BIVŠI hrvatski košarkaški reprezentativac Roko Ukić za Index komentira nastupe Hrvatske na turniru u Pireju, s kojeg pobjednik odlazi na Olimpijske igre u Parizu. Ovo su njegovi dojmovi nakon prvih dviju utakmica - pobjede nad Slovenijom i poraza od Novog Zelanda.
U utorak smo odigrali super utakmicu protiv na papiru vrhunskog protivnika koji jednostavno nije bio ni u pravom fizičkom tonusu i mi smo to iskoristili, od samog početka vidjelo se da smo energičniji, motiviraniji, fokusiraniji, brži, željniji igre i dobrog rezultata.
Kako je utakmica išla, naša je prednost samo rasla i na - po svemu viđenom, zasluženih - plus 25 i Slovenci su, nakon što smo mi stavili drugu petorku, smanjili na 16. Iz njihove perspektive to je jako važno jer im daje nadu da pobjedom od 11 razlike nad Novim Zelandom izbore drugi krug.
Koliko je izvedba protiv Slovenije realna?
U toj utakmici vidjeli smo briljantnog Šarića, koji je bio naš prvi kreator i ostvario triple-double, vidjeli smo dominantnog Zupca, koji je u skraćenoj minutaži zbog problema s faulima svejedno došao na 18 poena, vidjeli smo raznovrsnog Hezonju i vidjeli smo iznenađenje za sve, šuterski nevjerojatno raspoloženog Filipovića, koji je pogodio šest od sedam trica.
Koliko je to realno? Svaka utakmica je realna, ali za taj dan. Koliko je realno za širu sliku, teško je reći jer se radi o ekipama koje su samo desetak dana skupa, čija će se slika ocjenjivati na temelju tri ili četiri utakmice, što je u sportu nerealno jer za nju trebaš puno veći uzorak.
Dali smo preko 100 poena, bili rastrčani i razigrani, a kad pobijediš ekipu koja ima Luku Dončića, normalno je da se razina euforije, pogotovo u Hrvatskoj, digne na milijardu.
Kako smo izgubili od Novog Zelanda
Ali nakon samo 20 sati, što je nelogičnost FIBA-e, igrali smo novu utakmicu, ovaj put pred praznom dvoranom, prilično mentalno i fizički istrošeni, protiv ekipe koja je dobra, stabilna, gladna, koja nema velike zvijezde, nego igrače iz australsko-novozelandske lige, koja je jaka, kompetitivna i fizički vrlo zahtjevna. Njihovi igrači pokazali su se vrlo čvrstima, pogotovo na bekovskim pozicijama, i imali su izuzetan šuterski dan, za razliku od Slovenije.
Bez obzira za naše novo briljantno napadačko izdanje u prvom poluvremenu, prednost je bila samo pet poena, što je prilično nelogično ako znamo da smo zabili 60. I dalje smo imali fenomenalnu unutarnju igru i preko Zupca i preko Šarića, imali smo vrlo dobrog Hezonju i odličnog Drežnjaka s klupe te je sve funkcioniralo na najbolji način.
Kako je utakmica odmicala, naša obrana nije postajala bolja, a napad nam je bio sve statičniji kad smo morali ući u neke rotacije jer je nemoguće da glavni igrači igraju 40 minuta. Dok Šarić i Zubac nisu bili na parketu, nismo izgubili toliko rezultatski koliko u napadačkom ritmu, pa ni po njihovu povratku više nismo bili efikasni. Ušli smo u egal završnicu u kojoj su se bolje snašli Novozelanđani i preko Ilija, koji je zabio ključne poene, dobili utakmicu.
Kako su je dobili? Tako da su nas cijelu utakmicu napadali centralnim pick-and-rollom, koji im je bio jedina ideja kako igrati. Mi smo to neuspješno branili dubokim dropom Ivice Zupca (ostajanjem u blizini obruča) jer imamo niske bekove koji, kad zapnu u bloku, ne mogu stići omesti šut s poludistance. Zubac stoji duboko jer je naviknuo tako braniti u Clippersima, on je vrhunski čuvar obruča i nitko neće lagano zabiti zicer pored njega, ali daje prostora za šuteve iz veće daljine, što su Novozelanđani koristili.
