NE BOJIM se čovjeka koji je jedanput vježbao 10.000 udaraca, nego onoga koji je 10.000 puta vježbao jedan udarac.
Citat je to legendarnog Brucea Leeja kojim je objasnio važnost treninga i rada na sebi, ali i naglasio da se pravi rezultati mogu dobiti tek s vremenom, upornošću i neumornim radom.
A što je s onima koji su 10.000 puta vježbali 10.000 udaraca? Ili barem 10 udaraca? Ne moramo uopće govoriti o udarcima, nego jednostavno o različitim aspektima fizionomije ili tehnike pojedinog sportaša.
Oni su pravi monstrumi treninga, svojevrsni nadljudi, koji su se izdignuli iz prosječnosti upravo upornošću i neumornim radom te postali apsolutno najbolje moguće verzije sebe. Nekima je to pomoglo da postanu najbolji na svijetu, ili čak najbolji svih vremena.
Ovo je priča o vrhunskim sportašima koji su bili nemilosrdni prema sebi na treninzima, koji su ulagali u sebe i to maksimalno naplatili - novcem, trofejima i naslijeđem.
Michael Jordan
Jedan od njih posebno je aktualan proteklih tjedana zahvaljujući seriji Posljednji ples. U njoj smo vidjeli razna lica Michaela Jordana, kojeg je povijest prihvatila kao sinonim za ultimativnog pobjednika. Vidjeli smo i kako se prema suigračima ponašao tiranski, ali samo zato što je prema njima bio zahtjevan jednako kao i prema sebi. Želio je da mu oni na njegovom pobjedničkom putu budu potpora, a ne smetnja.
"Nikad nisam izgubio utakmicu, samo sam ostao bez vremena", rekao je jednom Jordan, što sjajno oslikava njegov jedinstveni mentalni sklop. Ali ni on mu ne bi pomogao da konačno izbaci omražene Detroit Pistonse i krene u pohod koji će završiti sa šest NBA prstenova da 1989. nije počeo raditi s Timom Groverom, trenerom snage i kondicije koji je čitao na što se Jordan žali i pretvorio ga u stroj koji je pokorio svijet košarke u 90-ima.
Jordan je bio frustriran zbog fizičke, grube igre Pistonsa, a Grover mu je pomogao da je izdrži. Njegovi treninzi snage pomogli su mu da ojača ruke, noge i torzo, odnosno da trči brže, skače više i u potpunosti ispuni svoj ionako zadivljujući atletski potencijal.
Tijekom samo jednog ljeta Jordan je nabio sedam kilograma čiste snage, a posebno se fokusirao na torzo, koji je baza cijelog tijela. Snažni torzo optimizira sve ostale dijelove tijela i pospješuje otpornost na ozljede. Jordan je svakog dana radio na snazi u rano jutro, prije nego što bi se priključio momčadskim treninzima. Taj je običaj zadržao i u kasnijem dijelu karijere te postavio standarde za treninge i održavanje tijela današnjim sportskim zvijezdama.
Kobe Bryant
Pokojni Kobe Bryant igrački je bio gotovo savršena Jordanova kopija pa nimalo ne čudi što je bio i podjednako opsjednut treningom i radom na sebi.
Naravno, kad netko traje 20 godina na vrhunskoj razini, treninzi mu nisu isti s 25 i s 35 godina, ali jednako su intenzivni. Starija verzija Kobea svojedobno je ispričala kako izgleda njegov raspored.
"Tijekom sezone fokusiram se na dizanje utega da bih podizao razinu snage kako sezona odmiče. Između dvije sezone snaga je također važna, ali i agilnost te kondicija jer želiš sezonu započeti u vrhunskoj formi. A onda dolazi na red košarka i rad na vještinama."
Preko ljeta Bryant je svakog dana trenirao po šest sati - dva sata trčanja, dva sata šutiranja i košarke te dva sata teretane i kondicije. OVDJE možete pronaći njegov program rada za svaki dan u tjednu. Program je nazvao 666 jer ga je koristio šest sati na dan, šest dana na tjedan tijekom šest mjeseci.
