PAMTITE li kada se prvi put u javnosti pojavilo ime Josipa Stanišića? Naravno da se ne sjećate. Osim djelatnika kluba i određenog broja skauta koji su ga imali u bilježnici samo zato što je nogometaš Bayerna, tog trenutka se ne sjeća apsolutno nitko.
Stanišić je od svoje prve pojave, tamo negdje u jesen 2018., kada su tek poneki mediji u dijaspori primijetili da neki Hrvat igra za njemačku U-19 reprezentaciju, cijelo vrijeme neprimjetan, dobri duh svih selekcija u kojima je do danas zaigrao. Uvijek tu negdje, na rubu, ali nikada s njim nitko nije ozbiljno računao. Mnogi ni sada ne računaju.
Daleko od elite
Krčeći put do današnjeg statusa, koji je i dalje marginalan, kroz Bayernove U-17, U-18 i Bayern II selekcije, ni u jednoj nije bio na popisu iznimno talentiranih klinaca. Sve one bajne skautske liste na kojima se nalaze sami dragulji, spremni da svakog trena uskoče na veliku pozornicu, bile su ispunjene bez imena Josipa Stanišića, i to s pravom. Nije slovio za posebno talentiranog nogometaša ni klinca s posebnim elitnim vještinama.
Bio je dovoljno dobar da bude tu negdje, u Bayernovim selekcijama, ništa više od toga. Neka druga imena, poput Yusufa Kabadayija, Nemanje Motike, Malika Tillmana, Jamieja Lawrencea, Lukasa Maia, Angela Stillera, Joshue Zerkzeea, Benedicta Hollerbacha i još brojnih drugih, bila su predmeti hvalospjeva i najava iznimne karijere.
U sezoni 2019./2020. igrao je za Bayernov drugi tim, koji se tada natjecao u 3. Ligi, ali ta sezona bila je obilježena ozljedama. Sljedeće sezone je nastavio igrati u istoj ligi, ali se našao na širem popisu igrača prvog tima te je odigrao 90 minuta kao lijevi bek protiv Union Berlina.
Sezonu nakon toga u široj rotaciji sakupio je 13 nastupa u Bundesligi (640 minuta), dva u Ligi prvaka (21 minutu) te po jedan u kupu i superkupu. Tada su već kolale sumnje i upitnici - kako to da jedan mladi nogometaš bez posebno istaknutih elitnih vještina uspijeva biti i dalje u kadru Bayerna? Rubno, ali još uvijek tu.
Uskače na više pozicija
U aktualnoj sezoni nastupio je u 18 utakmica u svim natjecanjima (852 minute), ali posebno valja istaknuti sedam nastupa u Ligi prvaka, od kojih čak tri u kojima je odigrao svih 90 minuta, i to protiv Intera, PSG-a i Plzena.
U proteklom periodu od Bayernovih mladih igrača na koje se računalo kao velika imena u budućnosti istaknuli su se jedino elitni talenti Jamal Musiala, Paul Wanner te u posljednje vrijeme Arijon Ibrahimović. Svi ostali talentirani Bayernovi klinci ili su završili na posudbama u niželigašima ili na posudbama u Nizozemskoj, Austriji, Italiji - u klubovima srednje ili još niže klase.
Josip Stanišić je sve to vrijeme bio tu, sakupljao minute strpljivo, i to na gotovo svim pozicijama u zadnjoj liniji, pa čak ponekad i kao defenzivni vezni, a ni to mu nije strano jer je u mlađim kategorijama često igrao i kao veznjak.
Krpao je lijevi bok, gdje je znao izgledati nedoraslo čuvajući neke od najbržih igrača Bundeslige na sebi ne baš prirodnoj poziciji i na štetu svog ugleda, jer na velikoj pozornici jedna loša utakmica može biti kobna za čitavu karijeru. No Josip je mudro šutio i prihvatio svaki zadatak koji je pred njega stavljen, bez posebne pozornosti, a konstantno ga je pratilo zrno sumnje.
Cijelo to vrijeme bilo je i za njega upita nekih klubova u Bundesligi i 2. Bundesligi, za posudbu ili transfer, kao i za brojne njegove mlade kolege, ali većina njih je na koncu i poslana negdje na kaljenje.
Talenti dolaze i prolaze, Stanišić je uvijek tu
I možda jedino tu klub nije imao nikakve dvojbe. Prošlo ljeto svi su bili složni da Stanišić ostaje jer kao takav kakav jest, univerzalan obrambeni igrač, u široj rotaciji itekako može pomoći Bayernu. A onda su došle dobre igre novopridošlog desnog beka Noussaira Mazraouija te je uz Benjamina Pavarda Stanišić možda bio tek treći ili čak četvrti izbor.
