KAD smo nakon pet kola SuperSport HNL-a objavili ljestvicu najboljih igrača u ligi prema Sofascoreu, bila je ona krcata igračima Hajduka i Dinama, koji su izjednačeni na vrhu ljestvice. No jedno se ime istaknulo u prvih deset igrača. To je bio Robin Gonzalez, kolumbijski ofenzivni veznjak, član HNK Vukovara.
Iako je njegova momčad na posljednjem mjestu na ljestvici, Robin se istaknuo odličnom statistikom, pogotovo u napadačkom dijelu. Osim što je sjajan playmaker, zabio je i tri gola. Na terenu je lako primijetiti ovog 26-godišnjaka jer je najčešće najniži. No njegov talent je izniman.
S Vukovarom je prošao dugačak i težak petogodišnji put iz treće do prve lige te postao kapetan kluba. Igrao je protiv aktualnog prvaka Rijeke i najuspješnijeg hrvatskog kluba od neovisnosti Dinama. U Hrvatsku je stigao na preporuku prijatelja iz kolumbijske amaterske lige. Na nekoliko pitanja odgovorio je za Index.
Prema ocjenama Sofascorea ušli ste među deset najboljih igrača u SHNL-u nakon prvih pet kola, iako vašoj momčadi baš i ne ide najbolje. Koliko vam znači to što su vas statističari prepoznali u dobrom svjetlu i kolika vam je to motivacija?
Naravno da sam jako sam sretan što sam među najboljim igračima i što igram u najvišem rangu hrvatskog nogometa. To mi je jako važno jer me motivira da nastavim rasti, ali se nadam da ćemo kolektivno, kao momčad, dosegnuti razinu koju želimo jer znam da možemo i imamo kvalitetu
Iako je Vukovar posljednji na ljestvici, ne čini se kao da ste totalni autsajderi. Pokazali ste da možete svima parirati. Je li jako velika razlika igrati u hrvatskoj prvoj i drugoj ligi?
Kvalitetna smo momčad, ne bojimo se nikoga, igramo protiv momčadi koji su već jako dugo godina u SHNL-u. Postoje određene razlike – igrači prve lige su fizički spremniji, više se trči, veći je fokus na taktici, što se meni osobno jako sviđa.
Osjetili ste kako je igrati protiv Dinama, ekipa iz samog vrha hrvatskog nogometa. Kakvi su dojmovi iz te utakmice?
To je jedno jako pozitivno iskustvo za mene. Igranje protiv Dinama bilo je lijepo, igrati na Maksimiru, gdje nas je cijeli stadion jako lijepo dočekao, a njihovi navijači su napravili sjajnu atmosferu, to je za mene bilo svojevrsno ostvarenje sna. Iako na kraju nije bio rezultat koji smo željeli, bila je to noć koju nikada neću zaboraviti.
Trener vam je Gordon Schildenfeld, nekadašnji reprezentativac Hrvatske. U kakvom ste odnosu s njim i što ste mogli od njega naučiti na treninzima i utakmicama?
Gordon je trener koji govori istinu i koji ne okoliša. Govori vam stvari koje trebate poboljšati, ali uvijek na prijateljski način, konstruktivno. Odličan je trener i uči nas pravim stvarima koje se događaju u igri. Također nas pokušava naučiti svemu iz svog igračkog iskustva.
Stigli ste u Vukovar u vrijeme kad je klub bio u trećoj ligi, a sad ste u prvoj. Kako je za vas izgledao taj proces napretka i jeste li ponosni na sve ostvareno?
U Vukovar sam stigao 2020. godine. Proces nije bio lak, ali stvarno uživam otkako sam stigao u ovaj sjajan klub. Boraveći u trećoj ligi, puno sam naučio i ovdje su se prema meni jako dobro odnosili. Smatram ga svojim drugim domom i jako sam uzbuđen što sam ovdje i što sam pomogao momčadi da dođe do hrvatske elite.
Dolazite iz Kolumbije, zapravo se jako malo zna o vašoj mladosti prije Vukovara. Možete li nam približiti malo u kojem ste klubu igrali prije Vukovara i kako ste došli ovamo?
Igrao sam za amaterski klub u svom gradu, u Cartageni u Kolumbiji, koji se zove Bechara FC. Zatim sam imao priliku igrati u boljem klubu u drugom gradu, Medellínu, također amaterski klub, ali sam otišao okušati sreću, nisam imao što izgubiti.
Upoznao sam prijatelja koji je bio sa mnom u nekoliko momčadi u Kolumbiji. Tada mi je pričao o Hrvatskoj, a ja sam odlučio doći i oživjeti karijeru daleko od kuće. Hvala Bogu na snazi koju mi je dao, sav trud mi se isplatio.
Vukovar je grad koji ima posebno mjesto u hrvatskoj povijesti zbog ratnih razaranja. Kako ste reagirali kad ste čuli priče o tome po dolasku u Vukovar?
Kada sam stigao, pričali su mi o povijesti grada. Dirnulo me, ali me je također i motiviralo da živim u gradu koji ima tako snažnu, utjecajnu, hrabru povijest. Predstavljati taj grad kroz nogomet i sam biti dijelom stvaranja nove povijesti je jedno predivno iskustvo za mene, ali i privilegija. Ljudi ovoga grada to zaslužuju nakon svega što im se dogodilo.
Smatrate li se zvijezdom u Vukovaru? Sigurno vas ljudi prepoznaju na cesti, žele se fotografirati i dobiti autogram...
U Vukovaru sam već pet godina, tako da se praktički smatram Vukovarcem. Ljudi me jako dobro poznaju i kad hodam ulicom uvijek mi se jave, pozdrave, popijemo nekada i piće. Ljudi su ovdje jako dobri, široke ruke i dobroga srca, uvijek mi kažu kako mi žele sve najbolje.
Što vam je najdraže kod života u Hrvatskoj? Ima li nešto što vam se ne sviđa tu kod nas?
Volim živjeti ovdje jer je Hrvatska općenito vrlo mirna i sigurna zemlja, a ja osobno volim živjeti u miru i tišini. Volim sve vezano za ovu državu, a najviše kada je ljeto jer zime znaju biti stvarno hladne.
Znate li nešto hrvatskog? Je li teško naučiti naš jezik?
Naravno da znam, već sam pet godina ovdje. Sav nogometni vokabular mi je vrlo dobro poznat te se na terenu bez problema koristim hrvatskim jezikom.
Kako vam se sviđaju naša hrana i glazba?
Uh, obožavam hrvatsku gastronomiju, a pogotovo mi se sviđaju ćevapi, čvarci i sve vrste juha koje se pripremaju.
Imate li nekog hrvatskog igrača koji vam se sviđa po stilu igre, bilo iz SHNL-a ili iz reprezentacije?
Jako mi se sviđaju Modrić i Rakitić, a iz SHNL-a izdvojio bih Marka Livaju.