Osim fizičkog i tehničkog aspekta, u Kobeovoj pripremi za utakmice izuzetno je bio važan i taktički. Protivnike je znao satima proučavati na snimkama, analizirati ih te tražiti tendencije i rupe u njihovoj igri kako bi se što bolje mogao pripremiti za njih.
Novak Đoković
Posljednjih se godina puno pričalo o prehrani Novaka Đokovića, ali glavni uzrok njegovih nevjerojatnih uspjeha je luđački rad na sebi. Njegov režim ne razlikuje se bitno od režima ostalih sportaša, osim u dodatnom radu.
Kod Noleta sve počinje istezanjem i zagrijavanjem, a on preporučuje 10 do 20 serija neke od klasičnih vježbi po izboru. Izuzetno je važno opuštanje mišića, za što koristi masažu, a onima kojima nije dostupna preporučuje foam rollere.
Njegov dan ne može proteći bez joge, koju prakticira odmah po buđenju, nakon svakog treninga, a često i prije spavanja.
Konačno, Đoković je koristio i "egg pod", komoru u obliku jajeta vrijednu 100.000 dolara, u kojoj se promjenama tlaka i temperature krv obogaćuje kisikom te uništava mliječna kiselina i slične posljedice fizičkog napora.
"Želio sam biti broj jedan kad mi je bilo sedam godina, želim to i danas, jednako kao što sam želio prije nego što sam to i postao", objasnio je Đoković svoju nevjerojatnu kompetitivnost koja ga je dovela do vrha.
Roger Federer
Za švicarskog velemajstora u smislu treninga možda ne vrijedi ona "više je bolje", ali sve ono ključno isplanirano je još tijekom juniorskih dana. Roger Federer nije slučajno i s 38 godina jedan od najboljih na svijetu. Još kao mladić je imao poseban režim treninga i prehrane s ciljem sportske dugovječnosti.
Rad u teretani nije ključan u Federerovoj filozofiji, njega prakticira uglavnom samo između sezona, ali radi na svemu ostalom - kondiciji, radu nogu, ravnoteži i, naravno, tehnici, odnosno vježbama s reketom. Njegove su metode zapravo prilično dosadne, ali švicarski precizne.
"Nema zaobilaznog puta oko napornog rada. To treba prigrliti", rekao je jednom Federer.
A taj naporni rad u njegovom se slučaju iskazuje u preskakanju užeta, radu s medicinkom, vježbama za koordinaciju ruke i oka, čunjevima, rastezljivim trakama i minitrampolinu na kojem balansira na jednoj nozi dok udara voleje.
Sve ostalo je maksimalno organizirano sa svrhom pa tako često zimske pripreme ima u pustinjskoj klimi Dubaija kako bi lakše podnosio visoke temperature na početku sezone u Australiji. Jede tanjur tjestenine dva sata prije meča jer se zasiti, a ne prejede. Njegovi treninzi vrhunac su teniske funkcionalnosti i baziraju se na radu s reketom, kondiciji i ubrzavanju reaktivnosti. Sve ostalo svodi se na rekuperaciju i odmor pa tako Federer spava čak 10 sati na dan.
Tom Brady
Kroz prizmu treninga, prehrane i sportskog načina života Tom Brady je oličenje savršenstva, u tolikoj mjeri da su genijalci iz South Parka jednu epizodu bazirali na tezi da je njegov mikrobiom toliko kvalitetan da je njegov izmet ljekovit.
Svoje tajne nazvao je metodom TB12, a dio njih je otkrio u knjizi TB12 metoda: Kako održati vrhunske izvedbe tijekom cijelog života iz 2017. godine. Metoda se sastoji od 12 principa, od kojih je najvažnija fleksibilnost. Brady vjeruje da su dugački, mekani mišići funkcionalniji od kratkih i tvrdih, stoga radije vježba s rastezljivim trakama nego s utezima i podvrgava se intenzivnim masažama kako bi ih opustio. Zahvaljujući elastičnosti mišića, skoro i ne osjeća bol kad dobije snažan udarac jer se sila tako rasprši po cijelom tijelu.
"Guraš tijelo do krajnjih granica, ali moraš ga tako istrenirati da se zna nositi s tim granicama", objašnjava legendarni quarterback svoju filozofiju.
