena.
Konačno, 2016. je bila treća sreća. Ujiri je radio kozmetičke promjene, ali je i dalje vjerovao jezgri - DeRozanu, Lowryju, Valanciunasu i treneru Dwaneu Caseyju. A oni su mu na povjerenju zahvalili trećom uzastopnom rekordnom sezonom, prvom s više od 50 pobjeda (56) i, što je još važnije, konačno pobjedama i u doigravanju.
Mučili su se, ružno igrali, oslanjali na DeRozanove napade izolacijom, ali su pobjeđivali. Provukli su se protiv Indiane 4:3 i prošli seriju doigravanja prvi put nakon 15 godina te prvi put uopće otkad se prvi krug igra na četiri pobjede. Nakon toga izbacili su i Miami, opet 4:3, te prvi put ušli u finale Istoka. LeBron James i Cleveland Cavaliersi bili su prejaki. Toronto je protiv kasnijeg prvaka nekako dobio dvije domaće utakmice, ali nije imao realne šanse. Ipak, za sezonu u kojoj su konačno napravljeni veliki pomaci i koja je budila optimizam Ujiri je nagrađen novim ugovorom i promaknućem u predsjednika.
Kako je Toronto postao LeBronto
No bio je to samo početak Jamesove trogodišnje dominacije nad Raptorsima, zbog koje je taj grad u NBA ligi dobio nadimak LeBronto.
I u sljedeće dvije godine Raptorsi su bili jako dobri u regularnom dijelu sezone, pogotovo lani, kad su s 59 pobjeda ponovno srušili klupski rekord, ali oba puta imali su peh da na LeBrona nalete već u polufinalu konferencije. LeBron je bio nemilosrdan, znao je da im nabija komplekse i to je brutalno iskorištavao. Dvije metle, dvaput 4:0, a skoro sve utakmice bile su ili uvjerljive pobjede Cavsa od 20 i više razlike, ili maksimalno tijesne, u kojima su prvenstveno Raptorsi pobjeđivali sami sebe.
Godine su prolazile, Raptorsi su bili odlični u regularnom dijelu sezone, ali u doigravanju ih je pratila stigma gubitnika i kompleksaša. Ujiri je shvatio da s DeRozanom i Lowryjem, koji su s vremenom postali najbliži prijatelji, ne može postati prvak. Shvatio je i da svlačionici treba drugi glas pa mu je prvi potez prije nove sezone bio otkaz Dwaneu Caseyju, koji je za tu sezonu proglašen trenerom godine. Momčad je dao u ruke njegovu dugogodišnjem pomoćniku Nicku Nurseu, koji se dokazao osvajanjem razvojne G-lige, baš kao i mlada jezgra momčadi koja je u toj sezoni činila najubojitiju postavu s klupe u ligi.
Tko zna, možda nakon otkaza Caseyju i ne bi razbijao najveću NBA "bromansu", ali kad se ukazala prilika da iz San Antonija dovede nezadovoljnog Kawhija Leonarda, nije oklijevao. DeRozana i talentiranog austrijskog centra Jacoba Poeltla dao je za Leonarda i Dannyja Greena, što je bio izuzetno kontroverzan i rizičan potez.
Kawhi je sam tražio trejd iz San Antonija, nezadovoljan kako su Spursi tretirali njegov ozlijeđeni kvadriceps. Ali želio je kući, u sunčanu Kaliforniju, a završio je u hladnoj Kanadi. Ujirijev rizik je bio golem jer je Leonarda doveo u posljednjoj godini ugovora, svjestan da ga ne može zaustaviti kad i ako se ovaj zaista za samo godinu dana poželi vratiti kući. A DeRozan je bio srce i duša Toronta, njihov rookie koji je teret cijeloga kluba svojevoljno ponio na svojim leđima nakon bijega Chrisa Bosha 2010. u LeBronovu družinu u Miamiju. On nije želio otići, želio je cijelu karijeru ostati u Torontu, zbog čega su ga navijači obožavali još više, naviknuti na to da ih svaka klupska zvijezda ostavlja.
