"SITUACIJA u Partizanu je očajna. Velikan svjetskog vaterpola i jedan od najvećih klubova svih vremena nikad nije bio u goroj situaciji. Partizan je baza srpskog vaterpola, institucija, jedini pravi klub i on nama pred očima propada. Premda se nadam da će se nešto promijeniti nabolje, nisam optimist jer iz godine u godinu svjedočimo da je situacija sve gora i tužnija.
Klub je dotaknuo dno i ta je situacija glavni uzrok lošeg stanja u srpskom klupskom vaterpolu, a strah me i za budućnost srpskog reprezentativnog vaterpola. Strah me što će biti nakon OI-ja u Parizu 2024.'', u intervjuu za Index prije tri godine rekao je jedan od najboljih vaterpolista svih vremena, Andrija Prlainović.
Proročanske Prlainovićeve riječi
No, tada prilično defetistički nastrojen Prlainović je pogriješio kad je rekao da pad srpskog vaterpola očekuje tek nakon Pariza. Naime, on se dogodio odmah nakon Igara u Tokiju prije dvije godine i situacija je iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, sve lošija i poraznija.
Taj smo razgovor vodili nakon iznenađujućeg poraza Srbije u četvrtfinalu Eura u 2020. u Budimpešti od Španjolske. Godinu dana ranije tadašnji izbornik Dejan Savić dopustio je nekolicini senatora da preskoče ''nevažno'' svjetsko prvenstvo u Južnoj Koreji 2019. i dođu spremni u Tokio 2020. (zbog korone su Igre pomaknute za iduću godinu). kako bi na Igrama zlatom zaključili jedno od najljepših poglavlja u povijesti sporta općenito.
Srbija je od 2012. do 2021. osvojila tko zna koliko zlata na najvećim svjetskim natjecanjima, ima dva uzastopna olimpijska i čak četiri europska zlata. Moć Srbije na svojoj je koži više puta osjetila i reprezentacija Hrvatske koja je u finalu SP-a u Kazanju 2015. i finalu Igara u Riju 2016. doživjela katastrofalne poraze. Dominaciju Srbije u vaterpolu u posljednjih 15 godina možemo eventualno usporediti s onom Francuske u rukometu od 2008. do 2014.
Nakon obrane olimpijskog zlata neviđeni pad, a sve zbog jednog čovjeka
Eksperiment s odmaranjem najboljih veterana je u Tokiju uspio, Srbija je preko Španjolske u polufinalu i Grčke u finalu stigla do obrane zlata, a nakon turnira od reprezentacije se oprostilo nekoliko igrača koji su obilježili ovaj sport u prethodnoj dekadi. Kapetan Filip Filipović, Andrija Prlainović, Milan Aleksić, Gojko i Duško Pijetlović i Stefan Mitrović tog su dana u Japanu odigrali svoju zadnju utakmicu za Srbiju.
Pad se očekivao, svaka smjena generacija je bolna, no ni najveći pesimisti u Srbiji nisu mogli ni sanjati da će ekipa koja je do jučer bila sinonim za pobjede i zlata doslovce preko noći postati kanta za napucavanje te žrtva sulude igre tamošnjih moćnika, od kojih je onaj najveći i najodgovorniji za zlo doba srpskog vaterpola zapravo bio jedan od najvećih igrača u povijesti i vjerojatno najbolji strijelac svih vremena - Aleksandar Šapić.
Šapić se nakon kraja veličanstvene sportske karijere nije mogao pomiriti da će preko noći postati običan smrtnik, i dalje je želio biti netko i nešto, faca s naslovne strane i idol nacije, samo sve što je napravio po tom pitanju bilo je pogrešno. Osoba bez jasnog stava i mišljenja o bilo čemu preko politike je želio nastaviti ono što je završio u bazenu.
Problem je bio što je debelo precijenio svoje kognitivne i bilo kakve sposobnosti i najbjednijom političkom prostitucijom postao je predmet zajebancije u srpskoj javnosti, onoj kojoj Vučić i njegova mašinerija i dalje nisu isprali mozgove ili ih jednostavno kupili.
Šapića političara su voditelji najgledanijih TV emisija u Srbiji često zvali u goste jer su znali da će ga bez prevelikog truda natjerati da u eteru pokaže tko je i što je - bivši veliki sportaš koji se nije mogao pomiriti s činjenicom da je vrijeme slave prošlo i gotovo sve što je u tim situacijama napravio ili izgovorio, danima kasnije bili su predmeti ismijavanja u susjedstvu.