Brady se većim dijelom godine hrani isključivo veganski, ali nevjerojatno pažljivo bira namirnice, a omiljene su mu bijele mrkve i listovi maslačka. Zimi u prehranu ubacuje i meso uoči doigravanja, kako bi povećao agresivnost. Svakog dana pije do 25 čaša vode, a svaka je obogaćena elektrolitima, ali nikad nije popio kavu.
Rano ide na spavanje, već oko 20:30 sati, a budi se u 5:30. Redovito i meditira, a svakog dana na tabletu igra brojne igrice, što mu pomaže u održavanju koncentracije, poboljšanju memorije i brzini razmišljanja, što su redom odlike vrhunskog quarterbacka. Povrh svega, Brady spava u posebnoj pidžami koja uz pomoć biokeramičke tehnologije "zdravim zračenjem" pomaže u regeneraciji mišića.
Dražen Petrović
Jedan od razloga zašto Dražen Petrović ima mitološki status njegov je totalni fanatizam u treningu, kako tehničkom, tako i kondicijskom.
"Talent sam respektirao do 16. godine. Nakon toga, priklonio sam se teškom radu", jedan je od njegovih najpoznatijih citata, na koji se dobro naslanja onaj o pet posto talenta i 95 posto rada.
Kad je počeo igrati košarku, zvali su ga Kamenko zbog užasnog šuta. A danas ga se svi sjećaju kao jednog od najubojitijih šutera u povijesti. Na njemu je posebno radio u vojsci, kad ga je izvježbao do savršenstva.
Znao je na dnevnoj bazi ispucati i 900 šuteva, sa sprinterskim dionicama između, kako bi u svakoj idućoj seriji šutirao što umorniji. "Ubijao" se treningom, ali s dobrim razlogom jer je htio postići da mu treninzi budu naporniji od utakmica, koje bi onda igrao lagano i s guštom.
Na bazičnim pripremama na trčanje bi išao sa skrivenim utegom kako bi si povećao opterećenje. Obožavao je trenirati kondiciju, samo mu do snage nije bilo stalo sve dok nije došao u NBA ligu, kad je shvatio da bez nje ne može tek tako opstati. Danny Ainge, njegov suigrač iz Portlanda u tom razdoblju, pričao je da je Dražen vrijeme između dva treninga znao kratiti pedalirajući na sobnom biciklu.
LeBron James
LeBron James već je godinama simbol vrhunske dugovječnosti u sportu. Ima 35 godina, krajem srpnja nastavit će svoju 17. NBA sezonu, a s tolikom minutažom u nogama većina košarkaša već je u mirovini ili je neprepoznatljiva u odnosu na nekoliko godina ranije.
A James je i dalje najbolji na svijetu u onome što radi, a to može zahvaliti nevjerojatnoj radnoj etici i posvećenosti radu i treninzima. Procjenjuje se da svake godine James troši čak milijun i pol dolara samo na brigu o tijelu. Kod kuće ima i laboratorij s timom znanstvenika koji mu pomažu da ostane u top formi, a među njima su bivši specijalac, stručnjak za oporavak, osobni kuhar i maser...
"Mnogi misle da je to velik trošak, ali zapravo se radi o ulaganju jer mu je taj trošak omogućio da na dulje staze zaradi puno više", objasnio je LeBronov bivši suigrač Mike Miller.
James koristi krioterapijsku komoru, ledene kupke, elektrostimulaciju te pije pića bogata elektrolitima. Na učestalim letovima nosi kompresijske majice i tajice kako bi pospješio protok krvi. Njegova je filozofija "odmor i oporavak prije svega", ali čak i dok sjedi, posvećen je tijelu, pa odmah nakon utakmice namače stopala u posudi s ledom te drži goleme ledene obloge na koljenima.
Njegov režim treninga sastoji se od "supersetova" koji minimaliziraju razdoblja odmora kako bi dobio što više snage i povećao izdržljivost. Treninzi su kraći, ali brutalniji, a prije njih dovoljno mu je pet minuta zagrijavanja na pokretnoj traci. Ima petodnevni program koji se sastoji od drukčijih vježbi svakog dana, ali one ne uključuju skoro nikakvu tehnološku pomoć, nego se svode na većini dostupne sprave poput bicikla i užeta za preskakanje.
