"SVI SMO mi pogriješili u ovom procesu dosad. Jasno da jesmo, uprava, igrači i trener. Nije sve idealno. Možda smo krenuli predobro u odnosu na ono što se očekivalo", rekao je Zvonimir Boban prije otprilike dva tjedna. Kasnije je ponovio sličnu tezu kada je rekao da ga je iznenadilo koliko je dobro Dinamo krenuo u Europi.
Sada je svima puno jasnije o čemu je govorio. Nakon skoro idealnog starta i sedam bodova u tri utakmice, Dinamo je najprije izgubio od Celte 3:0, a onda i od Lillea 4:0. Ova momčad je trenutačno potpuno nedorasla europskom uspjehu za velike apetite svojih navijača. To nije katastrofa ni drama.
Dinamo je ove sezone u SuperSport HNL-u u 14 kola doživio već četiri poraza. Krvnici su mu na domaćim travnjacima redom bili Gorica, Lokomotiva, Vukovar i Istra. Nije to problem samo ove sezone. Dinamo je prošle sezone izgubio naslov nakon što je osvojio tek 65 od mogućih 108 bodova.
U zadnje dvije sezone, učinak u gostujućim SHNL utakmicama mu je takav da je u 25 utakmica više puta izgubio nego pobijedio. Ima devet pobjeda, šest remija i deset poraza. Porazi od tri ili četiri gola razlike protiv klubova iz najvećih svjetskih liga mogu iznenaditi samo one koji su prespavali zadnjih nekoliko godina.
Daleko najvažniji zadatak ove sezone bilo je sagraditi momčad koja će vratiti dominaciju u SHNL-u i u kojoj će se profilirati kičma neke nove Dinamove velike generacije, kao što se to događalo netom prije i nakon dolaska Nenada Bjelice 2018. godine.
Da je ovo tek početak jednog ciklusa najbolje govore golovi koje je Dinamo primio u prvom poluvremenu. Prepustio je posjed domaćinu koji je izgledao kao da ne može ozbiljnije zaprijetiti Filipovićevom golu, a onda su Francuzi dali dva najlakša gola u sezoni.
Omiljena usporedba ovog, novog Dinama je s onim prošlosezonskim. Onom Dinamu se nikad ne bi dogodili ovakvi golovi. Dinamo je u rekonstrukciji momčadi izgubio ogromno iskustvo i iluzorno je očekivati da će već danas ozbiljnije konkurirati u drugom najjačem europskom natjecanju.
Dinamo ima kvalitetu da se nosi s većinom klubova srednjeg ranga i da ponekad iznenadi nekog iz šešira iznad sebe. Dinamovo proljeće je u predizbornoj kampanji naglašavalo rezultatsku izvrsnost kao ključan sportski cilj kluba.
Nakon ovakvih partija momčadi ne treba aplaudirati, ali ni bježati od realnosti. Od 11 prvotimaca, Dinamo je danas imao njih sedam koji imaju pet ili manje europskih utakmica. Izgubio je veliko europsko iskustvo i vraćanje istog bit će proces.
Kovačević je, očekivano, na teren izveo radnu momčad za koju je vjerovao da najbolje može odgovoriti europskom ritmu utakmica. Problem s takvom ekipom je što, jednom kada se nađe u rezultatskom zaostatku, ne može preokrenuti utakmicu jer na terenu nema dovoljno kreativnih ni ofenzivnih igrača. Kasnije, kada se pokušava iščupati uvođenjem ofenzivnijih igrača, gubi osnovnu strukturu i samo upada u dodatne probleme.
Osnovna postavka Dinama bila je vrlo slična svakoj europskoj utakmici dosad. Dejan Ljubičić je iskakao i pomagao Monsefu Bakraru koji je u zatvaranju i presingu u jednoj utakmici pokazao više volje i odgovornosti nego Beljo u zadnjih deset utakmica zajedno.
Problem je bilo što Dinamo nije imao referentnu točku u napadu kada osvoji loptu. Nekad je imao Brunu Petkovića koji je mogao zadržati dugu loptu i razigrati ekipu. Danas je Beljo najbliže tom profilu igrača, ali je u lošoj formi i nemilosti trenera.
Dinamo je ovako imao tri brzanca u prednjoj liniji i Ljubičića koji im se priključivao. No, nijedan od njih nije igrač koji je dominantan u duelu i koji može igrati leđima prema golu. Zbog toga je Dinamo morao previše čekati u kontrama, nije mogao odmah odigrati okomit pas i Lille je bez problema presingom vraćao loptu u svoj posjed.
Na kraju je Dinamo doživio neugodan poraz. Lille je po kladionicama bio uvjerljivi favorit, ali primiti četiri gola od bilo koga nije dobro ni za duh u momčadi ni za atmosferu oko kluba. Koliko je riječ o koraku u izgradnji koji se mora dogoditi, a koliko je simptom potpuno krive putanje kluba pokazat će ostatak sezone.
Pravo pitanje za Kovačevića nije zašto je Dinamo nemoćan četvrtkom u Europi, pravo pitanje za Kovačevića je zašto je Dinamo nemoćan u SHNL-u. Već će ponedjeljak u hladnoj Gorici. Po tome mu se mora suditi sezona.
Dinamo bi pobjedom protiv Steaue, u jedinoj europskoj utakmici ove sezone u kojoj je favorit, imao realne šanse za plasman u nokaut fazu. Sve ostalo je u ovom trenutku nerealno očekivanje koje samo vodi u frustraciju.