Čak je pokušao plagirati doktorat na nekakvom opskurnom, poluilegalnom fakultetu, ali je odustao od te bedaste ideje kad su mediji nanjušili što planira. Po svaku cijenu se želio uklopiti u građansku elitu ne shvaćajući da tom rangu nikad nije i nikad neće pripadati.
Najveći problem je što su to svi u Srbiji shvatili osim njega, koji je i dalje živio one dane kad je u zadnjim sekundama zabijao golove za zlatne medalje ne shvaćajući da su ta vremena odavno prošla i da nije više Šapke Nacionale, nego politički analfabet koji blage veze nema što radi.
Koliko je Šapić u svojim deluzijama izgubio tlo pod nogama, najbolje pokazuje komentar njegovog bivšeg reprezentativnog kolege i zlatnog srpskog vaterpolista Danila Ikodinovića, koji se na samu ideju da veliki šuter postane gradonačelnik srpske metropole jednostavno počeo smijati.
Šapić je bio jedan od najvećih ikad, a sad uništava srpski vaterpolo
Nekadašnja legenda, a danas besramni politički konvertit te kontroverzni i brojnim aferama isprljani gradonačelnik Beograda dao je zeleno svjetlo da se višestruki prvak Europe i rasadnik talenata Partizan eutanazira i na umjetan način je pokušao stvoriti ''Dream Team''iz Novog Beograda.
Šapić je uz pomoć neizbježnog ''ljubitelja sporta i nesebičnog mecene'' Aleksandra Vučića u Novi Beograd utukao toliko novca da je pri tome porušio sve rekorde u svijetu tog sporta. Čak ni čuveni i bogati Pro Recco teško prati ono što radi Šapić, no rezultati mu ne prate ulaganja.
Premda je kao gradonačelnik kupio višegodišnje domaćinstvo Final 8 Eurolige, Suknov Recco je dvije godine zaredom pobijedio u finalu Šapićevu igračku, koja je ove godine od Zvezde izgubila domaći kup, a od Juga u Beogradu ispala u polufinalu Jadranske lige.
Ceh su platili najbolji domaći igrači i momci koji su trebali nastaviti tamo gdje su stali Prlainović i društvo. Dušan Mandić, junak iz Tokija i jedan od najboljih šutera današnjice, najprije je izbačen iz kluba, da bi se nakon toga povukao iz reprezentacije. Slična, možda čak i surovija, sudbina zadesila je još jednog zlatnog iz Tokija, Nikolu Jakšića.
Jedan od najboljih braniča svijeta je došao u sukob s klubom i zatražio je odlazak. U Novom Beogradu su mu, očito po napucima gradonačelnika Šapića, otvoreno rekli da može kud hoće ako im preda sumu od 150 tisuća eura.
Kako je za vaterpolo to ozbiljan novac, u Novom Beogradu su iz inata bili spremni neviđenog talenta pustiti da trune na tribini, ne vodeći računa o tome kako će se to odraziti na reprezentativni vaterpolo.
Srbija je najveća žrtva Šapićevog bahatluka
A on proživljava najgore dane od samostalnosti Srbije. Nakon poraza od Hrvatske u četvrtfinalu posljednjeg SP-a Srbija je prošlo ljeto na EP-u u Splitu doživjela dvije pljuske od kojih se do danas nije oporavila. Najprije su je Mađari u skupini razbili s nestvarnih 16:7, da bi u osmini finala ispala od slabašne Francuske.
Nakon splitske sramote otišao je trofejni izbornik Dejan Savić, a dolazak novog izbornika Uroša Stevanovića ne samo da nije donio pozitivan šok već se katastrofa nastavila, a njen posljednji, a očito ne i zadnji čin vidjeli smo ovaj vikend. Na Svjetskom kupu u Los Angelesu Srbija je u četvrtfinalu izgubila dobivenu utakmicu od domaćina SAD-a, a u razigravanju za plasman od ''velesile'' Rumunjske je primila nevjerojatnih 17 golova.
Svjetsko prvenstvo u Japanu je pred vratima, a dojučerašnja sila izgleda kao razbijena četa ljudi kojima se vaterpolo ne igra. Ponajviše zahvaljujući čovjeku koji je kao igrač bio ikona, najbolji na svijetu, ali koji je pogriješio kad je umislio da je iznad sporta koji ga je proslavio i koji se debelo precijenio. U svakom pogledu.
Žrtve Šapićeve sulude ambicije, bahatosti, ega, kompleksa niže vrijednosti i bolesne taštine su srpski vaterpolo i grad Beograd.