Wayne Gretzky
Hokej na ledu fizički je vrlo zahtjevan sport i u njemu uglavnom nema puno mjesta za sićušne igrače. A možda najbolji svih vremena, Wayne Gretzky, u NHL je stigao s jedva 70 kg raspoređenih na 183 cm visine. Unatoč svojoj genijalnosti, i on je morao nabiti snagu.
No njegova briljantna karijera prije svega je posljedica natprirodnog talenta i treninga snage koji su mu omogućavali da se nosi s izazovima učestalog primanja udaraca u tijelo. Nije bio ni posebno brz ni fizički impozantan, "samo" genijalan.
Štoviše, njegove prehrambene navike trebale bi srušiti mit o zdravoj i pažljivoj prehrani jer su zbog njih nutricionisti dobivali živčane slomove. Iako kaže da mu je otac usadio navike o zdravoj prehrani i važnosti odmora, on je prije svake utakmice smlatio po četiri hot doga s lukom i senfom i sve zalio dijetnom kolom. Govorio je da mu takav obrok daje snagu na utakmici i omogućuje mu da ne ogladni, a kolu je objasnio efektom koji na druge imaju energetska pića.
Najvažnija faza njegova treninga uopće nije uključivala tjelovježbu, nego se više ponašao kao trener. Od malih nogu, još kao četverogodišnjak, gledao je utakmice s olovkom i papirom, bilježio kretanje i ponašanje paka u igri te pronalazio uzorke. Tako je naučio razmišljati unaprijed i predviđao gdje se treba postaviti da bi pak došao do njega. Upravo to snalaženje u prostoru bilo je njegovo najjače oružje.
Mirko Filipović
Najopasnije borilačko oružje Mirka Filipovića bio je lijevi "high kick". Otuda je i nastala čuvena krilatica: "Desna noga - bolnica, lijeva noga - groblje." Stvaranje tog čuvenog udarca počelo je u staroj garaži, koju je tek jedan zid dijelio od svinjca. Tu bi Mirko udarao improviziranu vreću napravljenu od šatorskog krila, napunjenu piljevinom i pijeskom.
Cro Cop je tijekom svoje karijere naizmjenično kombinirao borilačke treninge i treninge snage. Jedan dan bi imao borilački trening, dok bi drugog dana radio na snazi. Tako bi se tijelo zaželjelo treninga. Tri dana tjedno radio bi borilačke treninge, i to navečer, a istim danima bi ujutro odradio lakši trening. Dva puta tjedno bi radio treninge snage, dok bi preostala dva dana odmarao.
"S tri borilačka treninga ćete pokriti sve potrebe i više napredovati, bit će veći gušt nego da se ubijate svaki dan, jer tijelo i psiha trebaju odmor", govorio je Mirko.
Naglašavao je da su prehrana i odmor, uz trening, neizostavni faktori uspješnog sportaša. Kada je u pitanju prehrana, savjetovao je više manjih obroka i mnogo voća. Također je isticao da je "puno opasnije biti pretreniran nego neutreniran" te da se "može super trenirati i super odmarati, ali da sve pada u vodu ako je prehrana nikakva".
Nakon što je završio karijeru zbog moždanog udara, Mirko i danas neumorno trenira. "To je moja najveća droga i tako će ostati dok sam živ", rekao je za Index.
Cristiano Ronaldo
U svijetu nogometa Cristiano Ronaldo je sinonim za treninge i perfektan fizički izgled. Portugalac je zahvaljujući individualnim treninzima i zdravoj prehrani uspio ostati na najvišoj razini bez obzira na to što je u veljači proslavio 35. rođendan.
Za Ronalda se vežu brojne anegdote njegovih suigrača. Od toga kako je nakon odigranih utakmica svejedno išao u teretanu, do toga kako je dva tjedna trenirao stolni tenis samo kako bi se revanširao Riju Ferdinandu zbog poraza. Sve anegdote ukazuju da se radi o sportašu koji ima neutaživu želju za pobjedom i stalnim napretkom.
Juventusov superstar šest puta dnevno jede i događa se da, pored noćnog sna u trajanju od osam sati, čak pet puta na dan spava. Njegova prehrana sačinjava najviše riblje i pileće proizvode. Ronaldov režim obuhvaća i redovno plivanje, kao i korištenje krioterapije, odnosno terapije ledom.