Bio je tu i problem s Lowryjem, koji je trejd najboljeg prijatelja shvatio kao izdaju, ali s vremenom je i on prihvatio da je NBA prvenstveno biznis bez emocija, prigrlio Kawhija i u novi pohod na vrh krenuo s novim partnerom.
Nema sentimenta, Ujiri ide "all in"
Raptorsi su cijele sezone činili sve kako bi Leonard bio sretan i kako bi stvorili preduvjete da na kraju sezone ipak poželi ostati, pa su ga tako odmarali na čak 22 utakmice i nikad nije morao igrati dvije večeri zaredom. Ali Ujiri je bio svjestan da je najbolji način da ga zadrži stvaranje najboljih mogućih uvjeta da osvoji naslov.
Zato je posljednjeg dana prijelaznog roka napravio još jedan hladnokrvni, ali koristan i potreban potez. Kad je Memphis krenuo u rebuilding i stavio na raspolaganje svoje veterane Marca Gasola i Mikea Conleyja, Ujiri je krenuo u akciju, a žrtva je ovaj put bio Valanciunas, još jedan bivši rookie Raptorsa koji je tu bio cijelu karijeru i činio sve što su od njega tražili, popravio kretanje u obrani, razvio šut za tricu, postao igrač kakvog su trebali... Ali Gasol je još bolji.
Bio je spreman Ujiri Memphisu dati i Lowryja, ako će u drugom smjeru Conley, ali playmakeri su izostavljeni iz trejda, a Valanciunas i korisni rotacijski igrači Delon Wright i C.J. Miles postali su Marc Gasol. Raptorsi su ušli "all in".
Gasol je od Valanciunasa bolji kao kreativac s pozicije posta, a posebno kao bivši obrambeni igrač godine, koji se savršeno postavlja i čita linije dodavanja. Leonardu nitko ne može osporiti status najboljeg obrambenog igrača planeta, Lowry je pitbul u obrani i majstor iznuđivanja napadačkih prekršaja, baš kao i njegova zamjena Fred VanVleet. Green je također vrstan defenzivac, Serge Ibaka trostruki član obrambene petorke lige i dvostruki najbolji bloker, a Pascal Siakam i trenutačno ozlijeđeni OG Anunoby su pokretljiva, atletična i krakata čudovišta koja su noćna mora svakom protivniku.
Svi su oni, osim Lowryja, igrači koji su u Torontu zbog Ujirijeve vizije kako momčad treba izgledati da bi osvojila naslov prvaka. Ostala je samo jedna, najteža prepreka. Raptorsi su u finalu prvi put u povijesti, a Golden State Warriors peti put zaredom i traže četvrti naslov u tom razdoblju.
Već sad se Ujirijeva kocka isplatila jer Kanađani nikad nisu otišli dalje. Zdravstveni karton Warriorsa dosta je ispunjen pa Raptorsi nisu bez šanse. A ako uspiju, ako prvi put postanu prvaci, čak i ako Leonard nakon obavljena posla ipak ode u L.A. Clipperse, vrijedilo je.
Ako ne, krenut će u rebuilding. Vjerojatno će otići i Gasol i, konačno, Lowry, a Raptorsi će postati momčad dvojice mladih Afrikanaca. Kamerunac Siakam i nigerijski Britanac Anunoby Ujirijeva su otkrića i projekti, zahvaljujući bliskim vezama s Afrikom te ulaganjem u infrastrukturu i struku koje je vršio kao čelnik posebnog programa NBA lige. Siakam je favorit za nagradu za igrača koji je najviše napredovao i spreman je za uzlet u zvijezde, a s njim će se klub brzo vratiti u doigravanje. Ali u finale? Ovo je možda jedinstvena prilika.