MANCHESTER United je potvrdio da će ulogu trenera prve momčadi sljedeće sezone preuzeti dosadašnji trener Ajaxa Erik Ten Hag. On će biti deveti čovjek na trenerskoj klupi koji će pokušati izvesti engleskog velikana iz sjene mandata legendarnog Sir Alexa Fergusona.
Na klupu su nakon Fergusona sjedala razna imena, od povijesno uspješnih trenera do trenera početnika, no nitko od njih nije uspio vratiti United u vrh svjetskog nogometa. Nije to bila samo njihova krivica, štoviše, najveći problemi kluba i dalje se nalaze u strukturi iznad pozicije trenera koja, blago rečeno, nema pojma o stvarima koje se događaju na terenu te, da bi stvar bila još gora, ne mari za navijače.
Bez ikakve dileme, preuzimanje kluba u stanju u kakvom je trenutno Manchester United mora biti jedan od najvećih izazova u nogometu. Ralf Rangnick i Erik Ten Hag pokazali su se najhrabrijima i prihvatili ga.
Prvi bi, kao idejni začetnik cijelog jednog nogometnog stila te uspješnog nogometnog kolektiva kakav je Red Bull, trebao svojim savjetima srediti sportsku politiku i stručni stožer, dok bi drugi trebao urediti stvari na terenu.
Teško je reći tko ima više posla pred sobom, no pogledamo li dubinu problema u Unitedovom kadru i kako se oni odražavaju na teren, ne bi bilo pogrešno nazvati Ten Hagov zadatak nemogućom misijom ako se ne uredi struktura iznad njega i da mu pravu podršku.
Osnovni elementi igre
Nerijetko se za United može čuti da je najgore trenirana ekipa gledajući kvalitetu individualaca. Ta teza ima uporište u stvarnosti. Počnemo li analizirati osnovne elemente igre Uniteda, primjerice standardne situacije ili - kolokvijalno - prekide, koji se najlakše simuliraju na treningu, odmah nailazimo na probleme.
United je ove sezone primio šest golova nakon prekida, što je sasvim dobar učinak. S druge strane, zabio ih je tek šest. Oduzmemo li primljeno od zabijenog - na nuli je. Vrhunske ekipe poput gradskog im rivala, Liverpoola ili Bayerna, kada im se od postignutih golova iz prekida oduzmu primljeni, su na učinku od +10 do +15. Ostatak ekipa s vrhova tablica liga Petice je uglavnom na učinku od +5 do +10.
Porazno je da ekipa sa skakačima kao što su Ronaldo, Maguire, Varane, Cavani i nekoliko dobrih izvođača prekida nema utreniran ni jedan mehanizam po uzoru na elitne ekipe kojim bi tijekom sezone prikupila par laganih golova i izborila pokoji bod više “ni iz čega”.
David De Gea
Pogledamo li neke naprednije elemente igre te statistiku Unitedovih pojedinaca, tek tada dolazimo do dubine horora koji se događa na terenu. Primjerice, vratar David De Gea ove sezone obranio je nekolicinu teških udaraca koje drugi vratari ne bi mogli obraniti. Napredna statistika kaže da je spasio United barem osam dodatnih primljenih golova, po čemu je treći najbolji vratar Europe.
Kod golmana je najlakše primijetiti upravo obrane, stoga je potpuno jasno zašto se u javnosti mogu čuti mišljenja da je De Gea najbolji obrambeni vratar na svijetu te najbolji igrač Uniteda ove sezone. Njegov problem leži u manje vidljivim detaljima, u tome što je među najgorim golmanima Europe u svim elementima igre osim u branjenu udaraca.
Obrambeno je najveći De Gein problem što je uvijek zalijepljen za gol-liniju. Gotovo nikada ne izlazi na ubacivanja, kamoli izvan šesnaesterca. Sve obrambene zadatke osim branjena udaraca s linije ostavlja stoperima.
Kombinacija njegove statičnosti i relativno sporih stopera stvara velike probleme Unitedovom presingu jer zbog nje ne može držati visoko posljednju liniju, što mogu City, Liverpool i Bayern koji iza leđa svojih stopera imaju još jednog dodatnog - Edersona, Alissona ili Neuera.
U izgradnji napada stvar je još gora. Od svih vratara s više od 900 minuta u ligama Petice, De Gea najmanje pokušava dodati nogom po utakmici. Jednostavno rečeno, on je igrač manje u posjedu u 2022. godini, kada je vratar jedan od glavnih odgovora na protivnički visoki presing.
De Gea svojim obranama konstantno izvlači teške udarce koji bi kod drugih vratara vjerojatno završili u mreži, no toliko limitira ekipu u ostalim elementima igre da je legitimno postaviti pitanje je li uopće koristan za ekipu koja želi dominirati terenom. Unitedov kadar pun je takvih igrača, koji jednim dobrim elementom igre nakratko mogu zamaskirati sve ostalo negativno što donose na teren.