Što se tiče treninga, on je sačinjen od raznih vježbi koje stimuliraju cijelo tijelo i koriste njegovim nogometnim sposobnostima. Navodi se da Portugalac trenira tri do četiri sata dnevno pet puta tjedno pri čemu stalno fokus stavlja na različite grupe mišića.
Floyd Mayweather
Neporaženi boksač Floyd Mayweather ima specifičan način rada u odnosu na ostale vrhunske sportaše. On je također poznat po velikoj količini rada, ali razlika je u tome što je njegov raspored nerijetko vrlo kaotičan.
"Borci imaju svoj režim, svoj raspored, ali ja nisam takav. Ostanem budan do kasno i trčim u svojim timberlandicama, s hlačama, majicom kratkih rukava, bilo čim", kazao je jednom prilikom.
Oni koji ga bolje poznaju kažu kako se nikad ne zna kada će trenirati, ali da zato kada trenira, to čini brutalno. Njegovi treninzi znali su trajati i po pet sati nakon čega bi odlučio trčati po 15 kilometara. Posebno je volio trenirati u ranim jutarnjim satima, jer tako bi stvarao psihološku prednost - radio bi dok protivnici spavaju.
Kao što nema precizan raspored po pitanju treninga, identično je i s prehranom. Uposlio je kuharicu koja mu je dostupna 24 sata svakog dana u tjednu. Događalo bi se da i nju pozove u tri ujutro i naruči jelo. Naravno, odlično ju je i plaćao - tisuću dolara po obroku.
"Držimo se zdrave hrane, organske, s mnogo proteina. Ali isto tako on ima svoje trenutke kada ide u Burger King ili McDonald's. Njegovo tijelo je poput stroja, može jesti bilo što i opet pružiti izvedbe kakve pruža", kazala je kuharica Quiana Jeffries.
Michael Phelps
Najuspješniji plivač svih vremena Michael Phelps, pored ogromne količine treninga i pravilne prehrane, pokazao se kao osoba sposobna nadjačati veliku depresiju koja ga je mučila.
"Kada dođete do najniže točke u svom životu, mislim da ste otvoreni za mnoge stvari, da pokušate nešto promijeniti i vratiti se na pravi put. Odustajao sam...", kazao je Phelps koji je veliku inspiraciju pronašao u knjizi Život vođen sa svrhom.
Nakon takve krize ponovno je osvajao olimpijska zlata, a treninzi koji su ga vodili tome trajali su po šest sati. Dnevno bi plivao po četiri sata, dok je preostalo vrijeme predviđeno za trening provodio uglavnom u teretani. Pošto je dugotrajno plivanje znalo biti dosadno, slušao bi muziku preko vodootpornih slušalica. Tijekom najvažnije faze treninga navodno bi za jedan tjedan preplivao minimalno 80 kilometara.
Da bi nadoknadio svu potrošenu energiju tijekom treniranja, Phelps je dnevno unosio od osam do 10 tisuća kalorija, a njegovi treneri smatraju da bi tjedno gubio od oko dva do četiri kilograma kada ne bi unosio tu količinu kalorija. Ogroman broj kalorija unosio bi konzumiranjem energetskih napitaka.
"Jedem, spavam i plivam. To je sve što radim", kazao je još 2008. godine u kojoj je osvojio čak osam zlatnih olimpijskih medalja.
Lance Armstrong
Lance Armstrong, bivša biciklistička zvijezda, ukaljao je svoju karijeru zbog dopinga, ali unatoč tome, njegov rad na sebi može poslužiti kao primjer. Uz iscrpljujuće treninge Armstrong je došao do toga da njegova maksimalna potrošnja kisika iznosi 83,8 ml/kg/min, što je skoro za duplo više od prosjeka koji iznosi 45. Također, njegovi otkucaji srca po minuti tijekom mirovanja kretali su se od 32 do 34 otkucaja, a kod većine ljudi prosjek iznosi 60.
Najveća tajna njegova rada vjerojatno leži u praćenju anaerobnog praga. Naime, on bi tražio najveći intenzitet rada prilikom kojeg mišići recikliraju laktate jednakom brzinom kao što se oni proizvode. Tako bi uvijek težio tome da ne prelazi anaerobni prag.