Donekle je pomoglo to što je Pavard postavio ultimatum da želi igrati samo na poziciji stopera, no zimski prijelazni rok je donio nove brige Stanišiću. Prvo je besplatno stigao još jedan univerzalac kao što je i on sam, Daley Blind, a šlag na torti bila je posudba Joaa Cancela, koji je trebao okupirati poziciju desnog beka s Mazraouijem, a po potrebi je odlično mogao zamijeniti i Alphonsa Daviesa na suprotnoj strani.
U takvoj postavci Josipu Stanišiću je preostalo vrlo malo prostora za pokoju minutu te su mu jedino mogli pomoći ozljede suigrača poput Lucasa Hernandeza, srčani problemi Mazraouija te crveni kartoni Pavarda i Upamecana.
Kako se ponekad zna dogoditi da se poklope zvijezde, tako je navedeni splet okolnosti oko kartona i ozljeda natjerao Juliana Nagelsmanna da svoj tim u vrlo važnom dijelu sezone presloži.
Joao Cancelo nije zadovoljio sve ono što je pred njega stavio Nagelsmann u specifičnom sistemu, gdje bi bilo previše otvoreno igrati s dva ofenzivna bočna igrača od kojih jedan osjetno slabo odrađuje defenzivne zadatke.
Također, Daley Blind je kratko tu i nije još pohvatao, kao ni Cancelo, sve zahtjeve Juliana Nagelsmanna, pa je jedino preostalo da u vatru baci Josipa Stanišića, koji se već sada prometnuo u zahvalnog vojnika kluba.
Univerzalnost - prednost, ali i prokletstvo
Odigrao je posljednje tri utakmice kao rutiner iza kojeg su stotine mečeva. Da bi sve bilo još zanimljivije, u svakoj od tih utakmica mijenjao je pozicije i zahtjeve u igri, kao stoper u postavci s tri natrag, što se kroz utakmicu prebacuje na postavku s četvoricom, a u fazi izgradnje napada s trojicom, gdje je posebno oduševio s nekoliko briljantnih progresivnih dodavanja koja su otvarala Bayernu prvu fazu napada.
Moglo bi se reći da njegovo iskustvo igranja više različitih pozicija ponajbolje odgovara postavci koju Nagelsmann u posljednje vrijeme koristi s trojicom stopera. Odlično barata loptom u nogama, ima sjajan pregled igre i kvalitetna dodavanja prema naprijed. Redovito ima jako puno dodira s loptom, smiren je i ne paničari, nema smušenih reakcija.
A utakmice s iznimno jakim protivnicima, poput francuske reprezentacije, protiv koje je u lipnju prošle godine zaustavio Mbappea, i ove posljednje protiv PSG-a, iako na malom uzorku, dovoljno govore da može kvalitetno odgovoriti napadima najjačih momčadi.
Bayern je uvijek slovio za klub koji momčadskim pristupom ostvaruje rezultate bez obzira na to nalazi li se u nekom trenutku u rosteru svjetska zvijezda ili više njih. Kada je momčadski pristup dolazio u pitanje, redovito su dolazili nemiri.
To se posljednje vrijeme osjeti ponajviše zbog neozbiljnog ponašanja Leroya Sanea, Sergea Gnabryja, pa i novopridošlog Cancela, koji iz nekog razloga misle da su pretplaćeni na prvu postavu i ne izvršavaju striktno naredbe trenera.
Zato je Bayern patio u nekim susretima i zbog nonšalancije pojedinih igrača zamalo prosuo važne bodove. Zbog toga je u posljednja tri iznimno bitna meča prednost dobio Josip Stanišić, a ne neki drugi kolega po zvjezdanom statusu daleko ispred njega.
Vrlo bitan djelić slagalice, vojnik kluba
I kroz cijelu povijest Bayern je redovito imao najvažnije kotačiće u igračima koji nisu bili svjetske klase, ali su igrali za tim i maksimalno obavljali sve što se zahtijevalo od njih. Zbog toga je Stanišić još uvijek u Bayernu i zbog toga su Marco Neppe, kao tehnički direktor tima i veliki stručnjak na polju analize i skautinga, i Hasan Salihamidžić, a na koncu pogotovo i Julian Nagelsmann bez ikakvog razmišljanja ostavili Stanišića u rosteru, produžili mu ugovor i odbili sve zahtjeve za transferom ili posudbom.
To ne znači da će Stanišić sada biti kao De Ligt i Upamecano ni kao Pavard. I on i klub svjesni su njegovih mogućnosti i limita, ali klub bez takvog igrača ne može dobro funkcionirati. Naprosto je bitan djelić slagalice, svjestan svoje uloge i priliku koristi na najbolji mogući način. Sve je pred njim, a on vrlo dobro zna kako to uzeti i iskoristiti.