Vezna linija
Na problem Manchesterove izgradnje napada nadovezuje se vezna linija koju u 4-2-3-1 formaciji najčešće čine Scott McTominay i Fred. Obojica posjeduju određene kvalitete koje kroz sezonu mogu doprinijeti igri Uniteda, ali u suštini nisu dovoljno dobri za prvu postavu ekipe koja ima ambicije za vrh bilo kojeg natjecanja.
U posjedu su čisti prosjek kada se govori o progresivnim akcijama s loptom. Jednostavno ne mogu konstantno pomicati loptu prema protivničkom golu kao što to rade vrhunski veznjaci koji redom igraju u najvećim rivalima. Najbolji veznjak Uniteda tog tipa je i dalje Nemanja Matić koji je jedva skupio 1000 minuta ove sezone.
Fred i McTominay ni u obrani nisu kompatibilni. Kao par nisu dovoljno pozicijski odgovorni jer često iskaču sa svojih pozicija i ostavljaju obrambenu liniju na širokom prostoru. Da bi funkcionirali, potrebna im je nova, mlađa verzija Nemanje Matića s kojom će igrati u paru te pozicija zadnjeg veznog mora biti prva na listi prioriteta kod ulaznih transfera.
Presing
Nakon prekida, vratara te manjka progresije duž cijele obrambene i vezne linije, četvrti element igre koji limitira United da postane vrhunska moderna ekipa je presing. Manchester je tijekom prošle sezone, kada je završio na drugome mjestu Premier lige, bio solidna presing ekipa na čelu s napadačem Edinsonom Cavanijem, iako je i tada bilo puno mjesta za napredak.
Ono malo dobrog visokog presinga ugasio je dolazak Cristiana Ronalda koji je obrambeno najneaktivniji napadač u ligama Petice. Iako njemu idu ogromne zasluge za slab presing napadačke linije, Ronaldo nije isključivi krivac. Nisu u tome značajno bolji ni ostali napadači i krila koji igraju značajan broj minuta.
Skalirano prema posjedu lopte, od 98 ekipa u pet najjačih europskih liga, Manchester se po osnovnim kategorijama presinga nalazi na 68. i 66. mjestu, dok su gotovo sve moderne vrhunske ekipe na vrhu. Za ekipu koja želi imati posjed i kontrolirati utakmice podaci s grafike iznad su poražavajući.
Ten Hag kreće od nule
Ten Hagov Ajax je ekipa koja nema ni jedan od gore navedenih problema, Ajax je zapravo nešto potpuno suprotno. To je nevjerojatno ofenzivno dominantna ekipa koja igra visoki presing dokle god igrači mogu stajati na nogama, a vratar aktivno sudjeluje u izgradnji napada. Zabijaju gotovo tri pogotka po utakmici, 76% svih dodavanja odigraju u protivničkoj trećini, a posjed prosječno osvajaju dalje od vlastitog gola nego City i Liverpool.
Zbog svega navedenog Ten Hag je iz Unitedove perspektive najbolji izbor od ponuđenih opcija. Tijekom gotovo pet godina u Ajaxu pokazao je da može stvoriti kompetitivnu ekipu na europskoj razini koja istovremeno igra atraktivan, moderan nogomet, usprkos limitima koji dolaze s malim tržištem kao što je Nizozemska.
Međutim, Manchester nema ni jedan prateći sustav koji ima Ajax. Gotovo svi dijelovi Unitedove slagalice - skauting, medicina, analitika i akademija - zaostaju za najvećim rivalima te im je potrebna potpuna rekonstrukcija.
No od svih rekonstrukcija koje United mora odraditi, a koje su u Rangnickovom opisu posla, za kratkoročni uspjeh kluba i Ten Hagov kontinuitet na klupi najbitnija će biti rekonstrukcija igračkog kadra.
Najbolji igrači, poput Ronalda i De Gee, ne uklapaju se u sustav po kojem je Ten Hag postao prepoznatljiv, dok gotovo svi ostali u ovome trenutku jednostavno nisu dovoljno dobri ako je konačni cilj borba za vrh Premier lige.
Koliko igrača, kojeg profila i kojim novcem treba dovesti da bi Ten Hag mogao implementirati svoj nogomet, pitanje je za milijun dolara na koje uprava s Rangnickom na čelu vjerojatno nije spremna odgovoriti jer trenutno nema ni funkcionirajuću skautsku službu.
Zbog takvih stvari nemoguće je predvidjeti kada će se (i hoće li se uopće) rezultati dovođenja Rangnicka i Ten Haga vidjeti jer, prema svemu što imamo prilike gledati od Uniteda proteklih sezona, oni kreću od apsolutne nule.