"Ako je ovo vaš prag, onda je svrha da ga podižete, a ja vjerujem da je jedini način da ga podignete tako što trenirate ispod tog praga. Ako trenirate iznad, onda će taj prag spasti", govorio bi uz gestikulacije rukama.
Njegovi treninzi trajali su od dva pa čak do osam sati. Pored vožnje bicikla, radio je i u teretani gdje se obično fokusirao na donji dio tijela. Izbjegavao je plivanje, jer je osjećao da bi tako dobio na tjelesnoj masi, a to mu nije odgovaralo. Na svakom od treninga pomno su se pratili otkucaji njegova srca, broj intervala, ritam rada i količina rada.
"Lance je skoro stalno u aerobnoj zoni. Kada napada, tada pređe u anaerobnu zonu, a svi ostali su već bili u toj zoni", opisivao je njegov trener Chris Carmichael.
Zlatan Ibrahimović
Kod Zlatana Ibrahimovića nisu toliko poznati detalji o točnim vježbama i prehrani koju koristi, ali je sigurno da Šveđanin itekako pazi i na trening i na prehranu.
O tomu najbolje svjedoči činjenica da je kao 35-godišnjak u Manchester Unitedu pretrpio jednu od najtežih ozljeda u sportu, rupturu križnih ligamenata, a onda se sedam mjeseci kasnije vratio na teren iako se previđalo da će oporavak trajati devet mjeseci. Kasnije je prešao u MLS i sve oduševio. Potom je ove zime stigao u Milan gdje također pokazuje klasu, iako je napunio 38 godina.
"Morfologija, kvaliteta kostiju i mišića, sve je toliko dobro. On je jedan od najvećih sportaša koje sam dodirnuo, u nevjerojatnom je stanju", kazao je doktor Freddie Fu nakon što ga je operirao.
Ibrahimović nije uvijek bio toliko predan treninzima i prehrani, ali je vremenom postao svjesniji koliko je sve to važno. Primjerice, u Ajaxu nije uopće toliko pazio što jede, da bi 2014. godine tijekom boravka u PSG-u tražio od kluba da promijeni kuhare. Klub mu je ispunio želju i doveo dva nova chefa. Također, kako je stario, sve više je pazio na kvalitetno zagrijavanje prije treninga, a i to mu je nekada bilo jako dosadno.
Poznato je da Ibrahimović uz sebe skoro stalno ima nutricioniste, doktore i fizioterapeute. Uostalom, ne bi mogao toliko dugo trajati na najvećoj razini da nije posvećen svom tijelu.
Ivica i Janica Kostelić
Filmsku priču zbog neprestanih treninga ispisali su Ivica i Janica Kostelić koji su do svjetskih i olimpijskih medalja u skijanju stigli trenirajući pod budnim okom svog oca Ante. Popularni Gips svoju djecu je od malih nogu vodio po planinama, gdje su u nedostatku novca često spavali u šatoru. U takvim uvjetima Ivica i Janica pomicali su granice svojih mogućnosti i kasnije krenuli u pohod na najveće titule.
"Trenira se dosta. Dođeš ujutro u osam, počnemo skijati oko devet i skijamo do 12 sati. Potom sat vremena odmorimo i onda opet do 15:30 ili 16 sati, ovisno o tome koliko radi žičara", pričala je Janica još u tinejdžerskim godinama.
Gips je znao da se određene sposobnosti moraju razvijati točno u određenoj životnoj dobi. Zbog toga je posuđivao novac kako bi njegova djeca na vrijeme radila na koordinaciji, eksplozivnoj snazi i agilnosti.
Ivica Kostelić u životnom intervjuu za Index prije dvije godine objasnio nam je fenomen šampionske obitelji koja je od spavanja u šumi stigla do svjetskih vrhova. Od Kostelića su učili Amerikanci i Švicarci, nikome nije bilo jasno kako su to postigli. Kome bi, uostalom, osim Gipsu Kosteliću, koji je radio kao rukometni trener u Borovu Naselju, palo na pamet da usred ravne Slavonije pronađe neko brdašce i Ivici i Janici napravi skijašku stazu?
