Rijeka je u ludom derbiju 20. kola SuperSport HNL-a pobijedila Hajduk 2:1 iako je na poluvremenu gubila 1:0. Splićani su poveli u 15. minuti golom Rokasa Pukštasa, kojeg je Livaja udarcem glavom pogodio u leđa, ali je Rijeka u nastavku okrenula. Prvo je Jorge Obregon sjajnim golom škaricama u 55. minuti zabio za 1:1, a pobjedu Rijeci donio je Lindon Selahi prelijepim volejem u 62. minuti.
Ovo je druga utakmica zaredom u kojoj je Rijeka pobijedila preokretom, a ekipa Željka Sopića sada je na vrhu tablice domaćeg prvenstva s istim brojem bodova kao i Hajduk te četiri boda i utakmicom više od Dinama. Uzbudljiv Jadranski derbi u Splitu za Index je prokomentirao Ivan Vargić, bivši golman Rijeke s tri nastupa za hrvatsku reprezentaciju.
Prvo poluvrijeme bilo je pravi derbi. Ulozi su veliki, a tek smo u prvom mjesecu pa je očekivano da ekipe oprezno ulaze u utakmicu. Ulozi su sada još naročito veći jer, kako je komentator na televiziji ispravno primijetio, Hajduk i Rijeka više se ne bore za drugo mjesto, nego za prvo.
Nismo vidjeli previše igre ili dominacije ijedne ekipe na početku. Rijeka je pokušavala pritiskati Hajdukovu zadnju liniju, a Hajduk je dugim loptama tražio Livaju, koji je u tome izvrstan. Hajduk je bio dominantan na drugim loptama, tako je osvajao prostor i kreirao polušanse. Najbolju su iskoristili i zabili, ne može se reći da taj gol nisu zaslužili.
Dojam iz drugog poluvremena mi je da se Hajduk jednostavno ugasio. Sigurno su se u svlačionici dogovorili da će tražiti drugi gol, ali to se nije vidjelo kad su izašli na teren. Rijeka je bila ta koja je gubila i trebala je malo podići linije, ali Hajduk to nije iskoristio.
Obregon je fantastično sačuvao loptu kod prvog gola. Šarlija, koji je gromada od čovjeka, bio mu je na leđima i zabiti takav gol pored takvog stopera pravo je majstorstvo. Udarac je bio stvarno neobranjiv za Lučića, mislim da ga je lopta i očešala po glavi.
Hajduk nije stvarao šanse, a Rijeci je poništen gol Gode, nakon čega je došlo do preokreta. Ako se ne varam, također nakon prekida, odnosno auta s desne strane. Selahi je stvarno fantastično poklopio loptu.
Selahi je bio standardni igrač Rijeke u jesenskom dijelu i držao je balans između zadnje linije i napada. Rijeka igra bez straha, svuda igra svoju igru i visoko izlazi na protivničke obrane, a u takvom sustavu igrač poput Selahija je jako bitan.
Sada je donio mir samom sebi. Svaki je igrač bitan, ali svaki će klub pronaći način da zamijeni jednog igrača. Rijeka je držala do principa da nitko nije veći od kluba, pa tako ni on, iako je jako bitan kotačić, što smo vidjeli i protiv Hajduka. Na najbolji mogući način mu se vratilo to što je ostao u Rijeci.
Da, obranom te bombe najvjerojatnije je donio bodove Rijeci. Sjajno je imati golmana takve individualne kvalitete. Rijeka s Labrovićem može biti potpuno mirna i ne treba tražiti nikakvo drugo rješenje. Hajduk je ove sezone dosta pobjeđivao rezultatom 1:0, a to je isto tako velika zasluga Ivana Lučića, koji je s puno vrhunskih obrana sačuvao velik broj bodova.
Nitko od njih nije bio standardni stoper u zadnje vrijeme, ali su silom prilika dobili šansu i odradili jako dobar posao s obzirom na to koliko je Livaja nezgodan za čuvanje.
Sopić najbolje zna kakve igrače ima na raspolaganju, koliko mogu i znaju. Izgleda da su i on i igrači prepoznali da vrijede, da mogu i da nisu nezasluženo na mjestu na kojem se nalaze. Ne bih rekao da je Rijeka ratnička ekipa, ima glavu i rep i zna po što je došla, i u Goricu i u Split.
Nisu gubili glavu, nego su vjerovali u sebe i ostvarili cilj - pobjedu. Sopić je u obje utakmice odlično reagirao s izmjenama, koje su u današnjem nogometu sve važnije. Kada imaš pet zamjena, možeš promijeniti pola ekipe i igrači s klupe postaju sve bitniji, što posljednje dvije utakmice Rijeke jako dobro pokazuju.
Vidjet ćemo, ali ima kvalitetu, to je neosporno.