DAN NAKON otvaranja sezone na Maksimiru glavna tema oko Dinama nije razbijanje Istre s pet komada i potpuna dominacija na terenu. Glavna tema je treći dres Dinama, koji umjesto standardnog grba na lijevoj strani prsa ima malo slovo "d", dok se grb nalazi na vrhu stražnje strane dresa.
Bio je to sasvim dovoljan povod da tipkovnice naoštre šatro velike hrvatine koji u trećem dresu nogometnog kluba, na utakmici usred Zagreba protiv Istre, vide zatiranje nacionalnog sjemena. Izvirili su iz svake sfere društvenog života, od dežurnih cinika s fejsbuka do popularnih komentatora, svi koji su preko noći postali etablirani simboličari i interpretatori dizajnerskih rješenja. No, povjerovati da je ovo stvarno priča o dresu je krajnje naivno.
Priča o dresu je brutalno jednostavna
Jer priča o dresu je vrlo jednostavna, a opaske o njemu su i promašene i upućene na krivu adresu. Ovaj dres odabrala je stara uprava i u tom smislu nema apsolutno nikakve veze s aktualnom klupskom vrhuškom niti se iz toga može iščitati kako će Dinamov dres izgledati u budućnosti, kada će oni odlučivati o njegovu izgledu.
Najglasniji kritičari su, kao i obično, oni koji najmanje znaju. Tako je jedna od glavnih niti vodilja ona da si to "nijedan ozbiljan klub ne smije dozvoliti", iako je dovoljna doslovno jedna minuta guglanja da se vidi da danas praktički ne postoji veći klub koji na drugom ili trećem dresu nema neko slično rješenje.
Real Madrid, Barcelona, Arsenal, Bayern, Manchester United, Manchester City i doslovno stotine drugih klubova na tim garniturama imaju watermark grb, neki drugi simbol kluba ili treće dizajnersko rješenje. Osim toga, svi znaju što predstavlja malo "d" i što je predstavljalo kao jedan od originalnih poratnih grbova maksimirskog kluba.
To je to. To je cijela priča o dresu. No pravo pitanje nije zašto netko prigovara na taj dres. Pravo pitanje je zašto netko prigovara na taj dres baš sad. Kako je moguće, primjerice, da nikom od tih vrsnih heraldičara nije smetalo to što je Mislav Oršić rušio Atalantu u Zagrebu s grbom koji na sebi od šahovnice nema ni "š"?
Treći Dinamov dres je samo podloga za orgijanje onima koji ne podnose ovakav Dinamo
Odgovor je jednostavan - treći dres nije problem ama baš nikom, pa ni onima koji su bombardirali javni prostor "skandaloznim" nestajanjem hrvatskog znakovlja kao da igrači u njima idu na Krbavsko polje ili oslobađanje Maslenice, a ne odigrati nogometnu utakmicu.
Treći dres je samo podloga za orgijanje onima koji čekaju bilo kakav povod da ocrne ovakav, novi Dinamo. Ako on ne postoji u realnosti, nije problem ni izmisliti ga. Jučer je to bila pravopisna greška, danas je treći dres, a sutra će biti previše ošišana trava.
Povod nije važan, važna je poruka i dojam. Ona da je Velimir Zajec zlikovac preko čijih naivnih leđa Tomislav Tomašević uvodi LGBT lobi u simbol hrvatstva i ona da Dinamo neupitno srlja u sportsku, financijsku i moralnu propast.
U trenutku kada se klub prvi put od hrvatske samostalnosti istinski otvorio prema navijačima, kada oko njih i za njih gradi neki novi klub s nekim novim vrijednostima, kada klub i navijači zajedno uče razmišljati na sasvim novi način i kada Dinamo raste, izmišljene afere i kontroverze su sve ono što je preostalo onima koji ne podnose takav Dinamo.
Istim onima koji su godinama radili sve što mogu da Dinamo zauvijek ostane klub seljačina, kriminalaca s mesijanskim kompleksom i onih koji su taj isti grb, na čiju se svetost pozivaju, koristili kao paravan za stvaranje praonice novca i privatne menadžerske agencije jedne obitelji i njihovih prijatelja i poslušnika.
Pred ovim Dinamom su veliki izazovi, a jednako teški i ozbiljni kao i oni na terenu će biti napadi svih onih koji više nisu blizu oltaru. Priča o prekrasnom, trećem dresu Dinama je zadnji vapaj poraženih kompleksaša koji druge municije nemaju.