Na pitanje je li nezamisliv tempo treninga i brojne operacije osjećao kao mučenje, Ivica nam je kazao:
"Iskreno, mislim da je tako u svim granama života koje zahtijevaju vrhunski rezultat. Da bi postigao nešto vrhunsko, moraju se poklopiti razne stvari. Mi smo funkcionirali u sportu u kojem su dvije glavne stvari novac i snijeg. Nismo imali ni jedno ni drugo. Osim toga, postoje i druge prepreke, a najveća je sustav. Sustavi su uhodani, imaju novac, snijeg, resurse, ljude, infrastrukturu. Mi smo pobijedili sustav, zato nas ljudi u svijetu prepoznaju i pitaju kako je to moguće"
Dolazak na najveću razinu, međutim, nije jedino što fascinira kod Ivice i Janice. Jednako je fascinantno i to kako su se vraćali nakon ozljeda ligamenata. Iako se predviđalo da se Janica treba oporavljati minimalno devet mjeseci, Gips je u velikoj tajnosti samo 52 dana nakon operacije dopustio Janici da stane na skije, čisto da osjeti snijeg.
Nakon toga krenuo je veliki povratak kakav se rijetko viđa - 10 mjeseci nakon operacije u svojoj prvoj vožnji Janica je odmah pobijedila.
"Treba se vratiti nekih osam godina unatrag, da se vidi kako smo trenirali i što smo radili, jer da bi se došlo do takve tehnike, treba se dugo vježbati. Neki će reći naporno vježbati, ali ja ne bih rekao. Ne treba toliko naporno vježbati koliko treba biti ustrajan u tome", kazao je Gips nakon povratka.
Ivica nam je objasnio da on i Janica nikada ne bi uspjeli da nisu trenirali zajedno.
"Janica i ja ne bismo postojali da nismo bili zajedno. Imao sam priliku trenirati sa sportašicom koja je 'out of space', danas u skijanju više nema takvih, a ona je cijeli život imala šansu trenirati s muškarcem. Ona je radila sve isto kao ja, trenirala je jednako teško. To je bila tatina fora, znao je da su žene biološki izdržljivije i da trebaju trenirati jednako ili više od muškaraca. Gips je jednom kazao da djeca od 12. do 14. godine mogu napraviti apsolutno sve, da je to razdoblje kada su najizdržljivija. Predsjednik američkog skijaškog saveza prošli vikend u St. Moritzu tražio je od Gipsa da im održi predavanje o razvoju i metodama treninga koje bi oni mogli implementirati. Tata im je organizirao predavanje u našem apartmanu. Vjerujem da se cijela naša karijera naslanja na treninge koje smo odradili u toj dobi, tu smo dobili prednost koju kasnije ne možeš nadoknaditi", rekao je za Index.
Michael Schumacher
Legendarni vozač Formule 1 Michael Schumacher, koji je već godinama u komi, bio je poznat po fanatičnom pristupu prema fitnesu. Provodio bi sate u teretani gdje se najviše fokusirao na vježbe izdržljivosti te razvoj mišića oko trupa i zdjelice.
Svojim radom bio je potpuno drugačiji od konkurenata, a mlađim vozačima postavio je nove standarde. Kada se kao 40-godišnjak vraćao u Formulu 1, trenirao je po šest sati dnevno s namjerom da poboljša fizičku snagu, reakciju, koordinaciju i fleksibilnost. Svakodnevno je provjeravao stanje svog srca i krvi.
Budući da je snaga vrata od iznimne važnosti za vozače, Schumacher je sebi osigurao posebnu spravu na kojoj je jačao svoj vrat, a omogućavala mu je i posebne vježbe za jačanje ruku.
Osim treninga koji su se sastojali od vožnje bicikla, plivanja i rada u teretani, ogromnu pažnju posvećivao je i prehrani. Navodno je prilikom jednog intervjua svakih 45 minuta njegov nutricionist dolazio i davao mu probranu hranu.
"Želim biti 200 posto fizički spreman. Čak i na kraju utrke želim imati nešto u rezervi. Ne želim se osjećati umorno ni u jednom trenutku, jer to bi utjecalo na moje sposobnosti da vozim bolid do limita", govorio je Schumacher.