Pokušali smo i preuzimanjem, varijantom koja je bila nešto uspješnija, ali kad je Filipović primio koš od Vodanovića, odustali smo od toga do kraja utakmice. Zubac je predominantan napadački da bi ga se ostavilo na klupi zbog obrambenih stvari, odlučili smo se živjeti ili umrijeti s takvim načinom obrane i to je apsolutno u redu. Jednostavno, energetski nismo bili dovoljno dobri iz poznatog razloga, to je značilo da smo stalno kasnili korak, da smo odigrali obrambeno lošu utakmicu, primili 90 poena i na kraju izgubili.
Zašto su Dominikanci opasni
Što poraz znači? Po meni rezultatski ne previše. Sumnjam da će Slovenci odigrati opet onako loše kao protiv nas, sigurno će im se probuditi ponos i inat i mislim da će to biti dovoljno za pobjedu, kao što mislim da opak nisu sposobni dobiti Novi Zeland 30 razlike. Zato očekujem da ćemo ipak završiti kao prvi u skupini, ali i da budemo drugi, ista je stvar jer moramo dobiti dvije utakmice kako god okreneš.
Ako idemo na Dominikance, moramo znati da je to jako neugodna reprezentacija s odličnom vanjskom linijom. Glavni problem im je to što su dva njihova stožerna unutarnja igrača - jedan od 30-ak najboljih igrača na svijetu Karl-Anthony Towns i dobar Eurokup igrač Delgado - nisu tu. A mi smo tu najjači i mislim da napadački tu možemo sigurno raditi prednost.
Ali oni će nama stvarati problema s dva jako brza i neugodna vanjska igrača - novim bekom Real Madrida Felizom i mladim, jako fizički dobrim Monterom iz Andorre. Nisu vrhunski šuteri, ali mogu zabiti i jako su neugodni u prodoru, u igri jedan na jedan i dva na dva te ćemo morati pronaći način kako to riješiti jer budemo li branili pick-and-roll kao protiv Novog Zelanda, imat ćemo još više problema.
Imaju i Chrisa Duartea, koji je odličan šuter i NBA igrač iz Sacramenta, tako da im je vanjska linija jako dobra. Tu nas čeka određena vrsta prilagodbe na taj stil, ozbiljna utakmica i vjerojatno zahtjevniji protivnik nego Novi Zeland.
Grčka nam koncepcijski više paše, ali...
Grčka je prvi favorit natjecanja, ali ekipa koja nam u teoriji koncepcijski možda više paše jer nemaju vrhunskih šutera, pa ćemo se više moći zatvoriti u reket, što nam je jača strana jer imamo jako velika tijela, dobro možemo braniti reket i skok, ako nas protivnik ne izneredi šutom, kao Novi Zeland. Ako nas iznerede, onda moramo izlaziti visoko na šutere i više nismo tako kompaktni obrambeno, prolaze i prodori, pa to više nije tako učinkovito kao protiv Slovenije, koja je, moramo reći, promašila more otvorenih šuteva.
Grci imaju pritisak domaćeg terena i plasmana na Igre, ali imaju i Giannisa, koji nije u natjecateljskoj formi, ali je jedan od najboljih pet igrača na planetu u zadnjih 10 godina. Istina je da njegova igra u FIBA-inim natjecanjima nije tako dominantna kao u NBA-u zbog razlike u pravilima, ali ipak sama njegova pojava donosi dovoljno problema.
Imaju i Nicka Calathesa, znamo tko je i što je, a nije vrhunski šuter i tu možemo u igri dva na dva možda pokušati ići ispod bloka i ne sumnjam da je to taktička varijanta koju će Sesar primijeniti. Mogu sastaviti petorku sa stvarno moćnim igračima i tijelima, pa će i oni nama moći puno bolje fizički odgovoriti nego ijedna druga reprezentacija na ovom turniru.
Morat ćemo odigrati fenomenalnu utakmicu na gornjoj granici svog limita ako želimo biti konkurentni jer je Grčka vjerojatno jedina ekipa koja je - gledajući usporedbe igrača - jača od nas.