Foto: Screenshot
IGRALA se 72. minuta uzvrata osmine finala između Manchester Uniteda i Seville. 75 tisuća navijača Crvenih vragova cijelu je utakmicu častilo svoje igrače zvižducima jer ono što su pokazali protiv Andalužana bilo je ispod svakog renomea kluba koji si je godinama tepao da je najveći na svijetu. Veći i od Reala.
Međutim, United iz vremena sir Alexa Fergusona i ovaj sad dvije su različite momčadi. Možda imaju iste dresove i igraju na istom stadionu, ali tu svaka sličnost prestaje. Dok je momčad koju je vodio slavni Škot svoje protivnike gazila paklenim ritmom, ova, premda vrijedna 741,5 milijuna funti, na svom Kazalištu snova izgledala je preplašeno, zbunjeno i međusobno posvađano. United je u prvoj utakmici na Sánchez Pizjuánu trebao doživjeti debakl, no tada ih je spasio svemogući David De Gea.
Mourinho, koji očito u svojoj viziji igre nema plan B, pokušao je istim receptom čuvati nulu. Ako u napadu Lukaku nešto napravi, dobro napravi, a ako ne, penali, pa što bude. Međutim, ziheraška i kukavička igra ovog puta Portugalcu nije pomogla. David De Gea, premda je u ovom trenutku možda i najbolji vratar svijeta, ipak nije svemoguć, a suigrači su ga, umjesto da mu pomognu, ostavili na streljani. Valjda, vjerujući u njegove supermoći.
Nogomet je nepredvidiva igra, čuda i senzacije su itekako mogući, ali nekad je pravedan i nagradi onog tko želi igrati, a kazni onoga tko se fokusira samo na destrukciju. I onda ta 72. minuta. Montella povlači potez karijere. Iz igre je izvadio neprimjetnog Muriela, a ubacio je Wisama Ben Yeddera. Bio je to trenutak koji je prelomio utakmicu. Francuz je prvi gol zabio u 74., a drugi u 78. minuti. Bio je to kraj priče na Old Traffordu i cijela Andaluzija mogla je početi slaviti prvi plasman među osam najboljih momčadi Europe nakon 1958.
Bez ikakve sumnje, 27-godišnji francuski napadač je igrač utakmice, ali za navijače Seville istinski heroj je jedan igrač iz sjene. Steven N'Zonzi je izdominirao utakmicom, pojeo je cijeli vezni red Uniteda, a impresivno je bilo gledati kako se francuski defenzivni veznjak poigrava s Pogbom, Martialom i Matićem, igračima čija ukupna vrijednost iznosi više od 200 milijuna eura.
N'Zonzi je imponirao Old Traffordom. Bio ga je pun teren, u obrani je bio neprelazan, igrači Uniteda od njega su se odbijali kao od zida, iz zadnjeg reda je loptu svojim dugim koracima bez ikakvih problema prenosio na polovicu protivnika i razigravao suigrače, a bio je i kreativna duša Seville jer je gotovo svaki opasniji napad Andalužana započinjao njegovim pasom.
Možda i najvažnija kvaliteta N'Zonzijeve igre sinoć bila je odgovornost i jednostavnost u igri. Premda vezni igrač, nerijetko je igrao i posljednjeg čovjeka obrane, suigračima je duplirao poziciju i pokrivao bi je kad bi bekovi ili stoperi otišli naprijed. U tehničko-taktičkom smislu bio je besprijekoran. Krasila ga je izuzetna eksplozivnost i startna brzina, što mu je uz sjajnu kontrolu lopte omogućavalo da se bez većih problema oslobodi presinga protivnika i tako stvori višak koji bi onda stvarao paniku pred vratima De Gee.
Ovo što je sinoć odigrao Steven N'Zonzi bilo je nešto najbliže perfekciji igre kad pričamo o poziciji zadnjeg veznog, i premda je Ben Yedder zabio dva ključna gola, nema sumnje tko je zaslužio epitet heroja trijumfa.